Košarka

Jedan je Oscar Robertson

Piše:Mirza Seferagić • subota, 30.07.2011.
Jedan je Oscar Robertson

U povijesti NBA lige bilo je mnogo igrača koji su ostavili veliki trag. Međutim, malo je bilo onih poput Oscara Robertsona koji su svojim dolaskom uveli brojne nove poteze te nevjerojatna statistička dostignuća. Sportnet Vam donosi priču o jednom od najboljih bekova u povijesti ovog sporta.

Oscar Palmer Robertson rođen je 24. studenog, 1938. godine u gradu Charlotte i jedan je od najboljih NBA igrača u povijesti lige. Neki ga smatraju i najboljim igračem ikada, no o toj se temi uvijek može raspravljati jer svi imaju nekog svog favorita. Ali ono što nitko ne može oduzeti Robertsonu je činjenica da je on najsvestraniji košarkaš u povijesti, a to dokazuju i brojni statistički podaci kao npr. njegov 181 ostvaren triple-double u karijeri, njegova triple-double sezona, ali i činjenica da je mogao igrati na svim pozicijama.

Tokom karijere se borio i sa samim sobom i sa svojim suigračima, ali najveću je borbu vodio s - rasizmom. Robertson je pohađao crnačku srednju školu Crispus Attucks koju je 1955. godine odveo do skora 31-1 te do naslova državnih prvaka, a to je ujedno bio i prvi takav naslov za neku crnačku školu ikada. Škole koje su u to vrijeme bile "primarno bijele" odbijale su igrati protiv Crispus Attucksa. Iduće sezone ostvarili su još bolji učinak od 31-0 te su osvojili još jedan naslov koji, nažalost, nisu mogli proslaviti na način na koji su to htjeli.

Naime, gradske vlasti u Indianapolisu natjerale su cijelu momčad na slavlje van grada jer su smatrali "da će crnci napraviti previše nereda u centru grada". Robertson je nakon završetka srednje škole izabrao Sveučilište u Cincinnatiju kao svoju iduću stanicu, no i tamo se često susretao s rasizmom. Na jednom je gostovanju njegova momčad rezervirala hotel u kojem je na ulazu stajao natpis "Zabranjen ulaz crncima", pa je Robertson tako noć morao provesti u obližnjoj dvorani dok je ostatak momčadi mogao uživati u trivijalnim "beneficijama" kao što je krevet ili toalet.

Krajem studentskih dana Robertson je dobio i ponudu Harlem Globetrottersa, a nije bio daleko od odluke da i prihvati tu ponudu: "U blizini mog kampusa nalaze se kafić i kino u kojem nisam dobrodošao. Volio bih zaigrati s Globetrottersima. Sjajna su momčad i uživaju u svom poslu", rekao je tada. Usprkos svemu, na koncu ipak nije prihvatio tu ponudu te je na Draftu 1958. godine izabran od strane Cincinnati Royalsa (današnjih Sacramento Kingsa).

Prije početka svoje NBA karijere, Robertson je 1960. godine imao čast braniti boje svoje zemlje na Olimpijskim igrama u Rimu. Amerikanci su vrlo uvjerljivo osvojili zlatnu medalju s prosječnom razlikom od 42,4 poena po susretu. Neki od suigrača u toj reprezentaciji bili su mu Jerry Lucas, Jerry West te Walt Bellamy, sve budući članovi Kuće slavnih, a Robertson je među takvim suigračima u prosjeku ubacivao više od 17 poena po utakmici. Neki i danas smatraju da je ovo bila najbolja amaterska momčad ikad sastavljena.

U svojoj prvoj NBA sezoni The Big O je pokazao kako će biti jedan od najvažnijih igrača ikad. U 71 odigranoj utakmici u prosjeku je ostvario 30,5 poena, 10,1 skok te 9,7 asistencija, a to je bila tek uvertira za jednu od najboljih individualnih NBA sezona uopće. U svojoj drugoj sezoni Robertson je odigrao 79 utakmica te je ostvario prosjeke od 30,8 poena, 12,5 skokova te 11,4 asistencije po susretu te je tako postao jedini igrač u povijesti lige kojem je pošlo za rukom ostvariti triple-double sezonu. Ukupno je te sezone ostvario čak 41 triple-double učinak što je također NBA rekord. Usprkos ovom nevjerojatnom pothvatu, Robertson ipak nije bio u centru pažnje jer je te iste sezone veliki Wilt Chamberlain u prosjeku zabijao nevjerojatnih 50,4 koša te je ostvarivao i 25,7 skokova po susretu.

Robertson je i u naredne tri godine bio vrlo blizu nove triple-double sezone, no to mu ipak nije pošlo za rukom. Najbliže ponavljanju tog uspjeha bio je u sezoni 1963./1964. kada je upisao 31,4 koša, 11 asistencija te 9,9 skokova po utakmici. Sezonu ranije ostvario je 28,3 koša, 10,4 skoka te 9,5 asistencija po utakmici, a u sezoni '64./'65. postizao je 30,4 poena, 11,5 asistencija te 9 skokova po susretu. Usprkos svim ovim sjajnim dostignućima, Robertson nije uspijevao odvesti Royalse do naslova prvaka.

Nakon deset sezona s Royalsima, Robertson je preselio u Milwaukee Buckse, no ne svojom voljom. Naime, trener u Royalsima bio mu je veliki Bob Cousy, bivši igrač legendarnih Boston Celticsa te član Kuće slavnih. Cousy je tokom posljednje sezone konstantno prigovarao Robertsonu da "troši" previše lopti te da bi trebao više dodavati suigračima. Nakon prelaska u Buckse Robertson je izjavio: "Mislim da je Cousy bio u krivu i to mu nikada neću zaboraviti". Royalsi su u zamjenu za svog najboljeg igrača dobili Flynna Robinsona te Charlieja Paulka, igrače koji nisu ostvarili značajnije karijere.

Ipak, stvari za Robertsona nisu mogle ispasti bolje jer je u Bucksima dobio sjajnog suigrača u vidu Kareema Abdul-Jabbara, sjajnog 22-godišnjeg centra koji je tada još uvijek nastupao pod svojim pravim imenom (Lew Alcindor). Već u prvoj sezoni s Bucksima Robertson je došao do toliko željenog naslova NBA prvaka. Bucksi su dominirali ligom te su sezonu završili s učinkom od 66-16 uključujući i rekordnih 20 pobjeda u nizu. U doigravanju su pretrpjeli tek dva poraza (po jedan od San Francisco Warriorsa te od Chamberlainovih LA Lakersa), a u finalu su pregazili Baltimore Bulletse sa 4-0.

Samo tri sezone kasnije Robertson je objavio kraj svoje profesionalne karijere. Okušao se i kao komentator na CBS-u, no to nije dugo potrajalo jer jednostavno "nije ispunio očekivanja koja se traže od zanimljivih sportskih komentatora". 1970. godine je kao predsjednik Udruge NBA igrača ostvario pobjedu na parnici protiv NBA lige što je na koncu rezultiralo uvođenjem opcije "slobodnih igrača", a koju su kasnije preuzeli svi ostali američki profesionalni sportovi. Ovom je pobjedom Robertson izborio i veće plaće za sve igrače u ligi.

1997. godine Robertson je svojoj 33-godišnjoj kćerki Tii donirao bubreg jer je bolovala od lupusa. Oko ove se priče stvorilo veliko zanimanje medija, no Robertson je izjavio kako je "učinio samo ono što bi i svaki drugi otac učinio". Nakon ovog se slučaja uključio u razne humanitarne akcije koje su povezane s bolestima bubrega.

U zadnje se vrijeme Robertson u medijima pojavio nakon već poznate izjave Scottijea Pippena kako je "LeBron James bolji košarkaš od Michaela Jordana", a čak i Robertson ima svog favorita: "Dopustite da vam kažem nešto na tu temu. Jeste li ikada gledali Elgina Baylora? Fantastičan košarkaš. I Michael Jordan je bio sjajan košarkaš, ali on je svoj prvi naslov osvojio tek kada su u Chicago došli Pippen, Horace Grant i svi ostali igrači. Svi znamo da su Bullsi imali velikih problema protiv Detroit Pistonsa. Je li Jordan najbolji igrač svih vremena? Ne, ja mislim da nije. Danas imamo situaciju da većina modernih medija proglašava Jordana najvećim, a nitko od njih nikada nije gledao Baylora ili Billa Russella", u svom je stilu izjavio The Big O.

Osim zlatne olimpijske medalje te naslova prvaka NBA lige, Robertson je u svojoj karijeri osvojio i brojne druge nagrade. 1964. godine izabran je za najkorisnijeg igrača sezone (jedini MVP naslov u karijeri), tri je puta biran za najkorisnijeg igrača All-Star utakmica (1961., 1964. i 1969. g.), u 12 od ukupno 14 godina karijere biran je za nastup na All-Star susretima. Izabran je i za novaka godine (1961.), u svakoj od prvih devet godina biran je u prvu petorku sezone, 1980. godine primljen je u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu, a 1996. godine izabran je u 50 najboljih igrača NBA lige. Njegov dres s brojem 14 umirovili su i Sacramento Kingsi dok su dres s brojem 1 umirovili Milwaukee Bucksi.

U svojoj NBA karijeri je ukupno postigao 26.710 poena (25,7 u prosjeku), 7.804 skoka (7,5 po susretu) te 9.887 asistencija (9,5 po susretu). Ukupno je ostvario 181 triple-double te još uvijek drži prvo mjesto na toj ljestvici ispred legendarnog Magica Johnsona (138) te, još uvijek aktivnog, Jasona Kidda (107).

Ako ste i vi među onima koji misle da je najbolji košarkaš u povijesti Michael Jordan, Magic Johnson ili čak LeBron James, možda biste ipak trebali razmisliti i o Oscaru Robertsonu. U ovakvim izborima nikada nije lako "uspoređivati ere" jer tako uvijek netko ima nekog svog favorita, međutim, sigurno je jedino to da bi u svakom ovakvom izboru konkurirati morao i The Big O.

Foto: AP

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • trailer trash31.07.2011. u 23:40
    Ovo je vrlo diskutabilno, jer je Chamberlain bio jednostavno fizički predominantan u svoje vrijeme. Sa svojom visinom od 2.16, 125 (!) kila mišića i nevjerojatnim atletskim mogućnostima, imao je zagarantiranu hrpetinu reboundova (gotovo uvijek više od 25), a čuvati ga pod košem je bilo gotovo... [više na forumu]
    trailer trash
  • randy marsh31.07.2011. u 12:09
    što više ovakvih članaka, molim :)
    randy marsh
  • Obrisan korisnik31.07.2011. u 00:10
    Russell je imao puno bolje suigrace od Wilta. Wilt bi njega redovito nadigrao, ali presudila je bolja EKIPA bostona, koja je bila predvodena sa legendarnim Red Auerbachom, covjekom ispred vremena, sto se tice kosarke.
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik30.07.2011. u 23:16
    Impresivno
    Obrisan korisnik
  • ivos30.07.2011. u 23:12
    Nikako Wilt Chamberlain ne može biti najbolji kada ga je Bill Russell svaki put pobjedio
    ivos