Ovo je Hrvatska

Hrvatska prije puta u Litvu

Kod reprezentacije Hrvatske jedino sigurno je da posjeduje izniman talent, a veliki plus je i činjenica što je najveći broj igrača dosegao potpunu igračku zrelost, što naravno ne mora nužno značiti da će isto i polučiti uspjeh, ali ukoliko im vjeruju najbolji europski klubovi, nema razloga da i mi mislimo drukčije.

Vjerojatno nikada hrvatski igrači nisu bili u takvoj mjeri zastupljeni u "bitnim" europskim klubovima, kao što je to slučaj s ovom generacijom. Kad to kažem, ne mislim nužno na samo ime u rosteru, već činjenicu kako su zaista došli na razinu da prave razliku, da jednostavno budu nositelji igre i "onaj tip" kojem se gura lopta kad se lomi utakmica.

To je stavka na koju treba obratiti pozornost, jer mogao bi to biti jedan od faktora koji će odrediti i naše ambicije. Davati prognoze u smislu pozicije nezahvalno je i pomalo nepotrebno pa stoga to nećemo niti učiniti.

Ono što se dalo vidjeti u dvama pripremnim turnirima istodobno je ulijevalo optimizam, ali i brigu. No najveći problem u našoj igri bila je nemogućnost zadržavanja konstante, što je bilo posebno vidljivo u sudaru s Francuzima, ali o tome ćemo nekoliko redaka niže.

Krenimo redom. Ex-Yu turnir u Ljubljani bila je prva prava stanica gdje smo mogli vidjeti prednosti i mane naše vrste. Prva ozbiljna utakmica bila je ona polufinalna protiv domaćina Slovenije koju smo, istina, dobili, ali nikoga nismo impresionirali. Naime, najbolji komentar te utakmice dat cu citirajući jednog izvjesnog radnika, isto tako izvjesne tvrtke, koji je rekao: "Jedino gore od ovog našeg posla, je ne raditi uopće", što će, ako se malo poigramo značenjem, reći, kako je od te pobjede, jedino gore bilo - ne pobijediti. Susret u kojem imali prevelik broj amplituda u igri, a dobre su se vezale isključivo uz individualne role, praktički bez izrađenih akcija i forsiranja jedan na jedan, primjer je kako ne bismo trebali funkcionirati.

Već sljedeći sraz sa Srbijom, u finalu istog turnira, detektirao je problem koji će pokazati kao glavnim nedostatkom. Niz iznimno dobrih dionica, brze i kombinatorne igre, brzo su pali u vodu, a reklo bi se "ničim izazvani". Sedam posljednjih minuta tog dvoboja, kad smo Srbima dozvolili nevjerojatnu seriju od 24-7, bili su pokazatelj kako ne treba ili što bi trebalo. Taj susret bio je bitno drukčiji od onog sa Slovenijom, jer smo u većem djelu imali glavu i rep, osim već opisane završnice. Ukoliko upotrijebimo definiciju košarke kako je to igra akcije i reakcije, nameće se zaključak kako smo tu večer imali akciju, ali ne reakciju.

Turnir u Londonu odmah je ponudio uzvrat sa Srbijom i to je utakmica na kojoj ja osobno temeljim optimizam. Ne toliko zbog same pobjede, koliko zbog činjenice da smo kontrolirali, pazite, ne brojevima izražen rezultat, ne Srbiju, nego vlastitu igru i ideje. Isto ono što su nama Francuzi učinili nekoliko dana poslije kada su igrali u svom ritmu ne obazirući se previše na trenutna događanja i neku dobru seriju protivnika, nego isključivo pazeći na svoj tempo i ritam, što se u konačnici pokazalo ubojitim oružjem.

No, da ne ispadne kako su iznesene isključivo one negativne strane, vrijedi istaknuti podatak kako dobar dio tih igrača ne igra alibi košarku te kako definitivno posjeduju kvalitetu i motiv, a upravo je on često i presudan, barem u našem slučaju. Također treba dodati i to kako mi nismo jedini koji smo imali padova u igri, kako rijetko tko, ako i itko, može u kontinuitetu imati takav nivo igre, pogotovo na turnirskom sistemu natjecanja.

Gledajući po pozicijama Hrvatska je najdeficitarnija na poziciji "četvorke", međutim, nije to problem od jučer pa stoga nema velike potrebe niti plakati nad tim. S druge strane imamo iznimno dobru i potentnu vanjsku liniju te isto tako dobru centarsku liniju, iako su pomalo djelovali uspavano, ali ne sumnjam da će oni svoj dio posla odraditi na razini. Isto tako dobro bi nam došla i neka druga obrana osim "čovjeka", a ostaje za nadati se kako je Joke Vranković zonu ostavio kao iznenađenje za susrete u Litvi.

"Smatram da smo pripreme odradili zadovoljavajuće, ali nažalost, moram reći kako u Litvu putujemo puni problema. Dosta igrača je ozlijeđeno, no naravno, najveći hendikep je ozljeda Roka Ukića. Vjerujem da se njegov izostanak neće puno osjetiti, ali i bez njega naš cilj ostaje isti – četvrtfinale koje nam garantira kvalifikacije za OI u Londonu" govorio je hrvatski izbornik na konferenciji za novinare, jednoj od posljednjih pred odlazak u Litvu.

Izostanak Roka Lenija Ukića mogao bi se pokazati i kobnim, jer tu više nije riječ o zaigranom mladiću i njegovom pretjeranom "carinjenju" lopte. Roko je izrastao u kompletnog igrača, odigrao jako dobru sezonu, došao prepun motiva, a onda se dogodio lom noge. Ostaje za vidjeti koliko će se njegov izostanak osjetiti, ali igrača njegovih kvaliteta nije moguće lako nadoknaditi i većim silama nego je to Hrvatska.

Dvanaest odabranih

Marko Popović je od prije nekog dana član Žalgirisa iz Kaunasa, a to mu je drugi ugovor za "Zelenu šumu", nakon što je njihov član bio i 2006/07 te 2007/08. Prošla sezona u Uniksu iz Kazana bila mu je najbolja u karijeri, a vrhunac je doživio kada bio proglašen za MVP-a završnog turnira Eurokupa u Trevisu kojeg je njegov klub i osvojio. Godine su učinile svoje pa možemo reći da je konačno sazrio kao košarkaš, a mane su svedene na minimum.

Dontaye Draper, prvi stranac u dresu nacionalne selekcije i igrač oko kojega su se lomila mnoga koplja s pitanjem - da li Hrvatskoj treba stranac u momčadi? Nakon ozljede Ukića i po prikazanom na pripremama, odgovor je - treba. Igrač Cedevite se nametnuo odličnim predstavama u Eurokupu, gdje je izabran za MVP-a. Nisu to reference koje treba zanemariti, jer kad nas, a hoće sigurno, uhvati "balkanski sindrom" akcije i reakcije, vjerujem kako će biti zlata vrijedan da iskontrolira situaciju i pronađe kvalitetna rješenja.

Rok Stipčević treći je play u našoj vrsti u svakom pogledu. Prošlu sezonu je igrao u Ciboni, što se pokazalo kao promašajem, da bi prelaskom u Varese ipak došao do daha te, kako je vrijeme odmicalo, prikazivao sve bolje igre. Kao plus mu se može navesti borbenost i htjenje te svakako može doprinijeti, ali pitanje je koliko.

Krunoslav Simon cijelu je karijeru proveo u Zagrebu s kojim će ove sezone napokon okusiti i igranje u Euroligi. 26-godišnji igrač dosta je vremena proveo na granici ulaska u reprezentaciju, a krasi ga iznimno mekan šut. Vrijedi izdvojiti i kako se ističe racionalnošću i kako nije veliki potrošač lopti. Definitivno najugodnije iznenađenje na pripremama, ali ovo "iznenađenje" shvatite uvjetno, jer istinskim poznavateljima košarke odavna je poznat Simonov kapacitet.

Nakon dobre sezone u lošoj Ciboni, Bojan Bogdanović je preselio među hrvatsku koloniju u turski Fenerbahče Ulker, a riječ je o mladom košarkašu iznimnih šuterskih te atletskih sposobnosti. Sposoban je pogađati u serijama i vrlo bitno za napomenuti, nije "tremaš". Možda i ključni igrač naše vrste i mnogo će toga ovisiti o njegovim partijama.

Još jedan od onih koji mogu i moraju biti prevaga za Hrvatsku jest Marko Tomas. Odlična sezona u Fenerbahčeu promovirala ga je u jednu od zvijezda turske košarkaške lige, a dokaz tomu je i pozivanje na tamošnji Allstar susret. Tomas je dosegao najzrelije igračke godine i nema sumnje kako je vrijeme da neosporne kvalitete pokaže i u reprezentativnome dresu, ali ne u svojstvu jednog od, nego istinskog vođe.

Damjan Rudež je propustio velik dio priprema zbog upale pluća, a u vlak za Litvu je uskočio u posljednji trenutak, više zbog deficita na poziciji "trojke", nego zbog uvjerenja kako će nakon pauze pružiti ono što ga je i dovelo u krug reprezentativaca. Prošle sezone u dresu Cedevite se pokazao u pravom svjetlu, a krasi ga odlična igra i s vanjske i unutarnje pozicije, naravno uz uvjet da je zdrav, odličan šut za tri te "prvi" korak. Definitivno igrač kojeg treba svaka momčad.

Damir Markota igrač je koji može pokriti pozicije krila i krilnog centra, ali svoj izniman potencijal iz mlađih dana nije uspio pretočiti u seniorsku karijeru. Razlog koji se najčešće spominje jest izniman temperament, što ponekad i nije loše, ali i toplo-hladne predstave zbog kojih je prošao i "pola" Europe, bez da je negdje ostavio opipljiviji trag. Nad njim je možda i najveći upitnik, pitanje je hoće li uhvatiti onu "toplu frontu".

Lukša Andrić igrač je Galatasaraya u kojem je ostvario vrlo dobru prvu inozemnu sezonu. Krasi ga dobra igra u reketu, kao i dobar osjećaj za skok, a jedan je od igrača čije je vrijeme da kroz dobar nastup na Eurobasketu definitivno potvrdi vrijednost u smislu konkretnih brojki, a ne vizualnog dojma.

Stanko Barać ove je sezone potpisao za Anadolu Efes, a prije toga imao je i više nego dobru sezonu u Caji Laboral. Ono što najviše brine sve koji ga gledali na nedavnim pripremnim turnirima jest iznimno upitna forma. Naime, igračka kvaliteta nije upitna, ali manjak kontakt igre prečesto su stvarali dojam igrača koji je uvijek za pola koraka kratak. Ukoliko on bude na nivou koji je pokazivao u Španjolskoj ili barem blizu, za hrvatske "dionice" pod košem neće biti problema.

Ante Tomić, član "Kraljevskog" kluba i igrač koji je svoj odlazak iz Hrvatske opravdao vidljivim napretkom u svim segmentima igre. Iako on svojom fizionomijom, na "prvu", ne ulijeva neki respekt kod protivnika, jedan je od živih dokaza kako "um caruje, a snaga klade valja". Vrlo dobar asistent, dobra kontrola lopte te solidna leđna tehnika svrstavaju ga u red igrača na koje treba obratiti pozornost i na koje s pravom može temeljiti uspjeh.

Luka Žorić jedan je od igrača kojeg je najlakše opisati riječima - snažan, agresivan i odlučan. Odlična leđna tehnika te iznimno izražen osjećaj za skok njegova su najveća prednost. Protekla sezona bila je obilježena briljantnim predstavama u dresu Zagreba, a bio je proglašen i MVP-em Jadranske lige. Pametnome dosta.