Talent procvjetao iza željezne zavjese

"Ovo je povijesni trenutak za mene i za moju zemlju. Tamo živi tri milijuna ljudi i svi oni 100% žive za košarku. U ime svih nas želim zahvaliti Kući Slavnih".

Arvydas Sabonis nije čovjek od velikih riječi. Ali, veliki ljudi inače nisu.

I baš svatko, ali baš svatko, priču o velikanu Litve započinje s pitanjem "što bi bilo". Ali Sabonis nikada nije upadao u tu zamku.

"Zadovoljan sam svojom karijerom. Žalim samo za jednim - što me nitko nije zaustavio kada sam se prvi put ozlijedio i objasnio mi da pripazim na simptome."

Nije ga imao tko zaustaviti. Mladog čovjeka razapetog između velikih političkih sila i zakulisnih igara Sovjetskog Saveza i SAD-a. Ali, Sabonis nerado priča i o tome. Što jedan sportski velikan uopće ima govoriti kada se u priču upletu obavještajne agencije i slični, njemu daleki i nerazumljivi, motivi.

Danas 46-godišnji Sabonis živi na potezu između Španjolske i svoje Litve, suvlasnik je kluba u kojem je davne 1981. započeo njegov zvjezdani uspon i vodi košarkaški kamp za djecu u rodnom Kaunasu.

U tišini i bez velike pompe, čovjek za kojeg su govorili da je najveći centar svog vremena, najbolji Europljanin ikad i za kojeg se svi pitaju gdje bi mu bio kraj da u NBA nije stigao 1995. s 31 godinom i još toliko ozljeda.

Osam puta najbolji igrač Europe

Ali, razvaljivao je Sabonis zato po Europi. Ovaj 221 centimetara visoki div sa srcem razigravača osam je puta proglašavan igračem godine u Europi. Dominirao je krajem 80-ih i početkom 90-ih kad je u Španjolskoj osvojio dva državna prvenstva i Euroligu 1995. s Real Madridom. S kraljevskim je klubom u Europi bilježio prosjek od 22,8 poena, 13,2 skoka, 2,6 blokada i 2,4 asistencije.

Još 80-ih je predvodio svoj matični klub Žalgiris do tri uzastopna naslova prvaka Sovjetskog Saveza i finala Eurolige 1986. gdje je poražen od naše Cibone i Dražena Petrovića. Isključen je zbog udaranja Mihovila Nakića.

14 godina kasnije sjedit će na klupi za vrijeme još jednog razarajućeg poraza.

Sabonis nikada nije bio najsimpatičnije lice. I Amerikanci su ga doživljavali kao mrkog gorostasa iz Istočne Europe, ali ih je ovaj razoružao sa svojom imaginacijom i dosjetljivim dodavanjima. Ipak, aura misterioznosti nikada ga nije u potpunosti napustila kada pitate Amerikance.

Karijera u reprezentativnom dresu bila je još dojmljivija. 1985. bio je zlatni sa Sovjetskim Savezom na Eurobasketu u Zapadnoj Njemačkoj, 1986. osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. U legendarnom polufinalu Sovjeti su nakon produžetka svladali Jugoslaviju rezultatom 91:90.

Ozljede su te 1986. počele ostavljati ožiljke, a dvije godine kasnije Sabonis je sa Sovjetskim Savezom osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Seulu. Zaigrao je svega nekoliko mjeseci nakon operacije zbog ponovnog puknuća Ahilove tetive. Operaciju je obavio u Vilniusu, a zatim je na račun Trail Blazersa otišao na rehabilitaciju u Portland.

Sovjetski Savez pozvao ga je da se pridruži reprezentaciji u Južnoj Koreji, unatoč činjenici da oporavak nije bio dovršen.

Podiglo je to veliku prašinu. Amerikanci su ih kritizirali kako forsiraju nezaliječenog igrača na velike napore. New York Times je tada objavio članak u kojem su Rusi, prema nekim izvorima, Sabonisov odlazak u NBA uvjetovali prethodnim nastupom za reprezentaciju.

U polufinalu SSSR je porazio SAD rezultatom 82:76, a u finalu je stradala Jugoslavija 76:63. Taj poraz SAD-a u polufinalu imao je snažan utjecaj na buduće stvaranje Dream Teama.

1989. Sabonis je sa Sovjetskim Savezom stigao do bronce na Europskom prvenstvu održanom u Jugoslaviji. Zatim je svoju Litvu 1992. i 1996. vodio do bronce na Olimpijskim igrama u Barceloni i Atlanti. 1995. Litva je bila srebrena na Eurobasketu u Grčkoj.

Oduševio SAD svojom kreativnošću

Sabonis je u SAD stigao 1995. zaigravši za Portland Trail Blazerse. Tada je već njegovo tijelo bilo bitno izmrcvareno ozljedama. Sabonisa su još 1985. na draftu izabrali Atlanta Hawksi, ali je taj izbor NBA poništila jer Sabonis u tom trenutku još nije bio napunio 21 godinu.

Godinu dana kasnije, vodstvo Blazersa odlučilo je postaviti presedan. Po prvi puta u povijesti jedan europski igrač izabran je u prvoj rundi NBA drafta. Vodstvo momčadi iz Portlanda tada je žestoko kritizirano što 24. izbor troši na Europljanina koji možda nikad ni ne dođe u SAD.

Sabonis je došao gotovo deset godina kasnije. U tom trenutku već je iza sebe imao blještavu karijeru, ali i gomilu ozljeda. Prilikom standardnog "sistematskog" timski doktor u šoku je izjavio kako bi samo na temelju rendgenske snimke stopala, Sabonis mogao dobiti parkirno mjesto rezervirano za invalide.

U svojoj rookie sezoni 31-godišnji Sabonis je s prosjekom od 24 minute bilježio 14,5 poena i 8,1 skok. Šutirao je 55% iz igre i završio na drugom mjestu u glasovanju za novaka godine.

Najbolju sezonu odigrao je 1997./'98. s prosjekom od 16 koševa i deset skokova. Imao je i tri asistencije po utakmici, a upravo je svojim maštovitim dodavanjima razoružao američke navijače.

U doigravanju te sezone Sabonis je u pet utakmica protiv Utah Jazz imao prosjek od 23,6 poena i 10,2 skoka. U svakoj od njegovih sedam sezona u Portlandu, Blazersi su se plasirali u doigravanje.

Sabonisovu NBA karijeru uvelike su obilježili dvoboji s velikim Shaquille O'Nealom koji se upravo nalazio na vrhuncu svoje igračke moći. Jedan od najbolnijih poraza u njegovoj karijeri bio je upravo onaj od O'Nealovih Lakersa u sedmoj utakmici finala Zapada 2000.

Blazersi su sa Sabonisom, Pippenom i mladim Rasheedom Wallaceom vodili s 15 poena razlike deset i pol minuta prije kraja utakmice. Lakersi s O'Nealom i Bryantom, uspjeli su ih preokrenuti i slaviti s konačnih 89:84. Zadnje 2:44 minute Sabonis je prosjedio zbog šest osobnih. Gorio je iznutra, a nije mogao ništa.

Bio je to poraz koji i danas proganja Sabonisa. Bila mu je to jedinstvena prilika da u svoje bogate vitrine unese i NBA naslov. Bio je to veliki udarac za Litvanca koji nije produžio s Blazersima izjavivši namjeru da se vrati u Žalgiris. Ozljede i psihička iscijeđenost u tome su ga spriječile.

Godinu dana kasnije vratio se u Blazerse i odigrao svoju posljednju NBA sezonu. Otišao je zatim natrag u Žalgiris. Gdje je počeo tu je želio i završiti, kazao je. Predvodio je svoj matični klub do TOP 16 Eurolige i s gotovo 40 godina izglasan je za MVP-a.

Sabonis je trenutno zaštitno lice i glasnogovornik Eurobasketa u Litvi. Tko bolji od njega? Bez sumnje, jedan od najboljih košarkaških centara svih vremena koji je u svakom kutku košarkaškog svijeta ostavio svoj golemi utisak.

Najviši igrač primljen u Kuću Slavnih. "Ne znam što sam napravio da to zaslužim", rekao je nedugo nakon inauguracije jednom od bivših fizioterapeuta Blazersa. Vjerujemo da stvarno ne zna. Znamo mi.

"221 centimetara visoki Larry Bird" prema riječima velikana Billa Waltona. Razigravač zarobljen u tijelu centra. Sabonis ne traži puno. Ne žali uopće.

Učinimo mu barem toliko i nemojmo se pitati "što bi bilo". Nije zaslužio da ga TO obilježi. Učinio je dovoljno unatoč tomu. Više nego dovoljno.