Tomić preporodio Šibenik

Kad je 01. rujna Vjekoslava Lokicu na klupi šibenskog prvoligaša zamijenio 34-godišnji Goran Tomić mnogi su tu vijest dočekali s oduševljenjem. Mlad i ambiciozan trener, s bogatim inozemnim iskustvom iza sebe, neopterećen ničim, prihvatio je klupu matičnog kluba u trenucima kada mnogi to vjerojatno i ne bi, naravno, zbog situacije u kojoj se klub nalazio (i još uvijek nalazi – prvenstveno kad su financije u pitanju). Za njega je preuzimanje prve momčadi matičnog kluba bilo ostvarenje jednog životnog sna.

Priliku biti trener Šibenika najčešće su dobivali treneri sa strane, domaći kadar teško je dolazio do prilika. Vjerojatno bi, da nisu pritisnuti financijskim dubiozama, vodstvo kluba i ovog puta posegnulo za rješenjem za strane. Kako sve ima svoje i dobre i loše strane, tako je i ova lošija strana kluba – financije – rezultirala i jednom dobrom. A to je da je Goran Tomić, iako s malo trenerskog iskustva, dobio priliku u seniorima i to možda u najtežem trenutku u kojem se klub do sada nalazio. Pa iako su dva mjeseca možda prekratko vrijeme za davati konačne prosudbe, slobodno možemo reći da je postavljanje Tomića za prvog trenera kluba bilo pun pogodak.

S njegovim se dolaskom praktički sve promijenilo: i pristup radu, način rada, komunikacija, taktika, samim time i igra i rezultat. Već u prvim javnim istupima Tomić je naglašavao kako vjeruje u momčad, ali kako igračima fali samopouzdanja, kao da su potonuli. Zasukao je rukave i plodovi zajedničkog rada njega, njegova stručnog stožera i momčadi vrlo su brzo izašli na vidjelo. Pomak u igri bio je vidljiv iz kola u kolo. I kod igrača se ponovno javio elan i želja: sami su igrači isticali kako s guštom ponovno dolaze na trening i uživaju u svakom treningu, uživaju u nogometu. Prvotimci su naglašavali i kako je rad koji je donio novi stručni stožer zaista fenomenalan.

U svim javnim istupima igrači su, također, naglašavali kako je atmosfera u svlačionici zaista vrhunska, unatoč financijskim neprilikama. “Ako ne zbog nas samih igrat ćemo zbog Gorana i Ive, domaćeg stručnog stožera“, tu su rečenicu igrači često isticali. I što je još važnije, nisu ostali na riječima, nego su to potvrdili i na terenu, borbenosti i motivacije im ne nedostaje. I potvrđuju to i dalje, usprkos svim nedaćama koji ih muče.

Garantirao je Tomić kako će njegova momčad u svakoj utakmici davati sve od sebe, tako je i bilo i još uvijek jest. Od prvog je dana inzistirao na svojoj filozofiji nogometa: brzom protoku lopte, pas igri što je momčad vrlo brzo prihvatila. Iz utakmice u utakmicu izgledalo je to sve bolje, a to je naravno počelo rezultirati i osvajanjem bodova. Nisu rijetki oni koji će reći kako se s Tomićem na Šubićevac vratio nogomet, jer nogomet koji njegova momčad igra vraća nas nekoliko sezona ranije, u vrijeme dok je Branko Karačić vodio momčad. U vrijeme kad je Šibenik igrao možda i najljepši nogomet u Hrvatskoj, u vrijeme kad je i ostvarivao najveće klupske uspjehe u HNL-u (finale Kupa, izlazak u Europu).

Tomićevi treninzi su kraći, a dinamičniji. Nije od onih trenera koji će vikom i drekom svojim igračima, za vrijeme utakmice, pokušati objasniti što želi od njih. I u greškama bodri i hrabri svoju momčad, a na pogreške i nedostatke koje uoči, odnosno koje igrači naprave ukazuje u svlačionici i na treningu. I nikada javno ne komentira suce i njihovo suđenje, makar bilo i na štetu njegove momčadi.

Između njega i momčadi povjerenje je obostrano, a u prilog tome svjedoči i činjenica koju smo zamijetili više puta otkako je preuzeo momčad (pa čak i lani dok je bio pomoćni trener). Nerijetko su igrači Šibenika koji su postizali pogotke prvo trčali Tomiću u zagrljaj, a tek onda suigračima. I to dovoljno govori samo za sebe, kao i riječi nekolicine igrača koji su svoje pogotke posvećivali upravo treneru. Nerijetko Tomić zna reći kako mu je gušt raditi s ovim igračima, kako su to igrači i ljudi kakvi se samo poželjeti mogu.

Mnogi će reći, pogotovo oni koji jako dobro poznaju stanje u i oko šibenskog prvoligaša, kako je upravo Tomić bio jedini kohezijski čimbenik, jedini zaslužan što nije došlo do potpunog raspada momčadi nakon lošeg otvaranja sezone. On je bio taj koji je bodrio igrače i u trenucima dok je još bio pomoćni trener, on je bio taj koji je pojedince držao iznad vode.

Vrlo brzo nakon što je preuzeo momčad jasno je kazao i kako je siguran da će se momčad dići. I u svakoj sljedećoj utakmici momčad je igrala sve bolje, a nakon nekoliko kola u kojima dobra igra nije rezultirala osvajanje bodova i to se promijenilo. Kući su pali Cibalia i Karlovac, uz dojmljivu igru i uvjerljiv rezultat. A optimizma ne manjka niti za preostale susrete do jesenske stanke.

Sve što smo do sada naveli jasno pokazuje kako se postavljanje Tomića za prvog trenera pokazalo kao pun pogodak. Ako je ovoliko promjena na bolje i dobrih igara s momčadi ostvario u samo dva mjeseca pitanje je što bi bilo da je, kamo sreće, momčad preuzeo na početku ljetnih priprema. Prava je šteta što se to nije dogodilo, jer Šibenik sada sigurno ne bi bio u situaciji u kojoj se trenutno nalazi. Bodova bi sigurno bilo više. I da financijska situacija nije kakva je, opstanak u prvoligaškom društvu, vrlo vjerojatno, ne bi ni došao u pitanje. A budući da financijsko stanje i dalje ne nudi previše optimizma, pitanje je što će donijeti zima, odnosno pauza u prvenstvu.