Guus Hiddink - trener s rezultatima i igrom

Guus Hiddink je rođen 8. studenog 1946. što znači da će sutra napuniti 65 godina. Iako je širom svijeta poznat kao jedan od najboljih živućih nogometnih trenera, Hiddink je imao i zapaženu igračku karijeru. Prve nogometne korake napravio je u svom rodnom gradu Varsseveldu gdje je počeo igrati za lokalni klub. No, svoje najbolje dane imao je u De Graafschapu gdje ga je trenirao Piet de Visser, čovjek koji će imati veliki utjecaj na njegovu daljnju karijeru, kako igračku tako i trenersku.

Nakon ne baš uspješne epizode u PSV-u gdje se nije uspio nametnuti, Hiddink se vratio u De Graafschap, a igrao je i za NEC Nijmegen iz kojeg je potom otišao u Sjedinjene Američke Države. Karijeru je ipak završio u De Graafschapu za kojeg ga vežu najljepše uspomene i za kojeg i danas tvrdi da je njegov klub. Iz nogometa nije mogao izbivati niti malo, te je odmah preuzeo ulogu trenera u klubu.

Poslije dokazivanja u De Graafschapu, Hiddink je dobio mjesto pomoćnog trenera u nizozemskom velikanu PSV-u. Taj posao radio je tri godine i tada je zasjeo na mjesto glavnog trenera gdje počinje priča o njemu kao vrhunskom treneru i taktičaru koji zna kako se osvajaju trofeji. Uz tri naslova prvaka Nizozemske i tri Kupa, Hiddink je PSV-u donio i povijesni naslov pobjednika Kupa prvaka 1988. kada je u finalu svladana Benfica na jedanaesterce.

Hiddink je u te četiri godine provedene u Eindhovenu potpuno promijenio stvari u klubu. PSV se konačno etablirao kao veliki klub i tek tada ga se moglo svrstati u "veliku trojku" nizozemskog nogometa uz Ajax i Feyenoord. Na europskoj sceni je također stekao veliki ugled, no slavne dane iz Hiddinkove ere više nikad nije ponovno proživio. Hiddink je zaslužan i za razvoj igrača kao što su bili Ronald Koeman, Eric Gerets i Wim Kieft, a svom nasljedniku ostavio je i prepoznatljiv stil igre.

Poslije PSV-a Hiddink je imao kraće epizode u Fenerbahčeu i Valenciji, ali tamo nije nanizao zapažene rezultate. Novi veliki izazov u karijeri prihvatio je sjevši na klupu nizozemske nogometne reprezentacije. Na Europskom prvenstvu 1996. došao je samo do četvrtfinala, no dvije godine kasnije njegova je ekipa igrala vrlo lijep nogomet i bila jedan od glavnih favorita za titulu svjetskog prvaka. Ipak, Nizozemsku je u polufinalu zaustavio Brazil izvođenjem kaznenih udaraca, a u utakmici za treće mjesto pobjedu su odnijeli Hrvati.

Nakon vođenja reprezentacije, Hiddink se odlučio za povratak u klupski nogomet, a trenirao je španjolske prvoligaše Real Madrid i Betis. No, veće uspjehe s tim klubovima nije ostvario pošto je u oba navrata dobio otkaz. Tada je pomalo neočekivano prihvatio posao izbornika Južne Koreje koja je bila domaćin Svjetskog prvenstva 2002. i dobio zadatak da s tim sastavom ostvari prvu pobjedu na Mundijalu, a ako se može i da prođe skupinu.

Ne samo da je ispunio oba zadatka, već je napravio i puno više nego što su svi u Južnoj Koreji očekivali, a možda i on sam. S jednom prosječnom ekipom Hiddink je dogurao sve do polufinala gdje je izgubio od Nijemaca, a u utakmici za treće mjesto bolji su bili Turci, te je Hiddink još jednom osvojio četvrto mjesto na svijetu. U tih mjesec dana Hiddink je u Južnoj Koreji postao nacionalni heroj. Nacija ga je toliko obožavala da su mu čak ponudili i državljanstvo, brojne nagrade, a i stadion u Gwangjuu su nazvali njegovim imenom.

Premda su mu nudili ogroman novac da ostane izbornik, Hiddink je ipak napustio Južnu Koreju i vratio se doma u PSV s kojim je skoro ponovio iste uspjehe kao i u prvom mandatu na klupi momčadi iz Eindhovena. Osvojena su tri naslova prvaka Nizozemske, a PSV je došao i do polufinala Lige prvaka gdje je ispao od Milana zbog golova u gostima. Poslije toga Hiddink je nove pothvate napravio s reprezentacijama Australije i Rusije, a imao je i vrlo dobru, premda kratku, epizodu u Chelseaju.

Veliku stvar Hiddink je napravio samim plasmanom Australije na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, a još je k tome prošao i skupinu gdje je izbacio Hrvatsku Zlatka Kranjčara. Novu renesansu u reprezentaciji napravio je u Rusiji koja je igrala možda i najljepši nogomet na Europskom prvenstvu 2008. i dogurala do polufinala, no prvi veći neuspjeh Hiddink je doživio kad je u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji ispao od Slovenije.

Guus Hiddink danas je izbornik turske nogometne vrste, no turska javnost nema potpunog povjerenja u njega i tamo ne uživa slavu kao u drugim reprezentacijama koje je vodio. Premda je u kvalifikacijama za EURO osvojio drugo mjesto u skupini pored jake Njemačke, Turci su od Hiddinka očekivali puno više. Ima mnogo toga što mu zamjeraju, a možda i ponajviše brojne promjene oko početnog sastava. Hiddink je u ovim kvalifikacijama isprobao čak 36 igrača, no još se uvijek ne može sa sigurnošću utvrditi tko je siguran u prvih 11.

Nizozemac je s Turskom uglavnom igrao 4-1-4-1 sustav, što nije naišlo na oduševljenje tamošnje nogometne javnosti koja želi da njihova reprezentacija igra puno ofenzivnije. Uz to, realizacija je na vrlo niskoj razini, u kvalifikacijama je postignuto samo 13 golova, a najbolji strijelac Arda Turan zabio ih je četiri. Hiddink nije nametnuo svoj prepoznatljiv stil igre s brzim i efikasnim napadom, te čvrstom i dobro organiziranom obranom.

Iako mu je to u dosadašnjoj karijeri polazilo za rukom, Hiddink nije uspio lijepom i atraktivnom igrom ostvariti rezultate, već je sve podredio rezultatu. Turska ne igra ubojito kao prijašnjih godina, te je imala dosta problema i protiv puno slabijih momčadi. Hiddink prvi put nije homogenizirao momčad i uspostavio zajedništvo među igračima i stožerom, a tome u prilog ide i nedavna svađa s Turanom koji ga je na utakmici s Njemačkom javno izvrijeđao zato što je zamijenjen.

No, priča o Hiddinku i Turskoj još nije završena. Nizozemskog stručnjaka očekuju dvije utakmice dodatnih kvalifikacija s Hrvatskom za odlazak u Poljsku i Ukrajinu, a upravo se Hiddinkove taktičke sposobnosti smatraju najvećim opasnostima za momčad Slavena Bilića. Iako trenutno ne uživa veliku popularnost u Turskoj, te dvije utakmice mogu sve promijeniti i Hiddinka ponovno učiniti najcjenjenijim trenerom koji zna kako se dolazi do uspjeha, a da pritom ne trpi igra.