Arsenalove muke s vratarima

Iako su u modernom nogometu sve pozicije u momčadi vrlo važne može se reći da je vratarska sigurno najnezahvalnija. Koliko god određeni vratar bio dobar, što god obranio uvijek će ostati zapamćen po pogreškama. Svi igrači imaju pravno na loš dan, na krivi potez samo vratari to nemaju. Sve pogreške se mogu ispraviti osim njihovih koje u velikoj većini slučajeva završavaju pogotkom. Vjerojatno jedina osoba koja ocjenu svoga učinka dobiva ne na osnovu onoga što je napravio dobro nego na osnovu pogrešaka je vratar.

Dobar primjer za to je i David Seaman koji je rođen 19. rujna 1963. u Rotherhamu, a u Arsenal dolazi 1990. godine iz Queens Park Rangersa za 1.3 milijuna funti. Već u svojoj prvoj sezoni Seaman s Topnicima osvaja naslov prvaka uz samo 18 primljenih pogodaka i čak 24 susreta u kojima je njegova mreža ostala netaknuta. 1993. osvaja FA kup, a u finalu Liga kupa protiv Millwalla brani tri jedanaesterca i donosi novi trofej. Već iduće sezone Arsenal na Parken stadionu u Kopenhagenu osvaja i trofej Kupa pobjednika kupova. 1995. godine Arsenal je opet u finalu istog natjecanja, ali Seaman u 120. minuti prima jedan od pogodaka koji će obilježiti njegovu karijeru. Nayim lob udarcem pogađa za 2:1 i donosi trofej svojoj momčadi.

Nakon četiri godine stanke Seaman s Arsenalom osvaja naslova prvaka Engleske i FA kup, a istu stvar ponavlja i 2002. godine. Kada je 2003. godine protiv Southamptona osvojio još jedan FA kup imao je 39 godina i 238 dana čime je zauzeo treće mjesto na vječnoj ljestvici najstarijih sudionika finala tog natjecanja.

Poslije punih 13 godina provedenih u Arsenalu i 564 nastupa Seaman odlazi u Manchester City, a Arsene Wenger je na oproštaju rekao: "Seaman je legenda engleskog nogometa i ja mu se osobno želim zahvaliti za sve što je učinio za naš klub. On nije bio samo veliki golman, nego je bio i pravi sportaš koji će ostati zapamćen po svojoj korektnosti na terenu."

Osim bogate i trofejima okrunjene klupske karijere jedan od najboljih engleskih vratara imao je i vrlo zapaženu reprezentativnu karijeru. Svoj prvi od ukupno 75 nastupa za Gordog Albiona imao je 1988. godine na prijateljskoj utakmici protiv Saudijske Arabije. Sudjelovao je na svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine te na smotrama najboljih europskih momčadi 1996. i 2000. godine.

Unatoč svemu što je napravio u karijeri većina nogometnih zaljubljenika na spomen njegovog imena se sjeti četvrtfinala Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji. Susret između Engleske i Brazila odlučio je Ronaldinho ili možda Seaman u 49. minuti.

Nije lako bilo upravi Arsenala odlučiti koga dovesti nakon Seamana, a Wengerov izbor je pao na vratara Borussije Dortmund Jensa Lehmanna. Nijemac koji je rođen 10. studenog 1969. u Essenu potpisao je ugovor u ljeto 2003. godine. Dugo je trajala prilagodba iskusnog Nijemca na novi klub pa se vrlo često postavljalo pitanje treba li Arsenalu novi vratar.

Tijekom 2005. godine Wenger je izgubio povjerenje u Lehmanna pa je priliku počeo davati Manuelu Almuniji, međutim nekoliko njegovih pogrešaka je opet priliku pružilo Lehmannu. Mnogi će reći da je finale FA kupa 2005. godine bio susret koji je stvari okrenuo u korist Lehmanna. U finalnom susretu protiv Manchester Uniteda nakon 120 minuta igre bez pogodaka pristupilo se izvođenju kaznenih udaraca gdje Lehmann brani pokušaj Paula Scholesa i donosi Arsenalu još jedan trofej.

Taj jedanaesterac kao da je dao ogromno samopouzdanje Arsenalovom čuvaru mreže pa u idućoj sezoni odvodi svoju momčad u finale Lige prvaka. Iako je u grupnoj fazi uglavnom branio Almunia, Lehmann preuzima jedinicu u šesnaestini finala te spaja šest utakmica bez primljenog pogotka. Posebno je bitna bila uzvratna utakmica polufinala protiv Villarreala na koju je Arsenal došao s prednošću 1:0. U 90. minuti domaćini su imali priliku izboriti produžetke, ali Lehmann brani udarac Juana Romána Riquelmea s bijele točke.

Kako je kratak put od junaka do tragičara pokazalo je veliko finale protiv Barcelone 17. svibnja u Parizu. Nakon samo 18. minuta igre Lehmann ruši Samuela Eto'oa i zarađuje crveni karton. Unatoč vodstvu Arsenala titulu osvaja Barcelona. Iako mu je ugovor isticao na kraju 2007. godine Wenger mu odlučuje ponuditi produljenje na još godinu dana. Ipak zadnje dvije sezone boravka u Arsenalu Lehmann se mučio s ozljedama, branio je Almunia, a u klub je došao i Lukasz Fabianski.

"Da, bio je to Lehmannov oproštaj. Zaslužio je ovacije, jer je bio maksimalni profesionalac u svakom trenutku, odnosno u pet sezona koliko je proveo u našem klubu. Htio sam navijačima dati priliku da se zahvale Lehmannu na svemu. Prema njemu imamo veliki respekt. Njegov karakter ponekad je bio i težak, ali s obzirom na njegovu predanost poslu koju je pokazivao, možemo preko toga prijeći. On je za nas bio vrlo važan igrač, i na terenu i izvan terena," izjavio je Wenger nakon što je u 37. kolu domaćeg prvenstva u 70. minuti po posljednji put uveo Lehmanna da se oprosti od navijača.

Odlaskom Lehmanna počeli su problemi za Arsenal za koje se slobodno može reći da ni do danas nisu riješeni. Almunia, Fabianski i Wojciech Szczesny izmjenjivali su se na vratima. Na početku aktualne sezone Wenger je odlučio Almuniju poslati na posudbu u West Ham, a povjerenje je poklonio Szczesnyju.

Gotovo u svakom prijelaznom roku razna vratarska imena se povezuju s Arsenalom, ali Arsene Wenger uvijek iznenadi i ne dovede nikoga već se oslanja na postojeći kadar. "Lukasz je golman svjetske klase. Uvijek sam govorio da mi je drago, jer imam sjajne golmane," nedavno je rekao strateg Topnika.

Međutim unatoč svemu trofeja nema već dugo i toga je Wenger svjestan. U posljednjim trenucima ljetnog prijelaznog roka doveo je nekoliko igrača u želji da podigne kvalitetu svoje momčadi, ali među njima nije bilo vratara. Je li vrijeme da među Topnike dođe neko provjereno vratarsko ime?