Zašto će pobijediti Real/Barcelona?

Zašto će pobijediti Barcelona?

Real možda i je "gladniji" ove sezone od uspjesima i lovorikama zasićene Barcelone, i zbog toga je lagani favorit za osvajanje naslova prvaka, no u el clasicu vrijede druga pravila. U najspektakularnijem nogometnom susretu Barceloni neće nedostajati motiva, a usprkos Realovom napretku do statusa druge najbolje momčadi svijeta, jedna je još uvijek ispred njih. Barcelona.

Mourinhov Real izgleda zastrašujuće, nezaustavljivo; trpa pogotke neviđenom lakoćom, a još lakše pobjeđuje. No, usprkos prednosti na ljestvici, Real zna da mora skinuti Barcelonu u međusobnom susretu kako bi se riješio laganog kompleksa stvorenog nakon niza, ponekad i jako teških, poraza. Barcelona je lani uzela Primeru vjerojatno onoga dana kada je posramila Real s 5:0 bez obzira što se radilo o ranoj fazi sezone, a do Lige prvaka je također došla preko leđa najljućeg rivala, svladavši ga relativno lako u polufinalu tog natjecanja. Realu je kao mala utjeha ostao osvojeni Kup, no čak pet prošlosezonskih utakmica pokazalo je da je Real dobar, bolji nego što je bio prije Mourinha, ali da je Barcelona i dalje korak ispred.

Je li se dovoljno promijenilo da stvari budu drugačije? Pogled na ljestvicu će reći 'da', a nema dvojbe ni da je Real goropadniji, ofenzivniji, krvoločniji i jednostavno bolji nego što je bio lani. Ali Barcelona nije slabija. Poneki neuvjerljivi gostujući nastup, uključujući neke čudne utakmice poput kišnog potopa u Bilbau, omogućili su Realu prednost, ali Barcelonin niz fenomenalnih nastupa na Camp Nou, kao i pobjeda u Milanu, jasno pokazuju da je to još uvijek onaj isti, dobro podmazani i uštimani stroj. Uostalom, Barcelona je već i ove sezone stigla Realu uzeti jedan trofej, onaj Superkupa.

Barcelona je jača za Cesca Fabregasa koji je već sa sedam pogodaka i pet asistencija u Primeri pokazao da mu se neće biti teško priviknuti na igranje s Messijem i društvom. Barcelona je jača i za Alexisa Sanchisa koji također počinje "klikati" s ostatkom momčadi, a Guardiola je pronašao i nove momke iz Barcine škole koji igraju sada već ozbiljne uloge, prvenstveno Thiago.

Iako se čini riskantnim i nepotrebnim potezom, i Guardiolina ideja o promjeni/testu sustava 3-4-3 je korak naprijed za Barcelonu jer sada u njenoj igri ima više opcija, i ipak donosi neke nove izazove za Mourinha koji je lani pokazao da iz utakmice u utakmicu uspijeva sve više "pročitati" Barcelonu. Sada Guardiola ima i tu taktičku varijantu koja stvara nove nelagode protivnika jer uz "lažnu devetku", Lea Messija, Barca sada ima i "lažnu desetku" u Fabregasu, igraču koji se vrlo lako i kvalitetno ubacuje naprijed iz drugog plana, i koji sjajnom suradnjom s Messijem dodatno otežava posao protivničkim stoperima.

Real je, očigledno, sjajan, no o ovoj Barceloni ne govori se bez razloga kao jednoj od najboljih momčadi svih vremena. Zaista je teško zamisliti da i u ovom el clasicu Barcelona ne bude ta momčad koja dominira, koja drži loptu i nameće svoj ritam. Uz dužno poštovanje madridskim majstorima poput Özila, Di Marije ili Xabija Alonsa, Barcelona je na svim tim pozicijama još snažnija. U Xaviju i Iniesti Barcelona ima dva genijalna veznjaka koji osiguravaju posjed lopte, u Villi i Pedru ima dva igrača koji sjajno stvaraju i osjećaju prostor. A čak i na najjaču kartu Reala, Cristana Ronalda, Barcelona odgovara još jačom.

Leo Messi jednostavno ne staje, maleni čarobnjak drži jednu neviđenu razinu kvalitete od koje zastaje dah. Najbolji nogometaš današnjice zabija golove neviđenom lakoćom, ali da nije tako sjajan strijelac - bio bi najbolji krilni igrač na svijetu. Ili najbolji vezni igrač na svijetu. Što god želite. On je osigurač da Barcelona u bilo kojoj utakmici, i u bilo kojem trenutku, i kada Kataloncima ne ide kao inače, može postići gol.

Svjetski nogomet treba dostojnog protivnika za Barcelonu. Može li ovaj Real napasti Barcelonu? Može li ovaj Real biti momčad koja će joj oduzeti taj dragocjeni posjed lopte? Koja će natjerati Barcelonu na obranu? Koja će stati na kraj njenom "pimplanju"?

Dobro zvuči, ali teško.

Real je u ovom sastavu, s Mourinhom na čelu, zajedno manje od godinu i pol. Barcelonini španeri igraju svoj nogomet već dugi niz godina, što će reći da su i dalje uigraniji. Dok je Mourinho od Reala uspio stvoriti pravu momčad sa snažnim karakterom, i dalje je to "samo" skupina zvijezda. U Barceloni igra skupina prijatelja, vidi se to u proslavi svakog njihovog pogotka. Usput se tako dogodilo, da je ta skupina prijatelja ujedno i najbolja nogometna momčad na svijetu. A proteklih godina to vole dokazivati upravo u el clasicu... Zašto će pobijediti Real?

Pred cjelokupnom nogometnom javnošću novi je ogled Real Madrida i Barcelone, El Clasico, derbi koji malo koga od neutralnih promatrača ostavlja upravo takvim. Utakmica koja je odavno prerasla nogometne okvire i koncentraciju kvalitete podignula na jednu višu razinu. Pogotovo u posljednjim godinama, onima koje je obilježila dominacija Barcelone. No, današnji prvenstveni ogled pripast će, nakon više od tri godine, Madriđanima. Ne vjerujete? Pokušat ću vas uvjeriti...

Kaže se da svakoj seriji, svakom nizu, dođe kraj. Bilo je u povijesti i mnogo većih od onog kojeg ću spomenuti, ali ovom je danas "odzvonilo". Real Madrid u prvenstvenim ogledima s najvećim rivalom ne zna za pobjedu već šest utakmica. Danas će, vjerujem, goste ostaviti bez boda, a jedan od razloga je upravo onaj kojim se hrabre oni s manjkom čvrstih argumenata. Zakon velikih brojeva, zakon vjerojatnosti, razumijete već o čemu pričam. Iako, treba napomenuti da Realu ne nedostaje ni onih drugih, mnogo čvršćih argumenata.

Jedan od njih je zasigurno Jose Mourinho, jer bio bi u svakoj momčadi na čijem bi se čelu našao. Čovjek koji je prema jednima samo uvjerio ljude u svoju genijalnost, prema drugima je u zavjeri s masonima i ima univerzum na svojoj strani, a prema trećima je jedan od najvećih stratega svih vremena. U svakom slučaju, posljednjih mjeseci njegova doktorska disertacija, jer "madridska avantura" se može okarakterizirati najvećim ispitom njegove karijere, poprima sve ozbiljnije obrise. Izgleda da su igrači u potpunosti prihvatili njegove ideje i da stvari konačno sjedaju na svoje mjesto, a i u utakmicama Superkupa moglo se vidjeti da je na tragu "protuotrova" za Barcelonu.

Sezona koja se već dobrano zahuktala poligon je za brojne rekorde Real Madrida, ali više od svega njihove navijače "grije" izvedba momčadi na travnjaku. Lepršava, moćna i svrsishodna u isto vrijeme, oni sa simpatijama prema Kataloncima bi rekli da je baš poput Barcelonine iz proteklih sezona. Spomenute izvedbe i niz pobjeda pružaju Kraljevima toliko potrebno samopouzdanje, nešto što im je u proteklim sezonama, u velikoj većini slučajeva, toliko nedostajalo. U utakmici u kojoj mogu odlučiti nijanse, često presuđuje vjera u vlastitu nemogućnost odigravanja krivog poteza.

No, da ne bi ispalo kako je lider prvenstva u prednosti uglavnom iz razloga na psihološkoj bazi, osvrnimo se na stanje na travnjaku. Nikad bolje po Real, moglo bi se reći. Dva podjednako kvalitetna igrača za najviše domete okupiraju gotovo svaku poziciju. Pretpostavlja se, jer u njegove misli ne može nitko ući, da će Mou momčad posložiti na način koji Barceloni najmanje odgovora. Barem sudeći po zadnjim dvobojima. "Parkiranje" tri veznjaka ispred posljednje linije, uz vjerojatno najbolje otvaranje i izvođenje polukontri u trenutnom nogometnom poretku trebali bi biti dobitna taktika.

Krilne pozicije nameću se kao iduća prednost domaćina ponajvećeg svjetskog derbija. Marcelo i(li) Coentrao spremni su bezbrojnim ponavljanjima raditi višak dolascima iz pozadine, a o napadačkim opcijama na pozicijama uz aut liniju suvišno je i trošiti riječi. Baš kao što je suvišno sumnjati u motiviranost Mourinhovih "vojnika". U već toliko spominjanoj drugoj godini mandata na čelu pojedinog kluba portugalski strateg očito postiže posebnu kemiju, poseban odnos s igračima koji za njega bivaju spremni "poginuti". Uostalom, i oko uspješnosti u toj drugoj sezoni Mourinhovih vladavina se polako stvara mit, a on, svjesno ili nesvjesno, utječe na igrače obje momčadi.

Dakako, kako nabrajati prednosti, a preskočiti onu koja se nijednim argumentom ne može pobiti. Santiago Bernabeu, odnosno domaći travnjak Madriđanima će dati dodatna krila. Za presing kojeg će moći raditi duže nego u "normalnim" uvjetima, za inspiraciju i trk za svakom loptom, na tribine ako treba. Ukoliko se stvori paklena atmosfera, koju baš Mourinho traži, upravo ona može biti jezičac na vagi ovog dvoboja. Uzevši u obzir izdanja Barcelone, a poglavito Messija ove sezone u gostujućim nastupima, možda se ova prednost pokaže i značajnijom nego se na prvi pogled čini.

I, naravno, Realu pobjeda ne treba. Dobro bi došla, ali nije imperativ. U prošloj sezoni Mourinho je znao Katalonce "čekati" čak i kad je lovio rezultat. Može se samo zamisliti koliko će tek sad mirnoće prilikom slijepog pridržavanja trenerovih uputa biti među igračima lidera Primere. Čekanje na "rupu" i čekanje na krivi potez protivnika uvijek je lakše od traženja istoga. Dakle, Real će čekati da se otvori prilika, gotovo sigurno će je i dočekati, a sudeći po lakoći kojom poentiraju ove sezone tek je nešto manje sigurno da će je iskoristiti.

Da, zaboravio sam još nešto. Točnije, nekog tko će priliku iskoristiti.

Cristiano Ronaldo.