Hrvatska i Srbija preuzimaju vrh

Novih 480 minuta vrhunskog rukometa, koliko je odigrano u osam utakmica drugog kola, ostalo je iza nas, a pred odlučujuću treću "rundu" situacija je takva da svi imaju određen imperativ, bilo da je riječ o pokušaju da prenesu maksimalan broj bodova, bilo da je u pitanju tek prolazak skupine ili pak dobro, staro spašavanje obraza.

U grupi A domaćin je uzeo svoj prvi veliki "skalp", nisu se Danci najbolje snašli u otvorenoj borbi "prsa o prsa", teško su disali uz sudački kriterij koji je Srbima dozvolio prilično oštru igru, što je u konačnici rezultiralo i porazom. No, kriterij je, više-manje, bio jednak za obje momčadi, stoga priče o tome što kome i kako paše nemaju mjesta i, dozvolit ćete, "balerine" neka ostanu doma te mjesta naprave za - muškarce.

Izuzetno je zanimljiva ta psihologija razmišljanja u kojoj vam neke stvari ne smetaju dok ste vi taj koji udara, tuče i vuče, međutim kada se namjerite na, uvjetno rečeno, jačeg, onda je to odjednom nije sport, nije fer, nije gledljivo. No, nije sad ni mjesto ni vrijeme za lamentirati o tome, stoga glavu gore i hrabro u nove "radne" pobjede.

U drugom dvoboju iste skupine Poljaci su izbacili sve frustracije nad sirotim Slovacima koji su praktički jedini bez ikakvih šansi za prolazak dalje. Dvoboj Njemačke i Makedonije u grupi B je ponudilo veliku dramu i prije i za vrijeme i nakon utakmice, a Makedonci kao da su se pretplatili na "antologijske" predstave, neovisno o vremenu, mjestu ili sportu. Pobjedom nad Česima Šveđani su dodatno začinili cijelu priču i ostavili svima nadu u prolaz.

Gabor Csaszar je očito privatizirao ovo prvenstvo, barem kad su Mađari u pitanju. Ponovno je on bio čovjek odluke u srazu sa Španjolcima i za sada se prometnuo u jedno od ugodnijih iznenađenja. S druge strane ranjeni Francuzi su uhvatili "takt", spoznali su gdje su griješili kolo prije, na žalost po svakog budućeg njihovog protivnika.

Hrvatska je u Vršcu ponovno većim dijelom susreta svojim navijačima čupala živce, no to što će jedni rezultatski neuvjerljive pobjede prokomentirali kao slabost te potom u pitanje dovesti ime i renome protivnika, drugi će isto protumačiti kao odraz kvalitete, jer kontinuitet dobivanja takvih susreta ipak može i treba značiti samo jedno - veliki karakter, oružje budućnosti koje na najizjednačenijem prvenstvu do sada ipak ima svoju težinu. Druga utakmica je je bila klasični preslik susreta Islanda i Hrvatske od prije nekoliko dana, samo što su ovaj put "Hrvati" bili Islanđani, a "Islanđani" Norvežani.

Hrvatska je novom pobjedom u još jednom susretu "na knap" dokazala svoju vrijednost, ma koliko to neki pokušali osporiti. Pobjednički mentalitet se ne stječe pričama i kukanjem, već isključivo krvlju, znojem i suzama, što su Kauboji još jedom demonstrirali i svoje navijače doveli u apsurdnu situaciju. Naime, dok svi drugi veći dio utakmice mirno prate zbivanja na terenu, a gristi nokte počnu tek u završnici, kod Hrvata je upravo ta završnica trenutak za - odmor. Snaga, a ne izlika.

Srbi su i u drugom kolu svojim navijačima priuštili veselje, a podatak kako su im primat morali priznati veliki Danci, dovoljno će reći o njihovim kvalitetama, ali... Da, uvijek postoji ali. Bit će izuzetno zanimljivo pratiti Srbe, međutim postavlja se pitanje kako će reagirati na prvi poraz, jer dobro poznati "balkanski" sindrom njih je uvijek držao podalje od europskog vrha, unatoč činjenici da su "imenima" tamo pripadali.

Španjolci su bod prosuli u posljednjim sekundama susreta s Mađarskom, no težina "francuskih" bodova i dalje ih drži na visokoj poziciji. Mora se priznati i kako su remijem malo kompromitirali status koji su zaradili nakon prvog kola, no to ni ne mora biti nužno loše, jer puno je lakše djelovati iz drugog plana te svjetla pozornice prepustiti nekom drugom.

Francuzi su se očistili "grijeha" iz prve utakmice, a mora se priznati i kako su imali i protivnika po mjeri za povrat samopouzdanja, naravno uz svo dužno poštovanje prema Rusima. Iako to još nije Francuska kakvu je rukometna publika naviknula gledati, pogled u prošlost pokazat će kako je to sasvim normalna pojava za momčad Clauda Oneste.

Danska je uoči prvenstva slovila kao najozbiljniji protivnik "nepobjedivim" Francuzima, no izgleda kako će imati prilično problema kada nalete na fizički potentne protivnike, kao što je to bio slučaj sa Srbima. Ako eventualno i dođu do Francuza, koji su magistrirali na čvrstom rukometu, teško da će naći lijeka takvom načinu igre. Apsolutni su materijal za medalju, tu nema dvojbe, no koje točno ipak će odlučiti ime protivnika s druge strane.

Mađarska "teška" konjica u skupini smrti za sada je prikupila dva boda u dva ostvarena remija. Činjenica kako su zaustavili Španjolce ipak im daje određeni kredit, ali pitanje je mogu li u posljednjem kolu pomrsiti planove Francuzima. Ipak, suludo bi ih bilo unaprijed otpisati, jer uz ovako raspoložene Csaszara i Mocaija te veliku podršku s tribina, nije nemoguće da od francuskih Pijetlova naprave dobar "gulaš".

Nisu Šveđani krivi što su dospjeli u, uvjetno rečeno, najslabiju skupinu, ali nakon vatrenog krštenja u prvom kolu, Česima nisu dali šansu i pred posljednje kolo i dvoboj s Njemačkom imaju čist obzor pred sobom. Prilika kakvu ne smiju propustiti, inače propade još jedna generacija.

Nakon što su prošli "hrvatsku" školu i po tko zna koji put se upitali - odakle im živci i snaga, sada su konačno to i sami spoznali prekopiravši upravo situaciju u kojoj je bila Hrvatska. No, ako baš od nekog moraju učiti, onda su došli na pravu adresu. Još se doduše čeka na vratara Gustafssona, a potom, uz sjajnog Sigurdssona, mogu snivati i nešto veliko.