Karlović zasjao u Zemlji izlazećeg sunca

U Zagrebu u ožujku prošle godine Ivo Karlović mogao je biti junak hrvatske reprezentacije da je u petom, odlučujućem dvoboju pobijedio Nijemca Philippa Petzschnera. Umjesto toga, Petzschner se "kao od šale" nosio s njegovim servisima i s 3:0 u setovima donio svojoj reprezentaciji prolaz u četvrtfinale.

11 mjeseci kasnije u dalekom Japanu Ivo je bio drukčiji igrač. Bolji igrač. Ponovno se našao u situaciji da u posljednjem meču vikenda odlučuje o sudbini hrvatske reprezentacije. Ovog puta nije kiksao. Dapače. Po prvi put u svojoj Davis Cup karijeri, s gotovo 33 godine na leđima, napokon je postao istinskim junakom.

Besprijekoran od početka do kraja

Nakon jako dugo vremena, možda čak i prvi put uopće, Ivo Karlović na reprezentativno okupljanje stigao je kao igrač u najboljoj formi. Igrač od kojeg se najviše očekuje. Posljednjih godina tu ulogu igrali su Goran Ivanišević, Ivan Ljubičić, Mario Ančić i Marin Čilić, a u Mikishiju pored Kobea red je došao i na "Diva sa Šalate".

2011. godinu, godinu u kojoj se borio s lošom formom (u ožujku je bio 239. na ATP ljestvici) i ozljedom, Ivo je zaključio s dva naslova na Challengerima koji su mu vratili vjeru u bolja vremena. Ove sezone ispao je u drugom kolu Dohe, potom je u Melbourneu igrao treće kolo i pružio dobar otpor Rogeru Federeru, da bi u Zagrebu izgubio u četvrtfinalu. I u Dohi i u Zagrebu zaustavio ga je isti čovjek - Mihajl Južnij.

Srećom po Karlovića, u Davis Cupu protivnik je bio Japan, a ne Rusija.

Dugo Karlović nije djelovao i igrao ovako dobro. Barem u tri "japanska" meča. Na servisu je bio jednom riječju nedodirljiv. U dva pojedinačna meča ispalio je ukupno 35 asova, imao 73% prvog servisa iza kojeg je osvojio 86% poena. Čak i u igri poslije drugog servisa bio je odličan (73% osvojenih poena). Ukupno, kroz dva meča izgubio je samo 24 poena na servisu, po 12 u svakom meču. U prosjeku, Japanci su osvojili samo 16% poena (24/145). Možda će najviše o Karlovićevoj dominaciji na servisu reći podatak da u ta dva meča protivniku nije dopustio niti jednu jedinu break loptu.

Servis je Karloviću oduvijek bilo najjače oružje, no proteklog vikenda vjerojatno je i sam sebe nadmašio i iznenadio. Kada je u ovakvoj formi na servisu, onda zaista ne postoji mnogo tenisača na svijetu koji mu ga mogu oduzeti.

Ono što posebno može veseliti Karlovića uoči nastavka sezone, ali i izbornika Željka Krajana uoči sljedećih Davis Cup ispita, je odlična, nikad bolja igra s osnovne linije.

Njegov drugi "zaštitni znak", bekhend slajs, funkcionirao je perfektno, a i "obični" bekhend sve je bolji. Plan skraćivanja poena majstorski je proveo u djelo. Pokušavao je izlaziti na mrežu, napadati servis kada god je stigao, i u tome je uspijevao. A to nije bilo lako jer je Nishikori imao visokih 83% prvog servisa, od čega nevjerojatnih 100% u prvom setu.

Nishikori, koji je prošle sezone u Baselu pobijedio Novaka Đokovića, a prije samo nekoliko tjedana na Australian Openu Joa-Wilfrieda Tsongu, bio je nemoćan i bezidejan. Čak je Karlović u pojedinim izmjenama s osnovne linije djelovao kvalitetnije, sigurnije, a Nishikori postajao sve nervozniji. Tome u prilog ide i podatak o njegovih 25 neprisiljenih pogrešaka naspram samo 14 Karlovića. Meč protiv Soede bio je gotovo identičan.

Posebno bitan faktor u ovom uspjehu bila je i psihološka snaga "Diva sa Šalate", trenutno 43. na ATP listi. Nije bilo lako izaći na teren u petak nakon što je Ivan Dodig ispustio dobiven meč iz ruku i dobiti deset godina mlađeg tenisača. Domaćeg tenisača. 20. tenisača svijeta. A sigurno nije bilo lako ni igrati posljednji meč vikenda znajući da ste vi jedina nada vašoj reprezentaciji. No, izgleda da je tu na scenu stupilo Karlovićevo veće iskustvo u odnosu na Soedu, koji je po prvi put igrao ovako važan i velik meč.

Kroz svoju Davis Cup karijeru, koja traje od 2000. godine, Karlo je često promatrao hrvatske uspjehe iz sjene već spomenutih Ivaniševića, Ljubičića, Ančića, Čilića...Čak i u onim mečevima u kojima je dobio šansu nije se uvijek pokazao kao pouzdana karika. Sve do Japana. U Zemlji izlazećeg sunca Ivo Karlović je zasjao punim sjajem.

Dodigovo iskupljenje u parovima

Ivan Dodig nije u formi. To je činjenica. Pokazao je to i u Japanu. Razočaravajuć ulazak u sezonu Ivan je opravdao ozljedama, no u Zagrebu i Mikishiju, kaže, fizički se osjećao odlično. A opet, u ukupno pet pojedinačnih mečeva koliko je odigrao na ta dva mjesta upisao je samo dvije pobjede. Ispada da je u boljoj formi u parovima nego u singlu. U Zagrebu je izborio finale s Matom Pavićem, a u Japanu je zajedno s Karlovićem porazio Ita i Sugitu. U tom meču iskupio se za poraz od Soede i dao svoj obol konačnoj pobjedi.

U dva pojedinačna meča u Japanu Ivan je imao svoje šanse, ali nije ih znao iskoristiti. Dva seta viška i break prednosti u trećem protiv Soede nisu mu bili dovoljni, kao ni 5:2 u prvom setu protiv Nishikorija. Iako je protiv Soede ispalio 23 asa, na početnom udarcu posrnuo je čak sedam puta i izgubio gotovo 40% poena. Protiv Nishikorija još i više (44%).

Borbenost i požrtvovnost Dodigu nitko ne može osporiti, no ponekad to nije dovoljno. Protiv Soede, naprimjer, jedino je u drugom setu vidljivo preuzimao inicijativu. U nekoliko navrata u petom setu imao ga je "u šaci", no nije bio u stanju zadati mu konačan udarac i prijeći ciljnu ravninu. Umjesto da izvrši dodatni pritisak na suparnika, odlučio se za pasivnu igru, koja ga je u konačnici "došla glave".

U tim ključnim trenucima previše je oscilirao i nerijetko promašivao. U nastavku sezone trebao bi poraditi i na kretanju jer je nemali broj puta za nijansu kasnio na lopte pa je bio prisiljen igrati obrambeni bekhend ili forhend slajs. Time bi automatski inicijativa prešla na stranu suparnika.

Protiv Nishikorija, objektivno, bilo je teško očekivati pobjedu. Dodigov stil igre paše Nishikoriju, koji je u puno boljoj formi. Ipak, Dodig je pružio solidan otpor i nastojao preuzimati inicijativu. I jedan i drugi su puno griješili, no u presudnim trenucima Nishikori je pokazao zašto je 20. tenisač svijeta i zasluženo pobijedio.

Argentina

Da će gostovanje u Argentini početkom travnja biti teško dovoljno je reći da Gaučosi na svom terenu na zemljanoj podlozi nisu izgubili još do 1998. godine. Tada ih nije pobijedila ni Španjolska ni Francuska ni SAD, za koje bismo možda pomislili da jesu, već - Slovačka. Karol Kučera, tada šesti tenisač svijeta, i Dominik Hrbaty, u ono vrijeme nova slovačka nada, bili su bolji od Hernana Gumyja, Franca Squillarija, Lucasa Arnolda Kera i Luisa Loba i izborili povratak u Svjetsku skupinu.

Od rujna te godine pa sve do danas Argentina je kod kuće izgubila samo jednom. Bilo je to protiv Španjolske u finalu 2008. godine, ali na tvrdoj podlozi u dvorani. U 16 okršaja na zemlji upisali su svih 16 pobjeda uz zastrašujući omjer pobjeda i poraza u mečevima (73-7). Samo dvije reprezentacije uspjele su osvojiti dva boda na argentinskom tlu u tom periodu. 2008. to je pošlo za rukom Rusiji, a 2002. - Hrvatskoj. U sastavu Hrvatske tada su bili Ljubičić, Karlović, Ivanišević i današnji izbornik Krajan. Argentinci su poveli 2:0, Hrvati izjednačili, da bi u posljednjem meču Gaston Gaudio u tri čista seta pobijedio Karlovića.

Argentina je trenutno treća reprezentacija svijeta, iza Španjolske i Srbije, i nema dileme kako će biti veliki favorit protiv Hrvatske. Do tog ogleda još je dva mjeseca, tijekom kojih se Krajan nada da će se Marin Čilić vratiti u formu, baš kao i Dodig, a da će Karlović zadržati nivo koji je pokazao u početku ove sezone.

Puno toga, ako ne i sve, ovisi i o formi Argentinaca, koji su oduvijek imali vrsne "prašinare". Čak i ako na raspolaganju ne budu imali Juana Martina Del Potra, tu su odlični Davis Cup igrači David Nalbandian, Juan Monaco i Juan Ignacio Chela, pa i Carlos Berlocq, koji "po stare dane" igra svoj najbolji tenis u životu.

Dobra vijest za obje reprezentacije je što bi podloga na posljednjem turniru prije Davis Cup četvrtfinala (Miami) trebala biti spora gotovo jednako kao ona zemljana na kojoj će se igrati u Argentini.