Varaždin na rubu - svega

Teško je o sadašnjem Varaždinu razmišljati u pozitivnim okvirima. Loše vođenje kluba unazad nekoliko godina, koje je financijski uništilo varaždinskog prvoligaša, odlazak većine igrača koji su bili prvotimci, propadanje Škole, katastrofalni prvi dio sezone… Sve to ne sluti na dobro.

Osam bodova. Toliko su Samir Toplak, Tomica Kocijan i Branko Janžek, tri trenera koja su u jesenskom dijelu vodila Varaždin, uspjela skupiti. Za svakoga od njih može se naći koliko-toliko opravdanje, jedan se koncentrirao na Europu, drugi je bio neiskusan, a trećem je ostala ekipa u kojoj se igrači međusobno nisu ni poznavali. Ono što jest činjenica je da se iz kola u kolo, iz poraza u poraz, iz neisplaćene plaće u neisplaćenu plaću, gledalo kako Varaždin tone sve dublje.

Još u ljetu otišli su svi "dijamanti", od Filipa i Dine Škvorca, preko Dejana Glavice i Nikole Tkalčića, do Nikole Šafarića, a kroz zimu je otišao i Josip Golubar te Denis Krklec, da navedemo samo neke nositelje igre Varaždina.

Za to vrijeme, Uprava nije dala znaka života kako bi osigurala redovita primanja igračima i zaposlenicima, pa su osim igrača tijekom zime Klub napustili i pojedini članovi stručnog stožera, dok drugi čekaju prvu povoljnu priliku.

Na sve to, stigla je suspenzija zbog šest godina starog duga, kojeg Varaždinci pobijaju, prema Milanu Pavličiću. Zbog te suspenzije Varaždin nije tijekom zime smio odigrati ni jednu pripremnu utakmicu, pa mu ne koristi čak ni odgađanje prvenstva na tjedan dana. Naravno da se Uprava trebala mnogo ranije obračunati s tim dugom, platiti ga ili privesti spor kraju, ali nikako dopustiti da se dogodi to što se dogodilo.

Kako Varaždinci odbijaju platiti dug, a HNS odgađa raspravljati o skidanju suspenzije, ostaje pitanje hoće li Varaždin uopće odigrati ijedno proljetno kolo.

Došli/otišli

U zimi su iz NK Varaždina otišli Golubar, Dreven, Krklec, Gluhak, Barišić i Cerovečki, a došli su Kuran, Karađuz, Kurtović, Mamić, Katanec, Brlenić, Jagačić, Režić i Aračić. Sačer je ostao na posudbi iz Hajduka, a posljednji se varaždinskom kolektivu priključio Plantić.

Trener Janžek najviše je insistirao na rješavanju problema obrane, za koju je i doveden najveći broj igrača, posebno se među njima ističe upravo potonji Plantić, koji sa svojih 27 godina ima bogato iskustvo igranja u prvoligaškim sredinama.

Postoji međutim problem povrede Pajača, koji je nakon bolesti imao poteškoća s tetivom, pa nema kontinuitet treninga te nije spreman za nastavak sezone. Šimek, koji je pokušao pronaći novi kolektiv, pa se vratio, ima napukli mišić te još nije počeo trenirati. Neka ograničenja u treningu ima i Jagačić, koji još nije u potpunosti oporavljen. Golik se u međuvremenu, nakon vrlo dobro odrađenih priprema, povrijedio na treningu, te ga sigurno neće biti u prvom kolu nastavka prvenstva.

Trener

Upitan kako bi izgledala njegova idealna postava u ovom trenutku, Branko Janžek novinarima je nabrojio trinaest igrača koji su u najužoj konkurenciji: Mrmić, Mamić, Lončar, Conjar, Aračić, Rašić, Režić, Jagačić, Vugrinec, Glavina, Antolek, Sačer, Grgec i Šimek.

"Uvježbavamo 4-3-3, a ostaje nam i 4-2-3-1 kao izbor. Razmišljao sam o trojici u zadnjem redu, no ne bih želio svaštariti i stvarati dodatni problem", kazao je Janžek i dodao: "Fizički, igrači su spremni. Taktički? Nismo igrali utakmice koje bi nam omogućile uigravanje, vrijeme nas nije poslužilo i tu imamo problem."

Od svih igrača koje ima na raspolaganju, Janžek svakako najviše očekuje od Glavine, koji je odlično radio tijekom zime, a koji se već dokazao prošle sezone. Antolek je također jedan od onih od kojih se očekuje dosta, mladi napadač samo mora nastaviti putem kojeg je "utabao" u jesenskom dijelu. Sjajno je tijekom zime radio i Vugrinec, o kojem ne treba trošiti riječi, a nakon što se oporavi, očekuju se prave role i od Golika.

"Pravi" Šimek sigurno je ono čemu se Janžek nada, a iako je ekipu pojačavao većinom u obrambenom dijelu, još je enigma koliko se u tome uspjelo, jer novinari nisu imali priliku, zbog suspenzije, pogledati ni jedan pripremni susret Varaždina.

Opstanak, nemoguća misija?

S osam bodova na kontu, Varaždin je u teškoj gabuli. Ukoliko se ostane pri smanjenju lige sa 16 na 12 klubova, a u hrvatskom nogometu ništa ne treba uzeti zdravo za gotovo do trenutka u kojem se zbilja dogodi, varaždinske su šanse za ostanak skoro pa nepostojeće. U preostalih 13 kola treba osvojiti skoro maksimalni broj bodova i ujedno se nadati da će Istra, Lučko, Šibenik i Karlovac imati vrlo loše proljeće.

Nešto je bolja prognoza ukoliko se odustane od smanjenja lige, tada bi trebalo dohvatiti pretposljednje mjesto, što je lakši cilj negoli loviti 11. poziciju tablice. Također, zanimljivo će biti vidjeti hoće li ove godine HNS konačno početi provoditi vlastite pravilnike o licenciranju te izbaciti sve klubove koji imaju blokirane račune i milijunske dugove prema igračima i državi, kao i one koji igraju na tuđim stadionima. To bi vrlo brzo ligu svelo na jednoznamenkasti broj onih s licencom, pa bi se možda i neke druge stvari pokrenule.

No, interesantno je spomenuti slučaj Međimurja u sezoni 2004./2005. Tada se igrala Liga 12 te se razigravalo za prvaka odnosno ostanak. U 20. kolu (od 22 u "regularnom" dijelu) Međimurci su imali devet bodova i niz od sedam poraza iza sebe. U posljednja dva kola osvojili su četiri boda (tri protiv Varteksa) za ukupno 13 bodova te u deset utakmica Lige za ostanak (koju je igrao i Dinamo) upisali 20 bodova. Međimurje je tako izborilo pretposljednje mjesto i ostalo u Prvoj ligi.

Raspoloženje u svibnju

Previše je varijabli koje se trebaju poklopiti da bi Varaždinci mogli u svibnju odahnuti. Sasvim je bespredmetno pričati o ostanku u ligi ukoliko se ne riješe financijski problemi, a uz sve glasnije spominjanje mogućeg stečaja teško je biti optimist.

Sve napisano ima smisla samo ako se Varaždinu uopće dopusti igranje, odnosno ukoliko se skine suspenzija jer ukoliko varaždinski nogometaši neće smjeti igrati, ispast će iz lige i prije no što sezona uopće bude gotova.