Čekati priliku ili zgrabiti novac?

Početkom veljače Bernard Jurišić je pobrojio i analizirao moguće destinacije jednog od najdominantnijih centara današnjice. Razvoj događaja u navedenim sredinama i neke vrlo eksplicitne želje samog Howarda doveli su do kristalizacije tek malog broja mjesta u koja bi mogao otići.

Bitno je napomenuti kako je uz javno izražavanje simpatija prema budućim Brooklyn Netsima (koje je dovelo do skandiranja Supermanovog imena u posljednjem ogledu Orlanda s momčadi iz Jerseyja) sam igrač izričito naglasio da želi biti 'prva violina' gdje god da završio. Ukoliko se njegova budućnost pogleda iz te perspektive izvjesno je kako Los Angeles, Dallas pa čak i New York (Knicksi) ispadaju iz utrke.

Tragom tih izjava poprilično je jasno da će Howard pristati na nešto manju zaradu u nastavku svoje karijere. Ni u slučaju da pod nekim uvjetima ostane na Floridi niti u slučaju da ode ne bi se radilo o malim ciframa, ali porez kojeg bi morao plaćati 'pojeo' bi mu do 28 milijuna dolara kroz idućih šest sezona. Jedino na Floridi i eventualno u Teksasu (Dallas) ne bi bio obvezan na tolika odricanja.

Gledajući i dalje iz financijske perspektive povećanje plaće u Orlandu jamči mu oko 20 milijuna dolara ove te povećanje od minimalno pet posto kroz iduće četiri godine. Početni iznos u nekoj drugoj momčadi mogao bi dosegnuti nekoliko milijuna dolara manje te smanjiti Howardovu zaradu za do deset milijuna kroz period od šest godina. Naravno, ako se u taj iznos ne ubroji porez koji razliku povećava na navedenih 28 milijuna dolara.

Navedeni podaci odnose se naravno, na općenito kombiniranje s bilo kojom od zainteresiranih momčadi u jednadžbi, ali što se događa ako se u taj izračun uvrsti neka konkretna momčad? Dallas Mavericksi su se primjerice obvezali na isplatu preko 20 milijuna dolara svojoj zvijezdi Dirku Nowitzkom iduće sezone te bi trebali doslovce isprazniti ostatak rostera kako bi mogli platiti ono što Howardu pripada (oko 18 milijuna za jednu sezonu). No, ukoliko bi sadašnja perjanica Orlanda pristala na smanjenje plaće na otprilike 15,9 milijuna Mavericksi bi uz njega na istu svotu mogli potpisati još jednog igrača. U takvom raspletu situacije najčešće se spominje ime sadašnjeg razigravača Netsa Derona Williamsa.

Međutim, taj bi razvoj događaja uključivao mnogo odricanja i kompletno restrukturiranje ekipe iz Teksasa te naravno i pristanak samog Williamsa na smanjenje plaće (trenutno ga u redovima Netsa čeka 18,5 milijuna dolara). Isto tako vrlo je jasno da uz Nowitzkog Howard nikako ne bi mogao očekivati ulogu glavnog igrača u teksaškoj momčadi.

Netsi s druge strane mogu iskoristiti utjecaj Howardovog dolaska kako bi zadržali Williamsa i od njih dvojice složili vrlo moćnu osovinu za budućnost u kojoj bi centar dobio ulogu koju očekuje. Svi navedeni scenariji uključuju dogovor na kraju sezone kada Superman može napustiti svoju sadašnju momčad bez naknade. Ukoliko se pak govori o razmjenama koje su moguće za vrijeme samog prijelaznog roka stvari više nisu toliko jednostavne.

U tom trenutku u igru ulazi više ekipa, ali ako je za vjerovati Howardovoj želji za vođenjem svoje buduće momčadi gotovo je nemoguće da se ovaj div pojavi u redovima Lakersa, Mavericksa ili čak Miami Heata u nekoj malo vjerojatnoj razmjeni za Chrisa Bosha. Osim što trgovanje dvaju momčadi iz Floride nije standard isto tako je teško za povjerovati da će unatoč svojoj platežnoj moći momčad sa South Beacha ponovno graditi neku drugu 'veliku trojku.'

Tada se u kombinaciju eventualno mogu uključiti ekipe Boston Celticsa i Golden State Warriorsa. Koliko je god teško povjerovati da bi Howard za bilo kakav novac napustio relativno dobru momčad Magica kako bi unaprijedio poprilično neuvjerljive Warriorse oni su u mogućnosti riskirati i pokušati preuzeti njegov ugovor od Orlanda. Jedino što je izuzetno upitno u tom slučaju je do koje bi mjere takva razmjena rasformirala kostur momčadi sa Zapadne obale? Jer ukoliko Orlando bude tražio barem djelić Howardove vrijednosti u drugom smjeru bi mogao otputovati Ellis bez čijeg doprinosa Golden State teško da se može uključiti u igru za vodeće pozicije Zapadne konferencije.

Boston Celticsi se pak moraju pobrinuti za obnovu momčadi koja poprilično gubi na moći s protokom godina i koju gotovo nitko više ne smatra konkurentom u borbi za naslov konferencije, a kamoli čitave lige. Jedini problem Celticsa je u tome što bi za dovođenje Howarda ili morali razmijeniti svog ove sezone najboljeg igrača, Rajona Rondoa ili u tu razmjenu uključiti treću momčad kako bi izbalansirali dobivenu kombinaciju igrača.

Na kraju svakako treba i misliti na Orlando s kojim je Howard barem još neko kratko vrijeme pod ugovorom. Stav te momčadi u razgovoru za radijsku postaju ESPN-a sažeo je suosnivač Pat Williams: "Još nas boli Shaqov odlazak od prije 15 godina. Jednostavno ne možemo shvatiti kako netko ne bi htio živjeti i raditi ovdje. I na to će se u biti svoditi poanta našeg razgovora s njim (Howardom)".

Sve u svemu situacija oko Dwighta Howarda možda se djelomično pojednostavnila u posljednjih nekoliko tjedana, ali i dalje ostaje pitanje što je ono što ovom igraču najviše treba? Ne u očima javnosti, već u vlastitim. Je li to novac? Jer ako je tako ne treba ići nikuda iz Orlanda. Ako je pak riječ o zvjezdanom statusu njega može imati u nekoliko momčadi, ali i dalje mu nitko ne jamči kako će biti jednako ili više eksponiran negdje van Floride. No ono na što većina analitičara cilja čini se i najbliže Supermanovim stavovima, a riječ je o Prstenu.

I to ne na način na koji bi se moglo posumnjati da ga je uz Howarda donio netko drugi. Vrlo je izvjesno da najbolji centar lige želi biti osvajač naslova (kao uostalom i većina igrača koji se počnu baviti bilo kojim profesionalnim sportom), ali isto tako želi i slavu koju taj prsten donosi samo onim odabranima koji su najviše doprinijeli njegovu osvajanju.

Dwight Howard, što je za igrača njegovih talenata i prirodno, želi biti spominjan u kontekstu Kobea Bryanta, Dirka Nowitzkog ili svojevremeno Michaela Jordana. A u takvim rečenicama nema mjesta za riječi poput ali, ili i možda. Jer nitko tko se smatra velikim ili najvećim (barem na svojoj poziciji) ne želi osvajati naslove kao Robert Horry, koliko god ih sakupio na kraju.