Tri finska mušketira napisala povijest hokeja

Tjedan koji je upravo u tijeku i koji prolazi iz minute u minutu, sasvim je običan sunčan ili kišni, radni ili neradni, dosadan ili zanimljiv za većinu ljudi ovoga planeta, pogotovo za one koji ne prate zbivanja diljem sjevernoameričkog kontinenta, što se hokeja tiče, naravno.

Naime, ovoga tjedna su dva neparna dana, točnije ponedjeljak i srijeda na neki način ušla u povijest te će njihovi datumi ostati zapamćeni za sva vremena. Napokon je ponajbolji hokejaš svih vremena i jedan od najtalentiranijih Europljana u NHL-u, Teemu Selanne, prestigao svog prethodnika po veličini, Jarija Kurrija, u rubrici bodova na ljestvici najboljih hokejaša svih vremena.

U sjeni loših rezultata svoje ekipe, smjena trenera i ozljeda važnih igrača, 41-godišnji je neuništivi Finac zabio dva važna gola u dvije jednako važne utakmice za svoj Anaheim. Budući da je već dugi niz dana Selanne bio izjednačen s Kurrijem na brojci od 1398 bodova u karijeri, što ih je činilo igračima na 20. mjestu ljestvice najefikasnijih igrača svih vremena, bilo je samo pitanje trenutka kada će i statistički Finska munja postati bodovno najboljim finskim igračem u NHL-u. To se dogodilo u prvoj večeri ovog tjedna kada je Anaheim poražen od Colorada u produžetku s 3:2. Drugi gol Ducksa koji im je i osigurao produžetak te jedan bod, bio je djelo Teemua Selannea u situaciji s igračem više.

Istim je pogotkom, budući da ga je zabio u powerplayju, Selanne izbio i na treće mjesto svih vremena po golovima u situacijama s igračem više na ledu. S 247 takvih golova se izjednačio s legendom LA Kingsa Lucom Robitalleom, a ispred njih se nalaze samo legende oko kojih nije potrebno trošiti riječi, Dave Andreychuk i Brett Hull. Susret Anaheima i Colorada bio je posebno emotivan i za Aramisa među Athosom i Porthosom finskog hokeja, Sakua Koivua, jer je on doživio svoj 1.000. nastup u najjačoj ligi svijeta što se prije točno deset godina činilo neostvarivim. Pun jubileja bio je taj ponedjeljak za Anaheim Duckse, 500. nastup ubilježio je i kapetan Ryan Getzlaf, no nešto mnogo važnije dogodilo se dva dana kasnije u utakmici protiv Detroit Red Wingsa.

U tom su ogledu Ducksi svladali Winged Wheel, koji se sve teže vrti, s visokih 4:0, a prvi je mrežu iskusnog Joeyja MacDonalda načeo baš Selanne te okrunio svoju karijeru još jednim golom i okruglim 1.400. bodom čime je potvrdio i dobru formu te je svoje ime u povijesnim knjigama upisao još jedanput.

No, postavlja se pitanje gdje bi Selanne bio da nije bilo Jarija Kurrija? Što bi se dogodilo s Koivuom da nije imao probleme tolike veličine sa zdravljem u najboljim danima karijere? Naravno, postavlja se i ono najvažnije pitanje, a to je kakav je značaj ova tri igrača za svjetski hokej i gdje bi bila Finska bez svoja tri mušketira? Odgovori naravno mogu biti različiti, ali svakako treba spomenuti neke činjenice koje će ih olakšati široj publici te povezati posljedičnim vezama ova tri igrača, koja su iznad svega vrhunski ljudi i sportaši.

Jari Kurri

Jari Pekka Kurri rođen je u finskoj prijestolnici Helsinkiju davne 1960. godine, a na svojoj je vokaciji desnog krila bogatu karijeru počeo u Jokeritu, klubu svog rodnog grada. Bilo je to vrijeme kada hokej i nije bio previše dobro razvijen izvan granica Kanade i bivšeg SSSR-a. Europski hokejaši su za razliku od današnjeg NHL-a bili prava rijetkost u toj ligi. Oni koji su i igrali nisu zabilježili značajnije karijere u NHL-u te su najbolje uspjehe ostvarivali u dresu reprezentacije. Možda najpoznatije ime tih generacija je legendarni ruski vratar, a danas predsjednik ruske hokejaške federacije, Vladislav Tretiak.

Zbog svega toga je karijera Jarija Kurrija još značajnija jer je on bio jedan od najzaslužnijih, ako ne i najzaslužniji igrač koji je otvorio vrata NHL-a drugim europskim igračima. Što se Finaca tiče, slični njemu bili su i Essa Tikkanen, Arto Javanainen, a nešto kasnije i Teppo Numminen. Svi oni, a i mnogi drugi hokejaši iz drugih zemalja, primjerice Igor Larionov ili Mats Naslund i Jiri Bubla, doprinijeli su otvaranju NHL-a drugim mlađim hokejašima, koji su kasnije zabilježili mnogo uspješnije karijere od svojih prethodnika. Tu bi se dalo još mnogo imena nabrojati, osobito igrača koji su slovili za najbolje svoga vremena, a da u NHL-u nisu zaigrali ni minute, ali to je sasvim druga priča.

Veličina Jarija Kurrija upravo leži u tome što je u Kanadu došao u vrijeme kada Europljani nisu smatrani pojačanjima kao što je to danas, nego baš naprotiv, bilo mu je teže nego bilo kojim drugim igračima iz SAD-a i Kanade. Kurri je doduše imao i sreće što je doveden u momčad Edmontona u kojoj su tada obitavali Wayne Gretzky, Paul Coffey i Mark Messier, sve same legende svjetskog hokeja. U tim 80-im godinama prošlog stoljeća, Kurri je osvojio pet Stanley Cupova, ostvario je mnoge rekorde, koji su kasnije srušeni, ali neki stoje i do danas. Jedan je od rijetkih hokejaša koji je uspio zabiti 50 golova u isto toliko nastupa u sezoni.

Brojni su bili rekordi Jarija Kurrija, no njegov značaj za svjetski hokej ostao je još i veći nakon što je otišao u mirovinu. Statističke brojke ne mogu opisati koliko je Kurrijeva karijera pomogla ostatku Europe da ih američki kontinent počne shvaćati ozbiljno kada se radi o hokeju. Neke geste različitih klubova i ljudi više govore o Kurriju nego njegove brojke i rekordi, koji su ionako kasnije prestignuti i srušeni od strane Jaromira Jagra, Teemua Selannea pa čak i Nicklasa Lidstroma.

Edmonton Oilersi su umirovili njegov dres s brojem 17, kao i finska reprezentacija. Trofej koji nagrađuje MVP-a SM-liige, najjače lige finskog hokeja, nosi njegovo ime, a 2001. godine je ušao u i hokejašku Kuću slavnih. Taj osvajač olimpijske bronce i svjetskog srebra u karijeri je odigrao 1.251 utakmicu, postigao 1.398 bodova od čega 601 zgoditak, a danas je GM finske reprezentacije. Međutim, njegov je značaj zauvijek ostao u tome što je jedan od prvih europskih hokejaša koji je ostvario fantastičnu karijeru u američko-kanadskoj ligi, čime je dao mogućnost igračima koji su došli poslije njega, da budu još bolji te da lakše ostvare neke rezultate, što je dosta njih na kraju i pretvorilo u stvarnost.

Teemu Selanne

Punim imenom Teemu Ilmari Selanne, trenutno je živuća legenda i Anaheim Ducksa i finske reprezentacije u hokeju na ledu te uopće toga sporta na svjetskoj razini. Statistički je postao najbolji hokejaš Finske po broju golova i ostvarenih bodova; mnogo je dao reprezentaciji, a nakon Čeha Jaromira Jagra je i najbolji igrač hokeja u povijesti, koji nije rođen na sjevernoameričkom kontinentu. Mnogo toga ima zajedničkog s Kurrijem, rođen je također u Helsinkiju, doduše deset godina poslije svog prethodnika, a karijeru je započeo u Jokeritu te je još uvijek aktivan igrač.

Također je u karijeri ostvario sve što većina sportaša može samo sanjati. Osvojio je jedan Stanley Cup 2007. godine, tri puta je bio najbolji strijelac lige, dva puta u najboljoj momčadi NHL-a, ima dvije bronce i srebro s olimpijskih igara te broncu i srebro sa svjetskih prvenstava. Kada se pojavio u NHL-u osvojio je nagradu za najboljeg rookieja, dva puta je ostvario preko 100 poena u jednoj sezoni, a najefikasniji je igrač po bodovima u povijesti Olimpijskih igara.

Velik igrač, rasan strijelac i borac koji ne posustaje. Hladan kao led kada igra, a emotivan kao malo dijete u trenucima uspjeha, sreće ili odavanja počasti. Ove se sezone mnogo puta našao u centru pozornosti. Osim ova dva gola s kojima je prestigao Kurrija, velik je emotivni doček imao u Winnipegu, koji ga je birao davne 1988. godine. Krajem prošle godine vratio se kao protivnik u klub u kojem je počeo, a navijači Jetsa su ga nakon 16 godina igračeva izbivanja dočekali ovacijama koje su trajale nekoliko minuta.

Selanneu očito leži momčad Colorado Avalanchea za koju je svojevremeno i nastupao. Svoj 600. gol zabio je protiv ekipe iz Denvera, a prije samo tri dana je ponovno ostvario podvig s postignutim 1399. bodom protiv iste momčadi. Ta sudbina je čudna stvar. Selanneov je značaj u Finskoj možda i veći od Kurrijevog jer je on mlađi i moderniji igrač, no možda se s tom konstatacijom ne bi složila starija garda ljubitelja hokeja? Dvojicu igrača te veličine nije potrebno uspoređivati, njihov doprinos svijetu svojim životom i hokeju svojim igrama dovoljno govore za sebe, a što se Finske munje tiče, on je ipak imao bolju reprezentativnu karijeru, a odnedavno i klupsku koja još uvijek traje.

O njemu bi se moglo napisati redaka i redaka, rečenice se slažu jedna za drugom, ali treba naglasiti da Teemu Selanne još uvijek igra, aktivan je i ne govori o umirovljenju, barem ne na glas. Dosad je odigrao 1.330 utakmica u kojima ima 1.400 bodova, a u njih se ubraja i 660 golova. Među tim golovima ima i 105 njih koji su izravno donijeli pobjede klubovima za koje je taj igrač nastupao ili nastupa. Stoga treba odati počast velikanu sportskog svijeta uopće, reći: "Svaka čast", a onda se zavaliti u naslonjač i gledati ga iznova, jer bit će toga još...

Na kraju, kada zauvijek ode, najbolje riječi koje će mu moći reći neki hokejski fan bit će iste one koje je jedan navijač Jetsa napisao na požutjeloj plahti, koja je trebala izgledati kao transparent: "Thanks for the memories, Teemu".

Saku Koivu

Treći najuspješniji finski hokejaš dolazi iz Turkua, grada u čijem je klubu i započeo bogatu karijeru. Trenutno 37-godišnjak, suigrač je Teemua Selannea u Anaheimu u kojem je prije četiri dana zabilježio 1.000 nastup u NHL-u. To je velik rezultat i odlično ostvarenje za Koivua, koji je u toliko utakmica ostvario 771 bod od čega 236 golova, jer mu je život visio o koncu kada je u najboljim igračkim godinama obolio od raka. Tijekom cijele karijere pratile su ga ozljede, međutim to ga nije spriječilo da osvoji četiri medalje na olimpijskim igrama, a od toga tri bronce i jedno srebro. Nisu ga ozljede spriječile ni da osvoji s reprezentacijom svjetsko zlato te još dva srebra i broncu na tim smotrama.

Dijelio je sudbinu Maria Lemieuxa, koji mu je uz Lancea Armstronga bio podrška u najtežim trenucima karijere kada se borio s rakom. Koivu je jedva preživio, od tih dana njegov život i karijera nisu bili isti i pitanje je što bi sve postigao da je zdravlja bilo jer je potencijala zasigurno imao. Međutim, Saku Koivu je unatoč svim nedaćama uspio postati prvi europski kapetan jedne od najstarijih franšiza u NHL-u, Montreal Canadiensa, u kojima je veliko "C" na srcu nosio devet od svojih 13 sezona provedenih u Montrealu. Tih devet godina je također rekord kojeg dijeli s legendom Habsa, Jeanom Beliveauom, jer su jedino njih dvojica toliko dugo bili kapetani Canadiensa.

Zbog svih tih problema, trnovitog životnog puta, mnoštva ozljeda, fantastične igre i brojnih rekorda, Koivu sigurno može biti uvršten među najbolje finske hokejaše svih vremena, a što je i najvažnije, može stati rame uz rame sa Kurrijem i Selanneom. I to ne samo statistički.

Svijet hokeja pun je emotivnih, lijepih i ponekad nevjerojatnih priča. Storija od trojici finskih mušketira objedinjava sva tri epiteta jer je svaki od ta tri igrača imao veličanstvenu karijeru, a dvije još uvijek traju. Nekad su se ljudi divili Gordieju Howeu, Marcelu Dionneu i Guyju Lafleuru, danas se dive Aleksandru Ovečkinu i Sidneyju Crosbyju, čiji je povratak glavna priča sportskih vijesti u svijetu, osobito onih hokejaških. Međutim, igračima poput Jagra, Lemieuxa, Gretzkyja i ova tri finska hokejaša divit će se i dive se naraštaji mladih i starih, a to uopće nije čudna pojava. Dapače, tako bi i trebalo biti.

Foto: Wikipedia, Cheryl Adams