Krivi su država i HNS

Dobro jutro, javljamo se iz septičke jame… Dobar dan, evo nas na smetlištu… Sportski pozdrav iz močvare… Sve redom legitimni pozdravi kad se piše o hrvatskom nogometu. Nažalost. Iako za to nisu krivi treneri juniora, tete čistačice ili mladi perspektivni nogometaši, koji su ipak ožigosani jednako kao i oni koji godinama mešetare provizijama, glasovima i zakučastim pravilnicima.

Krivnja države

Svaka politička era mlade Hrvatske imala je svoje političko uplitanje u nogometnu Prvu ligu. Recimo, Croatia. Ne ona sesvetska, nego Dinamo, kojeg je prekrstio vječni prvi predsjednik. Ta Croatia nije smjela izgubiti, toj se Croatiji uplaćivao novac iz državnog proračuna, a desetak godina kasnije, taj isti Dinamo nije morao platiti dugove prema igračima nastale u doba Croatije. To bi naravno značilo da Dinamo ima rupu i prestanak postojanja, ali eto, danas GNK slavi svoj stoti rođendan.

Par godina kasnije, predsjednikovo uplitanje u nogomet zamijenio je premijer, s čijim je blagoslovom osmišljen način privatizacije Hajduka, iako je inicijalna ideja bila stečaj. To što je time omogućeno jednoj udruzi građana da postane privatno vlasništvo i istovremeno nikad ne plati preko 100 milijuna kuna poreza, nikog nije interesiralo.

Nakon bijega, stigla je premijerka, koja se najviše bavila "problemom" navijača, čisto smetnuvši s uma da ne treba nikakvi posebni zakon, kad već postoji kazneni zakon, prema se kojem izgredi mogu sasvim fino kazniti. Ista ta premijerka nije upitala ono što je jasno svakome sa zdravom pameti: ako klubovi moraju plaćati desetine zaštitara i još posebno plaćati naknadu policiji, tko to i kako pregledava, uvjetno rečeno, huligane, i kako oni to uspijevaju na stadion unijeti baklje? Na pamet pada par "mjesta" gdje bi ih mogli sakriti, ali o tome se u pristojnom društvu ne govori.

Od 2000. naovamo veliki je problem financijska situacija u klubovima, koja je također mogla biti riješena jednostavnim provođenjem zakona. Bilo onog o obaveznim odnosima ili onog o sportu, ali danas ne bismo u Prvoj ligi imali deset klubova koji su u dubiozama teškima desetine milijuna kuna. Jednostavno pitanje na koje trebamo jednostavni odgovor: zbog čega klubovi nisu prinuđeni na stečaj onog trenutka kad je utvrđeno da ne mogu ispunjavati svoje financijske obaveze?

I općenito, za sve vlade, bilo desne, lijeve ili one centra, zbog čega je toliki problem reći: Gospodo, u Hrvatskoj ste, izvolite poštovati hrvatske zakone. Od Ustava, koji jamči da se nikome ne može oduzeti pravo na rad (primjer nogometaša u Offsideu), preko kaznenog zakona (primjer navijača), do zakona o obaveznim odnosima (primjer doprinosa za igrače). Nova vlast nakon 100 dana nije pokazala baš ništa, osim puno vike i prepucavanja s Mamićem, što već postaje folklor i prestaje biti interesantno.

Krivnja HNS-a

Godinama se HNS kiti lovorikama reprezentativnih uspjeha i pod parolom "Prva HNL je željela biti samostalna, eto im sada Udruga pa nek' sami rješavaju probleme" zaboravljao da ima prvoligaše. Osim kad je trebalo skupljati glasove, onda je Međimurje postalo bazen iz kojeg se crpe najbolji hrvatski nogometaši, Slavonija bogata kvalitetnim nogometašima, a Dalmacija regija bez koje se ne može. Da ne pričamo o sadizmu kojim se ravna Drugom ligom i što se sve dopušta županijskim nogometnim savezima u nižim rangovima.

Bez obzira na "samostalnost" Prve lige, HNS još uvijek ravna licenciranjem i tu je uvjerljivo zakazao. Da je samo provodio vlastite (UEFA) regule, u Prvoj HNL ne bismo imali "nikih" problema jer po pravilniku o licenciranju, klub mora biti solventan i bez dugova te imati vlastiti stadion koji je prema propisima, da spomenemo samo dvije najvažnije odrednice. Tu odmah otpadaju svi oni koji igraju na posuđenim travnjacima, kao i onih deset klubova s blokiranim računima i u dubiozama. No, umjesto da provodi pravilnik o licenciranju, HNS se bavio brojem zahoda na stadionima i insistirao na uvođenju rasvjete, istovremeno dopuštajući žalbe na odluke o žalbi na konačnu odluku o licenciranju.

Zbog čega se uopće HNS zamara donoseći pravilnike o natjecanju, kad se oni iz godine u godinu krše, a lige kroje prema trenutnom odnosu snaga u Skupštini? Hoće li Hrvatska iduće sezone imati dva, deset ili 16 prvoligaša neće odlučiti natjecateljska komisija, navodno nezavisno tijelo. Jednako tako, posve je apsurdno imati disciplinski pravilnik kad neke odluke arbitražne komisije može odbaciti disciplinska komisija, a neke pregaziti komisija za žalbe.

Još je smješnije da se HNS-u dopušta postaviti iznad državnih zakona, pa će tako Hajduk smjeti igrati u Koprivnici, jer je njegov spor sa Šibenikom na sudu, a Varaždin nije smio igrati s Rijekom jer je njegov spor s Pavličićem bio na sudu. Istovremeno, Varaždinu je skinuta suspenzija temeljem arbitražnog spora s Čakovcem, iako ne postoje dokazi o uplati. Na sve to, Pavličiću je priznato potraživanje bez dokumentacije i dokaza o namjeri plaćanja državnih nameta, a Šibenik je suspendiran jer mu Hajduk nije dao novac, pa nema iz čega namiriti plaće.

Neregularnost

Nakon što ove sezone dvije utakmice nisu odigrane te je time Rijeka ušićarila šest bodova bez svoje krivice, ali bez kojih bi bila u crvenoj zoni, počeli su razni dušebrižnici postavljati pitanje neregularnosti natjecanja i inteligentno lamentirati o poništavanju prvenstva.

Na to se dobro upućeni novinar, a takvih je na žalost jako malo, može samo nasmijati, jer je prvenstvo postalo neregularno onog trenutka kad je Malešova snimka sudačkog dvojca došla do USKOK-a. Zahvaljujući njoj, postoji sumnja da Karlovac već treću sezonu Prvu ligu igra na temelju utakmica kupljenih još tamo 2008. godine, kao i da je, još od 2004. godine po indicijama USKOK-a, Hajduk podmićivao suce za "pošteno suđenje". Dakle, ne samo da je neregularno ovo prvenstvo, nego je neregularno najmanje zadnjih sedam prvenstava.

Ima li rješenja? U idealnom svijetu, ima: maknuti sve one koji nogometom ravnaju od 2004. godine i na njihova mjesta postaviti poštene ljude spremne provoditi pravilnike i propise, u okviru hrvatskih zakona. Pozvati na odgovornost bivše državnike, koji umjesto da su punili državnu blagajnu, oni su je praznili (i) dopuštajući neplaćanje poreza, zbog nečijeg osobnog probitka zakidajući socijalu, zdravstvo i školstvo.

Problem je doduše, gdje pronaći tisuće poštenih koji bi napunili njihova mjesta, no možda bi se moglo putem javnog natječaja. Samo da ga ne provode ovi koji su bojali tunele…

Prva liga je zbog svega navedenog danas daleko od poštenog natjecanja sportaša, no ujedno je to i 16 momčadi sačinjenih od nogometaša koje mahom iskreno pokušavaju igrati nogomet i dati sve od sebe za točno dodavanje, obranu ili pogodak. Najlakše bi bilo dići ruke od njih, a mnogo je teže odlaziti na tribine i u press lože iz tjedna u tjedan i pronalaziti ono pozitivno i dobro. Žalosti samo što nas je i u ložama i na tribinama sve manje…