Varaždin iznevjerili svi

Stanje stvari

Varaždinci su u petak, prema članku 63. Pravilnika o natjecanju, sami sebi potpisali "smrtnu presudu" kad nisu uspjeli skinuti suspenziju, a povjerenik za natjecanje otkazao utakmicu Cibalia – Varaždin. Taj je pravilnik jasan kad kaže da ukoliko klub ne odigra dvije utakmice u sezoni ispada u najniži rang natjecanja. Također, zbog stupnja do kojeg je natjecanje došlo, sve utakmice do kraja sezone koje je Varaždin trebao igrati bit će registrirane 3:0 bb u korist protivnika (Slaven Belupo, Karlovac, Osijek, Lučko, Hajduk i Inter). To je, crno na bijelo, ono što propisuju HNS-ove regule, a to je potvrdio i pravnik te organizacije Vladimir Iveta.

Međutim, u Varaždinu smatraju da postoji još način da se spasi klub od ispadanja. U već spomenutom članku pravilnika stoji da se izbacivanje u najniži rang primjenjuje u slučaju da "neka od njegovih momčadi neopravdano nije odigrala dvije utakmice tijekom natjecanja u istoj natjecateljskoj godini." Za riječ "neopravdano" uhvatili su se Varaždinci kao ključnu, jer smatraju da je upravo suspenzija opravdanje. Koliko to ima logike, toliko i nema, no događale su se i čudnije stvari u hrvatskom nogometu.

Dodatna je potka varaždinskom razmišljanju kako još uvijek postoji slamka spasa ta što Varaždin ima svoje dužnike, poput Dinama, a za taj će novac Varaždin podići arbitražni postupak u ponedjeljak. Također, najveći pojedinačni vjerovnik, Milan Pavličić, možda nema pravo na ono što potražuje, pa će Varaždin pokušati i tu ponovno pokrenuti proces dokazivanja duga.

To je trenutno stanje stvari na varaždinskom stadionu, dakle županijska liga uz ukupni dug od 35 milijuna kuna, uz napomenu da je predsjednik Boris Solomun najavio sazivanje sjednice Skupštine, svoju ostavku te pokretanje stečajnog postupka.

Kako se to moglo dogoditi?

U trenutku kad ga se izbacuje iz lige, Varaždin je dužan 35 milijuna kuna. Iako u drugim klubovima taje svoje financije, premda to baš i nije pošteno s obzirom na to da se donacije primaju i z proračuna lokalnih samouprava, prema dostupnim podacima, čak je devet klubova dužno više od Varaždinaca. Ti klubovi posluju preko blokiranih računa, novac primaju na račune koji nisu njihovi, a plaće igračima isplaćuju i u gotovini. Varaždin je s druge strane, dok je god mogao, poslovao po hrvatskim zakonima.

U trenutku kad nije odigrana prva utakmica, protiv Rijeke u 19. kolu, razrađen je detaljni plan stečaja s preoblikovanjem, prema kojem bi Varaždinci zadržali svoj prvoligaški status sve do okončanja stečaja, kako to propisuje zakon, a što je već učinila sesvetska Croatia. Od toga se odustalo, klub je dobio novog predsjednika Solomuna, a kad je podignut zahtjev bilo je već prekasno.

Vidi se dakle da je u prvom dijelu zakazao HNS, koji ne provodi prema svima jednako propise koje sam nameće, a zakazala je i država koja nesolventne klubove nije prisilila na stečaj. Varaždin je zbog toga postao prvi koji je ispao iz lige zbog suspenzije, a i drugi su na tom putu. Sam je Zorislav Srebrić na početku ove sezone kazao kako smatra da je neće završiti svi klubovi.

No, zakazali su i sami Varaždinci.

Može se utvrditi da je propadanje varaždinskog prvoligaša počelo sa smrću Anđelka Herjavca, jer nakon njega više nije bilo predsjednika koji bi tako ujedinio cijeli grad oko jednog kluba, no ako ćemo pošteno, u Herjavčevo vrijeme se do novca dolazilo lakše, a iz tvornice po kojoj je klub dobio ime novac se slijevao u klupsku kasu. Također je bilo manje "straha" od eventualnih reperkusija ako se novac iz državnih tvrtki usmjeri u nogomet, jednostavno, do novca je bilo lakše doći, naravno, ne zaboravljajući jedinstvenu i neponovljivu Herjavčevu karizmu.

Zato je možda lakše krenuti od novijeg datuma, a jedan od onih koji u Sportnetovoj arhivi decidirano spominje stanje duga jest Ivan Topolnjak, koji je bio predsjednik Varaždina do travnja 2009. On je u listopadu 2008. godine kazao kako dug iznosi 17 milijuna kuna. Tri i pol godine kasnije, Varaždin duguje 35 milijuna.

2009. godine predsjednik je postao Zlatko Horvat, čime je Varteks dobio usku vezu s Gradom, jednim od najprosperitetnijih u cijeloj Hrvatskoj. Zbog čega Varaždin nije uspio financirati klub kojem je uskoro promijenio ime? Dio odgovora leži u tome što je nastupila recesija, dio u tome što je gradska vrhuška počela dolaziti u probleme koji su kasnije završili pritvorom gradonačelnika i nekih istaknutih Varaždinaca, a dio u tome što gospodarstvenicima jednostavno nije stalo.

Neki od njih su naime govorili kako ne žele davati novac u klub koji nosi ime tvornice Varteks, no kad je nastupila promjena imena, nisu pohrlili noseći vreće novca kako bi sanirali klub. Neki su govorili da ne žele u klub dok god je Horvat na vlasti, no kad je on javno ponudio klub onome tko želi raditi i zna namaknuti novac, netragom su nestali i oni.

Nedavna promjena vlasti u baroknom gradu bila je konačni početak kraja, koji je sada sasvim izgledan.

Ima li dalje?

Sasvim je bespredmetno očekivati da će se Varaždin vratiti u Prvu ligu ukoliko ispadne u županijski rang. Napustit će ga naime svi igrači, omladinski pogon će se nužno osipati jer baš ni jednom mladom igraču neće biti u interesu biti junior županijskog ligaša, a sponzora neće biti.

Postoje ranije navedene mogućnosti, ali i ona spajanja s jednim od trećeligaša, čime bi se skratio put prema Prvoj ligi. Sve su to međutim kule u zraku, a istina je samo jedna. Ovo što se dogodilo Varaždinu je ogromna sportska sramota. Sramota uprava koje su ga vodile, Varaždina kao grada i regije, tvrtki koji u njemu zarađuju novac te nogometnih vlasti, koje nisu znale pomoći jednom od osnivača Prve lige kad je trebalo.

To je klub koji je bio finalist Kupa maršala Tita (1961.) te je odigrao 669 utakmica u Drugoj jugoslavenskoj ligi. Na europskoj sceni, to je klub koji je igrao četvrtfinale Kupa pobjednika kupova (1998./1999.) te bio u drugom kolu Kupa UEFA-e (2001./2002). U Hrvatskoj, to je klub koji je triput bio trećeplasirana momčad prvenstva, a u finalu Kupa je bio šest puta. To je klub koji u ovom trenutku ima u raznim prvoligaškim sredinama desetine prvotimaca, poniklih iz varaždinske škole.

I sasvim je moguće da prestane postojati.