Uzdignute glave u nove pobjede

Hrvatska Davis Cup reprezentacija uzdignute glave može pričati o svom gostovanju u Buenos Airesu. Argentinci su zasigurno očekivali puno lakši posao nego što se na kraju pokazalo. Možemo sada raspravljati i pokušati predvidjeti što bi bilo da su Čilić i Karlović pobijedili u subotu u parovima ili da je Karlović osvojio drugi set u petak protiv Del Potra, no činjenica je da je ipak kvalitetnija reprezentacija pobijedila. I tu ne bi smjelo biti apsolutno nikakvih pogovora.

Znalo se da su Argentinci u boljoj formi, znalo se za njihov impresivan učinak na domaćem terenu, znalo se da imaju uigraniji par, znalo se za atmosferu koju njihovi navijači stvaraju i u kojoj je suparniku jako teško igrati. Znalo se i da su hrvatski tenisači u slaboj formi, da je njihova "klupa" puno uža od argentinske te da trenutno nemaju igrača Del Potrova kalibra.

Pa ipak, pored svih tih hendikepa Hrvati su dobro namučili Argentince i još jednom pokazali koliko je Davis Cup specifično natjecanje. Rezultat je u konačnici bio uvjerljivo na strani Gaučosa, no svi koji su pratili mečeve prva dva dana vidjeli su da je Argentincima bilo sve samo ne lako.

Zapravo, Hrvatima može najviše biti žao zbog činjenice što su Argentinci izborili polufinale, a da nisu odigrali ništa posebno. Preciznije, odigrali su onoliko koliko im je bilo potrebno, a s druge strane, Hrvati su bili daleko od svoje prave forme i nisu znali iskoristiti prilike koje su im se ukazale. Obje reprezentacije igrale su s jako puno rezerve, a tome je uvelike "kumovao" vjetar, koji je u petak i u subotu značajno otežao uvjete za igru.

Čilić

Naš najbolje rangirani tenisač i dalje je daleko od idealne forme. U meču protiv Nalbandiana pobijedio je jer je, objektivno, bio manje loš. U meču u kojemu su oba tenisača napravila ukupno gotovo 250 neprisiljenih pogrešaka teško da možemo govoriti o visokoj kvaliteti. Čak suprotno. Bio je to meč vrlo niske kvalitete i to poglavito zbog već spomenutog vjetra. Jedan moj kolega je zanimljivo poentirao rekavši da se ne sjeća kada je posljednji put gledao meč u kojem se Nalbandian najviše istaknuo odigravši dva loba. I to zaista puno govori.

Nalbandian je, razumljivo, bio pod golemim pritiskom argentinske javnosti, no ne možemo shvatiti zbog čega je Čilić osjećao teret na svojim leđima. Uloga favorita bila je na strani domaćina, a ne Hrvatske, stoga nije bilo nikakvog razloga da Marin ne "pusti" ruku. Očito je kako mu nedostaje mečeva kako bi vratio samopouzdanje, no istovremeno je vidljivo da u njegovoj igri nema pozitivnih pomaka.

Što se tiče servisa, konstantno smo povlačili paralelu između njega i Del Potra. Obojica su isto godište (1988.), iste su visine (198 cm), a kvaliteta njihovih servisa ne može stati u istu rečenicu. Ne samo što je Del Potrov servis redovito u boljem postotku, već zahvaljujući njemu uspijeva dobiti puno više jeftinih poena od Čilića.

Suvišno je reći da je Marin previše griješio (u dva meča ukupno 184!) i to je nešto što ga kao sjena prati praktički kroz cijelu karijeru. To je Marinova beskompromisna igra - ili će pogoditi ili promašiti, no protiv tenisača iz Top 10 (u koji se Marin želi vratiti) takva igra i takve oscilacije dugoročno neće proći. Ipak je potrebno pronaći nekakav kompromis.

Također, ponovno smo svjedočili Marinovu "neprijateljstvu" s mrežom. U dva pojedinačna meča na terenu je proveo otprilike sedam i pol sati, a na mrežu je izašao samo 21 put (šest puta uspješno). Nebrojeno puta mogao je brzo i bezbolno zaključiti poen u svoju korist samo da je izašao na mrežu.

Pravi tajming je sve - da u pravi trenutak izađe na mrežu, ne bi morao izvlačiti nikakve samprasovske ili rafterovske voleje već odigrati relativno jednostavne voleje i samo "pospremiti" loptu na prazni dio terena. No, očito kako je ukorijenjenu naviku neizlaženja na mrežu teško tek tako eliminirati. Komentator Mićo Dušanović zbog istog je razloga kosu čupao gledajući mečeve Ivana Ljubičića.

Marinu, međutim, ipak treba odati priznanje za tu pobjedu protiv Nalbandiana. Bez obzira na indisponiranog suparnika, nikada nije lako pobijediti Argentinca na njegovu terenu u sklopu Davis Cupa. Do prošlog petka, Nalbandian je u ovom natjecanju izgubio samo jedan od 12 mečeva na zemlji. Uz to, Nalbandian je iza svojih leđa imao bučnu podršku 13.000 navijača. U takvom ambijentu Marin je uspio zadržati hladnu glavu u petom setu kada je bilo najbitnije i na tome mu svakako treba čestitati.

U nedjelju je stisnuo zube i nastupio protiv Del Potra iako ga nitko ne bi krivio da je rekao da jednostavno nema snage. Kad je već krenuo u meč i vidio da ne može pružiti pravi otpor jačem suparniku, mogao je mirne duše predati. No, iz poštovanja prema suparniku i domaćoj publici, ali i hrvatskom dresu, Marin je izgurao do kraja i borio se koliko god je mogao. I na tome mu također treba skinuti kapu.

Karlović

"Div sa Šalate" još uvijek ne pronalazi formu iz Japana. Otkako je u Kobeu briljirao i sudjelovao u sva tri hrvatska boda, nije uspio spojiti dvije pobjede. Odigrao je ukupno pet pojedinačnih mečeva i upisao tek jednu pobjedu (Kubot). U najavi dvoboja Argentina - Hrvatska istaknuli smo da će Karloviću za eventualnu pobjedu nad Del Potrom prvenstveno biti potreban odličan servis. To se nije dogodilo. Ni blizu.

Iako je imao solidnih 62% prvog servisa, ispalio je samo pet asova naspram Del Potrovih deset. Argentinac, koji je u petak nastupio iako je osjećao mučninu cijeli dan, je uz to fantastično reternirao te je bez većih poteškoća "ukrotio" Karlovićev servis. Oduzeo mu ga je četiri puta. Ispostavila su se točna predviđanja da će Del Potro napadati Karlovićev drugi servis kad god stigne. U takvim situacijama Argentinac je osvojio više od polovice poena (52%), dok je na svom servisu ukupno izgubio tek svaki četvrti poen.

Zanimljivo, s osnovne linije Karlović je imao više izravnih poena (22-16), no zato je napravio čak 23 pogreške više. Na mreži je mogao biti bolji, i pojedinačno i u paru. Dojam je da je u subotnjoj igri parova upravo on bio slabija karika hrvatskog dvojca premda je i taj meč bio daleko od neke visoke kvalitete.

Navijači

Poseban kutak u ovom osvrtu zaslužuju argentinski navijači, koji su pokazali koliko vole i cijene svoju tenisku reprezentaciju. Tijekom sva tri dana oni su na prepunom stadionu Parque Roca stvorili fenomenalan "štimung", pravi dejviskupovski. Premda je u petak i u nedjelju prvi meč započinjao vrlo rano (10.30 sati po lokalnom vremenu), tribine su bile ispunjene do kraja, a atmosfera raspjevana i na rubu usijanja. U ključnim trenucima znali su pojačati "zvuk" i dodatno pogurati svoje ljubimce.

Neka Argentinci budu primjer i hrvatskim navijačima kako se podržava vlastita reprezentacija. Izuzev Splita 2005. godine, ni jedan Davis Cup okršaj u nas nije izazvao ni približno dovoljno pozornosti da bi se stvorila slična atmosfera. Polufinale (!) 2009. protiv Češke u Poreču bilo je debakl, Zagreb i Davis Cup reprezentacija očito se ne vole, a čak ni Srbija u splitskoj Spaladium Areni 2010. godine nije privukla dovoljno veliki broj ljudi.

Šteta.

Budućnost

Što nosi budućnost hrvatskoj Davis Cup reprezentaciji teško je reći. Prvo i osnovno, već u Japanu prioritet je ostvaren - ostanak u Svjetskoj skupini još najmanje godinu dana. U rujnu ove godine Krajan i njegovi izabranici doznat će ime svog suparnika u prvom kolu Davis Cupa 2013. godine.

Čilić, Karlović i Dodig trebali bi biti osovine, baš kao i ove sezone, no za korak dalje barem jedan od njih trojice morat će biti na vrlo visokoj razini. I glede konstante i glede kvalitete.

Veić za sada ne pokazuje naznake da bi mogao postati igrač na kojeg bi se moglo računati u "živim" mečevima, a Zovko je još jednom ostao bez prilike u paru iako bi se tu opciju moglo pozornije razmotriti. Pogotovo u situaciji u kojoj Hrvatska ima samo dva igrača u singlu na koje može računati, što je bio slučaj u Buenos Airesu.