Video: Rivalstvo Knicksa i Heata koje je preraslo u rat, a onda i u "potpuno ludilo"

Koliko je samo nezaboravnih slika izrodilo to fantastično rivalstvo između New York Knicksa i Miami Heata u drugoj polovici 90-ih godina.

Tučnjava Alonza Mourninga i Larryja Johnsona. Sićušni Jeff Van Gundy koji se na dnu gomile s obje ruke drži za Mourningove noge dok ga ovaj povlači po parketu. Pat Riley iscrpljen, s obje ruke naslonjene o zid, postaje svjestan u što se "uvalio". Pa onda onaj koš za pobjedu Alana Houstona. A cijeli taj rat započeo je hrvački zahvat P.J. Browna na Charlieju Wardu.

Dobro, započeo ga je u biti još nekoliko godina ranije jedna druga, jedinstvena sportska pojava - Gospodin Armani osobno.

Rileyja na Floridi progonili duhovi prošlosti

Još u srednjoj školi, na satu povijesti, uče vas da napravite jednu bitnu distinkciju kada je riječ o ratovima. Onu između povoda i uzroka.

Jer kada je 1997. igrač Miamija P.J. Brown napravio salto s igračem Knicksa, Charliejem Wardom - bio je to povod jednom od najljepših ratova u ljudskoj povijesti.

Povod. Nikako i uzrok. Zar ne, gospodine Riley?

Dvije godine ranije (1995.) jedan od najuspješnijih i najkontroverznijih trenera u NBA povijesti, već prozvani Pat Riley, napustio je NY Knickse nakon četiri godine za kormilom te momčadi. Napisao je pismo ostavke i otišao u Miami Heat. Navijačima Knicksa se ta evakuacija i nije pretjerano svidjela.

Nije se svidjela ni vodstvu Knicksa jer je Riley tada još bio pod ugovorom, a na površinu su isplivali dokazi kako je za to vrijeme pregovarao s Miami Heatom što prema pravilima Lige nije dozvoljeno. Uslijedila je istraga, a Miami je za kaznu Knicksima morao dati njihovo pravo na izbor prve runde na draftu 1996.

Heat je zato dobio Rileyja, osvajača četiri NBA naslova sa Showtime Lakersima. Riley ih je odmah iduće godine vratio u doigravanje. 1997. dobio je nagradu za trenera godine, a njegov Heat je s omjerom 61-21 i kao drugi nositelj Istoka u doigravanju naletio na njegovu bivšu momčad NY Knickse, koje je u međuvremenu preuzeo Jeff Van Gundy.

Talentirana momčad Knicksa povela je 3-1 u tom polufinalu Istoka. U petoj utakmici, kada je rezultat već bio riješen u korist Miamija, izbila je opća tučnjava. Igrač Knicksa Charlie Ward bacio se pod noge Miamijevom P.J. Brownu koji ga je za te noge uhvatio, s njim napravio salto i bacio ga na parket. Praktički kompletna klupa Knicksa automatski je izletjela na teren.

Za New York su tada, između ostalih, igrali i Patrick Ewing, Alan Houston, Larry Johnson i John Starks. Smatralo se kako ta momčad Knicksa može svrgnuti Chicago Bullse. Na njihovu žalost, Liga je gore navedene igrače kaznila zbog napuštanja klupe s jednom utakmicom suspenzije koje su raspoređene na šestu i sedmu utakmicu te serije.

Heat je tako sa zaostatkom 2-3 ušao u zadnje dvije utakmice protiv oslabljenog New Yorka. Uspio je pobijediti u obje i s konačnih 4-3 plasirati se u finale Istoka. Tu su Rileyja i društvo dočekali Bullsi koji su ih svladali 4-1.

"A bila je to najbolja momčad Knicksa koju sam imao", prisjeća se danas Van Gundy. "Planirali smo u idućoj rundi osvojiti "planinu" Jordan. Bio bi to težak zadatak, ali smatrao sam kako smo zreli za taj napad na Chicago i kako smo imali legitimne šanse osvojiti sve."

Knicksi i njihovi navijači teško će prožvakati gorku sudbinu poraza u neravnopravnoj borbi nakon što su im najbolji igrači suspendirani promatrali rasplet.

Knicksi dobili priliku za uzvrat

Iduće godine, Miami je kao drugi nositelj Istoka u prvom krugu dočekao Knickse Jeffa Van Gundyja koji su se kao sedma momčad plasirali u doigravanje. Riley i Heat tako su i drugu godinu za redom naletjeli na njegovu bivšu momčad. Serija je to koju je obilježilo "šaketanje" Mourninga i Johnsona.

Alonzo Mourning (sedmerostruki All-Star) bio je okosnica Rileyjeve momčadi. New York je bio oslabljen neigranjem Patricka Ewinga. Favorizirani Miami vodio je 2-1 uoči četvrte utakmice. U njoj su se pred sam kraj dvoboja (u kojem su slavili Knicksi) potukli bivši suigrači Mourning i Johnson. Obojica su suspendirana po jednu utakmicu pa je Heat ostao bez svog ponajboljeg igrača uoči odlučujuće pete utakmice (prvi krug tada se igrao na "tri dobivene").

Tučnjava je postala evergreen i zbog reakcije trenera Knicksa Jeffa Van Gundyja koji je u gužvi pokušao zaustaviti Mourninga, ali mu je na kraju završio pod nogama. Mourning je to kasnije opisao kao "žvakaću gumu koja mu je zapela za tenisicu".

Knicksi su u petoj utakmici do poluvremena već vodili 20 poena razlike. Pred domaćom publikom Miami se vratio u utakmicu, ali su Knicksi u završnici ipak bili bolji i slavili s konačnih 98:91. New York je u idućem krugu poražen od Indiane 1-4. Kao utješnu nagradu imali su činjenicu da su Miamiju uzvratili za poraz od godinu ranije.

Povijesni uspjeh Alana Houstona i New Yorka

1999. (lockout sezona) Pat Riley i Miami iskoristili su umirovljenje Michaela Jordana i domogli se prvog mjesta na Istoku. Van Gundy i njegovi Knicksi bili su tek osmi, a to je značilo i da će se ove dvije momčadi sastati i po treći put zaredom u doigravanju.

I po treći put odlučivalo se u posljednjoj utakmici serije. Miami je imao vodstvo 77:76, četiri i pol sekunde prije kraja.

New York je imao posljednji napad. Loptu je u ruke uzeo Alan Houston i u trku s jednom rukom zabio pobjednički koš s osam desetinki do kraja. Lopta je pogodila prvo obruč pa zatim i tablu, a tek onda prošla kroz mrežicu. Bio je to tek drugi put u NBA povijesti da je osmi nositelj iz doigravanja izbacio prvog nositelja.

Koš Alana Houstona tako je i drugu godinu za redom Knicksima donio pobjedu protiv svojih, tada već žestokih, rivala s Floride.

Knicksi su se probili sve do velikog NBA finala u kojem su ih s rezultatom 4-1 pobijedili San Antonio Spursi. Postali su prvi i zasad jedini osmi nositelji u NBA povijesti koji su stigli sve do velikog finala. Ponovno im je utjeha od finalnog poraza bila u tome što su svladali favorizirani Miami na čelu sa svojim bivšim trenerom.

Četvrti nastavak "potpunog ludila"

Saga time ipak još uvijek nije bila dovršena. Riley je to jednom prilikom nazvao "potpunim ludilom". 2000. godine te dvije momčadi sastale su se po rekordni četvrti put za redom. Bila je to prilika za Rileyja i Miami da uzvrate Knicksima za dva uzastopna poraza i seriju izjednači na 2-2.

Miami je bio treći nositelj, a Knicksi četvrti i susreli su se u polufinalu Istoka.

U treću utakmicu u New Yorku momčadi su ušle izjednačene, svaka s po jednom pobjedom. Ewing je 2.4 sekunde prije kraja zabio koš za produžetak u kojem je kontroverzan koš za pobjedu zabio novak Miamija Anthony Carter na način da je prošao iza table i preko nje ubacio kroz obruč.

U četvrtoj utakmici slavili su Knicksi i serija je bila izjednačena na 2-2. Miami je u svojoj dvorani slavio 87:81. U šestoj je Heat vodio s 15 koševa na poluvremenu, ali su se Knicksi vratili i slobodnim bacanjima Houstona poveli 72:70. Carter je za Miami promašio tricu za pobjedu i prolaz.

Serija se tako ponovno odlučivala u "majstorici". U Miamiju su do vodstva 83:82 Knicksi stigli zakucavanjem Ewinga. Mourning je riskirao i pokušao ukrasti loptu, Ewing je do nje prije došao, zarotirao ga i zakucao. Miami je imao posljednji napad. Bila je to prilika da Knicksima uzvrate istom mjerom s obzirom da je godinu ranije Houston košem u zadnjoj sekundi New Yorku osigurao prolaz.

Lopta je stigla do Clarencea Weatherspoona koji sedam sekundi prije kraja promašuje za vodstvo Miamija. Loptu je ugrabio Latrell Spreweel i osigurao pobjedu Knicksa i treću godinu za redom. Nikome nije bilo jasno zašto je Weatherspoon bio čovjek odluke. Mourning je s osnovne crte dodao Jamalu Mashburnu koji je napravio jedan korak, navukao obranu Knicksa i dodao otvorenom Weatherspoonu u kutu. On nije odmah šutirao već je došao bliže košu odakle je promašio preko ruke Marcusa Cambyja.

Knicksi su u finalu Istoka poraženi od Indiana Pacersa 2-4.

Serija koja ni danas ne gubi na težini i važnosti

Svaka serija otišla je do zadnje utakmice, a svaka zadnja utakmice praktički do zadnje sekunde. Bilo je to rivalstvo kakvo je NBA do tada rijetko viđalo. Ostalo je upamćeno kao jedno od najboljih svih vremena. Sport Illustrated ga je stavio na treće mjesto nakon obračuna Pistonsa i Bullsa od 1988. do 1991. te naravno Celticsa i Lakersa.

Njegovi protagonisti i danas će priznati kako se nije radilo nužno o najljepšoj niti o najatraktivnijoj košarci. Što ne znači da nije bila dobra. Bila je fenomenalna. Čvrsta, obrambena, neizvjesna. Borbeni igrači na parketu i četiri godine duga partija šaha između Van Gundyja i Rileyja.

Činjenica da je Riley morao igrati i gubiti (3-1) od momčadi koju je nekoliko godina ranije napustio dala je dodatnu draž i značenje ovim utakmicama. Koševi Cartera, Ewinga, Houstona, Hardawaya, borbenost Mourninga koji je '99. i '00. dobivao nagrade za najboljeg obrambenog igrača lige, "ludilo" Van Gundyja koji se umiješao u tučnjavu...

Sve to doprinijelo je ratobornoj, ali i legendarnoj atmosferi zbog koje su danas, 12 godina kasnije, pod posebnim povećalom LeBron James i Carmelo Anthony jer prošlost ima svoju težinu.

Uostalom, ni Riley ni Van Gundy nisu daleko. Jedan kao dužnosnik Heata pažljivo promatra svaki potez trenera Spoelstre i njegovih igrača, a drugi u ulozi stručnog komentatora pokušava ostati smiren i objektivan.

Teško. Ipak je to Van Gundy.