Gospodine Mišo, napokon je gotovo

"Jedva čekam da sve ovo skupa završi", iskreno je i bez dlake na jeziku u petak prozborio trener Hajduka Mišo Krstičević, samo dan prije nego će njegova momčad četvrtim uzastopnim porazom u zaborav ispratiti još jednu sezonu.

Kada trener drugoplasiranog i jednog od dva najtrofejnija hrvatska kluba vapi za skraćenjem muka i priziva što brži svršetak, kada se dvije trećine sudionika guše u dugovima i drhtavim koracima kroče po tankoj liniji između života i bankrota, kada šest od osam utakmica posljednjeg kola nema baš nikakvog natjecateljskog značaja, a iz drugoligaškog društva gotovo nitko niti ne želi promociju u viši razred, tada znate da je svibanj, znate da ste u Hrvatskoj nogometnoj ligi i – znate koliko je sati.

S više upitnika nego uskličnika i s više pitanja nego odgovora iza sebe smo ostavili 21. po redu nadmetanje hrvatske nogometne elite, u kojemu već po tradiciji prvaka znamo još u ožujku, a vrijeme do kraja sezone ubijamo svaljivanjem krivice za propast hrvatskog nogometa na leđa navijača, suspenzijama, bojkotima, štrajkovima, smjenjivanjem trenera, pozivima na ostavku nogometnih čelnika, te prognozama kojim će to klubovima u borbi za prvoligaški status presuditi bankovni, a kojima bodovni saldo.

Dok će navijači i mediji diljem Europe sezonu na izmaku smjestiti u sjećanje po detaljima s nogometnih travnjaka i laureate darivati srebrnim i zlatnim priznanjima, hrvatska je priča, kao i obično, ponešto drugačija. Razmišljajući o sezoni kojoj trener Hajduka nije mogao dočekati kraj, prisjetit ćemo se kako je prvi put u povijesti na vrata Prve lige zakucao USKOK i doveo u pitanje regularnost nekih drugih, već u zaborav pospremljenih sezona, sjetit ćemo se uhićenja istaknutih nogometnih djelatnika, Hajdukova predsjednika koji je riskirao vlastiti život tumačenjem uloge USKOK-ova špijuna, smiješnog pokušaja obračuna s bakljadama okončanog potpunim debaklom zdravog razuma, a sjetit ćemo se još jednog, možda i najtužnijeg detalja.

Sjetit ćemo se da prvi put u povijesti jedan klub nije dovršio sezonu.

Tu gorku činjenicu da je jedan od velikana hrvatskog nogometa morao priznati poraz izvan zelenog terena neće prekriti niti upravo spuštena zavjesa, niti blještavi plavi konfeti na maksimirskom stadionu. Poraz je to hrvatskog nogometa u cjelini i konačna potvrda da moraju uslijediti strukturne i iskonske promjene.

Ako ćemo vjerovati vjetrovima iz Rusanove, taj odgovoran i nimalo lak zadatak past će na leđa nekog novog vodstva Hrvatskog nogometnog saveza. Ovo sadašnje ionako je, kao i proteklih dva desetljeća, zauzeto svojom jedinom preokupacijom – hrvatskom nogometnom reprezentacijom.

"I ništa mu neće ovaj dan pokvarit'…"

Tužna proslava

Premda je lijepa posjeta u finalu Kupa dala naslutiti da bi Dinamo sedmu uzastopnu prvenstvenu titulu mogao proslaviti pred pristojnim brojem navijača, to se ipak nije dogodilo. Tužno prazne maksimirske tribine na koje se smjestilo tek par tisuća navijača pljeskom su ispratile skromno veselje dvadesetak nogometaša u modrom koji ni krivi, ni dužni moraju dijeliti prokletu klupsku sudbu i vječni nesklad između tribina i klupskoga vodstva.

Niti već spomenuti blještavi konfeti, niti tisuću modrih balona, niti prisutnost brojnih klupskih legendi koje su kroz protekla tri desetljeća osvajale trofeje i tresle mreže u modrom dresu, baš ništa nije uspjelo barem na 90 minuta popraviti atmosferu oko kluba koji već sedam uzastopnih sezona dominira prvenstvom, no to nerijetko čini bez ključnog i neizostavnog sastojka svakog uspješnog kluba – navijača.

Na koncu, "nula" protiv Splita svakako nije bila od pomoći atmosferi na Maksimiru, jer i od jednih i od drugih očekivalo se više. Splitu je eventualna pobjeda i kiks Slaven Belupa mogao donijeti treće mjesto i novi izlazak u Europu, no gosti iz Dalmacije nisu odigrali u skladu s najavama i nisu "pokvarili Dinamovo slavlje", barem ne više nego što je već pokvareno sablasnom atmosferom.

A kada trener uoči utakmice poželi da je sve već gotovo i svoje želje javno podijeli s medijima, teško je od ozljedama i izostancima desetkovane momčadi očekivati pravi "fajterski" angažman, pogotke i bodove. Još jednu turbulentnu i usponima i padovima obilježenu sezonu Hajduk je stoga na Poljudu obilježio i jednim rekordom.

Naime, nikada prije u povijesti Prve lige splitski velikan nije uspio pretrpjeti čak četiri uzastopna poraza, no tradicije i postoje zato da se ruše. Niz započet još 14. travnja porazom od Osijeka u Gradskom vrtu, a nastavljen porazom od Lučkog i Intera, zaključen je u subotu kada je momčad Dinamovih rezervista minimalnom pobjedom s Poljuda odnijela sva tri boda.

Pa, gospodine Mišo, sada je napokon gotovo.

Posljednji pozdrav

Premda su u subotu odigrali posljednje minute u prvoligaškom društvu, barem na određeno vrijeme, nitko od klubova koji će napustiti MAXtv Prvu ligu nije uspio oprostiti se pobjedom. U susretu koji bi malo kome nedostajao čak i da nije odigran, Lučko i Šibenik su u Kranjčevićevoj podijelili bodove najmanje popularnim rezultatom, a na vlak za drugu ligu s nešto će više zadovoljstva sjesti Šibenčani koji su imali – više od igre.

Od prvoligaškog nogometa pobjedom se nije uspio oprostiti ni Karlovac, koji je pružio solidan otpor čak i s desetoricom na travnjaku i koji je odigravanjem utakmice barem spriječio automatsko izbacivanje iz lige i pridruživanje županijskom rangu. Tri su boda na kraju pripala Riječanima, koji tako spletom okolnosti i milošću Dugopolja ipak neće postati najbogatiji drugoligaš u hrvatskoj povijesti.

Dok su Lučko, Šibenik i Karlovac barem dobili priliku oprostiti se od Prve lige tamo gdje to jedino ima smisla, na travnjaku, Varaždinu niti to nije bilo moguće. Utakmica s Interom registrirana je s automatskih 3:0, za koje zaprešićki klub nije morao maknuti ni prstom, a kao jedina utjeha Varaždincima mogu poslužiti još uvijek neslužbene informacije da će sljedeće sezone ipak igrati u Drugoj, a ne Županijskoj ligi.

Utakmica kola

U jednoj od rijetkih utakmica posljednjeg kola koja se mogla pohvaliti barem kakvim-takvim natjecateljskim nabojem, Slaven Belupo je u Koprivnici bodom protiv Istre 1961 obranio treće mjesto, koje zapravo nije niti bilo ugroženo s obzirom da Split u Maksimiru nije uspio ostvariti pothvat i doći do pobjede.

Susret u Koprivnici imao je sve elemente nogometne igre. Obilježila su ga četiri pogotka, dva crvena kartona već na samom početku utakmice, dvije grede, jedan jedanaesterac, te povratak Puljana u utakmicu uz stizanje zaostatka od dva pogotka usprkos brojčanom hendikepu.

Na kraju, Istri 1961 valja čestitati na osiguranju prvoligaškog statusa, a Slavenu na trećoj poziciji, prvoj u povijesti kluba, i plasmanu u kvalifikacije za Europsku ligu.

Petarda kola

Titulu petarde kola bilo bi posve opravdano dodijeliti neslavnom vatrometu iz 82. minute maksimirskog sraza Dinama i Splita. Taj pirotehnički debakl, koji je trebao poslužiti kao posveta slavnoj generaciji modrih iz 1982. godine, zaglušujućom je bukom zapravo pokvario završnicu utakmice koja je mogla imati rezultatski naboj, ali srećom po organizatore i regularnost prvenstva, ipak nije.

Premda titulu u potpunosti zaslužuje, raketni cirkus posve pogrešnog tajminga ipak će ostati bez nje jer petardom kola proglasit ćemo detalj koji s nogometom zapravo ima veze: susret Osijeka i Zadra u Gradskome vrtu. Duboko razočarani gubitkom Kupa od kojeg ih je dijelilo tek pišljivih jedanaest metara, Osječani su skupili glave i ispuhali se na sirotim Zadranima, kojima gostovanja u Osijeku nikako ne leže.

Tko zna, valjda im je predalek put.

Pogodak kola

Možda nije najljepši u ovome kolu, no pogodak Josipa Lukačevića u visokoj pobjedi Osijeka nad Zadrom ima svoju priču. Lukačević je, naime, bio tragičar osječkog poraza u Maksimiru, promašio je jedanaesterac koji bi njegovoj momčadi donio toliko željeno Rabuzinovo sunce. Ivan Kelava pročitao je njegovu nakanu i obranio udarac, a valjalo je potom imati hrabrosti i u Gradskom vrtu izaći pred navijače.

Za svaku je pohvalu što su ga oni dočekali velikim pljeskom i dali mu do znanja da nikakvih zamjerki nema, a Lukačević im se odužio pogotkom u 53. minuti utakmice. Odlučio se na udarac iz daljine, lopta je promijenila smjer dodirnuvši nekoga iz momčadi Zadra i odsjela u mreži gostiju.

Igrač kola

Premda se u posljednje vrijeme ne čini tako kompliciranim doći u Split i s Poljuda odnijeti poneki bod, još uvijek momčadi kojima uspijeva osvojiti sva tri spadaju u kategoriju iznimki. Jedna od njih proteklog je vikenda postala Lokomotiva, kojoj je protiv oslabljene i demoralizirane splitske momčadi ostvarila minimalnu pobjedu i Hajduku nanijela četvrti uzastopni poraz.

Za pobjedu Zagrepčana najzaslužniji je bio Andrej Kramarić, koji je u 13. minuti postigao pogodak koji se pokazao pobjedničkim. Igrač za kojega u redovima maksimirskih modrih nije bilo mjesta mogao je u nastavku utakmice dodatno zapapriti Splićanima. Stvarao je neugodnosti obrani Hajduka, a najveću priliku imao je s bijele točke, no njegov udarac odsjeo je na gredi.

Izjava kola

"Reći ću otvoreno - bez Hajduka ova se liga ne treba ni igrati, jer nema ni žara, ni smisla. Iako sam Dinamovac boli me što je Hajduk ovako loš i mislim da je krajnje vrijeme da se Dalmacija i Hrvatska skupi i riješi problem Hajduka. Treba Hajduku dati šansu da se digne iz mrtvih i krene dalje, bez obzira na sve greške koje su radili ljudi koji su ga vodili u prošlosti. Treba im entuzijazam i menadžersko znanje jednog Mamića kojeg bi u Splitu nosili na leđima, a u Zagrebu ga pljuju", izjavio je trener Lokomotive Tomislav Ivković po završetku ogleda na Poljudu.