Generator ruskih uspjeha

Svaka reprezentacija koju čeka nastup na kontinentalnoj smotri tijekom lipnja 2012. godine ima jednog igrača koji je drugačiji od ostalih. U kojeg se gleda kad stvari ne idu po planu, koji je glavni razlog optimizma njihovih navijača, a ponajveći izvor respekta, čak i straha, kod protivnika. Može ga se zvati najboljim igračem, može ga se zvati zvijezdom momčad, Rusi ga zovu Andrej.

Andrej Aršavin.

Navijači Zenita zovu ga, pak, Šava. A imali su tijekom godina mnogo razloga da zazivaju njegovo ime. Otkad je debitirao 2000. godine u Intertoto kupu protiv Bradford Cityja omaleni ofenzivni veznjak upisao je 78 pogodaka za taj klub i pridodao 113 asistencija. I nekoliko trofeja na koje je Zenit čekao godinama.

Lako je iz prethodno navedenog zaključiti da je Andrej Sergejevič Aršavin rođen upravo u tadašnjem Lenjingradu, nekadašnjem Petrogradu, a sadašnjem St. Petersburgu. Tri imena vežu se uz ovaj ruski grad, baš kao što si imena triju momčadi vežu uz ime 30-godišnjeg Aršavina. Zenit, Arsenal i ,dakako, Rusija. Njihovi dresovi jedini su koje je u službenim utakmicama nosio ovaj ruski igrač tijekom 12-godišnje profesionalne karijere.

Počelo je sve u Zenitu spomenutim debijem početkom tisućljeća koje će još neko vrijeme biti aktualno. 2003. godine Aršavin je s matičnim klubom došao i do prvog trofeja, onog ruskog Liga kupa, a 2007. godine počele su se događati velike stvari. Prvo je sjajnim izvedbama na travnjaku i po 11 golova i asistencija u 30 dvoboja odveo Zenit do prvog naslova ruskog prvaka od 1984. godine, a zatim ga je šira europska javnost bolje upoznala u Kupu UEFA iste te sezone.

Titula igrača utakmice u finalnom ogledu protiv Rangersa bila je samo "šlag na tortu" sjajne europske sezone nakon koje je uslijedio jednako blistav nastup na Euru, što je sve zajedno dovelo do interesa niza europskih klubova za njega. Lov je zbog čvrstih principa oko odštete ruskog kluba trajao prilično dugo, a onda je u zimskom prijelaznom roku 2009. godine konačno postignut dogovor s Arsenalom i Aršavin je preselio na Emirates.

Prema igrama u prvoj polusezoni na Otoku moglo se zaključiti kako će Rus ostaviti dublji trag na Otoku, a očekivanja realnih promatrača ispunio je u naredne dvije sezone. Tek u posljednjoj, ovoj tekućoj, došlo je do pada u igri, a u trenucima kad su mu nastavak karijere i forma za Euro bili pod velikim znakom upitnika Aršavin se okrenuo korijenima. Vratio se tamo gdje se najugodnije osjećao, u Zenit.

Otišao je na polugodišnju posudbu, navodno dogovorenu u posljednjoj minuti zimskog prijelaznog roka, upravo s namjerom da u Poljsku i Ukrajinu dođe u punom natjecateljskom pogonu. Da manjak natjecateljskog ritma ne bude "krvnik" prikazivanju vještina pred očima cijele Europe i dobrog dijela svijeta.

Vještina koje su ga dovele tu gdje je, a od kojih najveći profit "uberu" suigrači, pogotovo oni koji znaju u mrežu "trpati" lopte servirane od strane Rusa. Kad on igra, igra i momčad u kojoj se nalazi. Samo što, poput još mnogih "virtuoza s loptom", Šava igra - kad mu se igra.

"Nadam se da ću u Zenitu imati sve što mi je potrebno da se na najbolji način pripremim za Europsko prvenstvo", riječi su koje će ohrabriti sve ruske navijače, kao i sve simpatizere ruske reprezentacije. I koje će zabrinuti sve one ostale, koji im se mogu naći na putu.

Jer ukoliko ruski fantazista bude svojim driblinzima unosio pomutnju u protivničke obrane, ubacivanjem uz drugog plana stvarao višak i neočekivanim dodavanjima izbacivao suigrače u izgledne pozicije, rusi će biti kvalitetnija reprezentacija. Ukoliko Aršavin bude diktirao ritam ekipe, kao i ritam utakmice, Rusi će vjerojatno proći skupinu.

Ukoliko se Aršavinu opisanom u prethodnom paragrafu pridruže i raspoloženi suigrači, onda Rusi mogu ponovno daleko. No, prethodni paragraf je preduvjet za jedan ugodan ruski lipanj.

Za kojeg će se morati potruditi Andrej, generator ruskih uspjeha.