Nova mladost tihog vođe

"Pirlo je tihi vođa. On priča svojim nogama."

Vjerojatno ne postoji bolji opis Andree Pirla kao igrača, ali i kao osobe, od ovog koji je ponudio legendarni talijanski trener i bivši izbornik Azzurra Marcelo Lippi. I zaista, o Pirlu se nikada nije pisalo na veliko, nikada se njegovo ime nije "prostituiralo" po novinskim stupcima, a opet, njegov izostanak svaka bi momčad osjetila. Upravo to je jedan od razloga zašto je velik.

Kada je prije nešto manje od godine dana prešao iz redova Milana, u kojem je proveo deset godina, u redove vječitog rivala Juventusa, neke pristaše Rossonera procijenile su taj potez Milanove uprave ispravnim. Smatrali su da je zenit Pirlove karijere iza njega i da on više nema što ponuditi crveno-crnima. Milanov predsjednik Adriano Galliani rekao je da Pirlo jednostavno nije više dovoljno dobar za njegovu momčad. O, kako se prevario.

Pirlo se pokazao kao stožerni igrač trenutno prvoplasirane momčadi Serie A koja još uvijek ne zna za poraz u tekućoj sezoni. Svojim iskustvom, mirnoćom, staloženošću unio je dodatnu dimenziju Staroj dami. Postigao je tri pogotka i čak 11 asistencija u 32 utakmice.

Mnogi ga smatraju jednim od ponajboljih svjetskih razigravača, a osim toga ima fantastičan pregled igre i odličnu dugu loptu. Kolege iz reprezentacije nadjenuli su mu prigodan nadimak - Arhitekt. Sjajno čita igru, specijalist je za slobodne udarce, a ima i snažan udarac te je nerijetko zabijao iz velikih udaljenosti. Samo pitajte nogometaše Parme.

Da su njegove liderske sposobnosti bile prepoznate već od ranih dana pokazuje podatak da je 2000. godine bio kapetan talijanske U-21 reprezentacije na Europskom prvenstvu. Dvije godine kasnije debitirao je za A vrstu i do danas ubilježio 82 nastupa, što mu donosi osmu poziciju na svevremenskoj listi. Osim Gianluigija Buffona (113), od aktivnih igrača bolji od njega samo su Alessandro Del Piero (91) i Gianluca Zambrotta (98).

Sa samo 16 godina Pirlo je debitirao za matični klub Bresciju te je svojim igrama zapeo za oko Interu, koji ga je 1998. i doveo u svoje redove. No, na San Siru Pirlo se nije uspio nametnuti pa je sreću tražio na posudbama u Reggini i Bresciji. U potonjem klubu igrao je zajedno s legendarnim Robertom Baggiom. Baggio je bio tipična "desetka", a Pirlo je uzeo "peticu" i zaigrao na poziciji koju drži i danas.

2001. godine pojavio se interes Interova gradskog rivala Milana za njegovo dovođenje. Dogovor je sklopljen na obostrano zadovoljstvo i Pirlo je potpisao za Rossonere za odštetu od otprilike 18 milijuna eura. Milanu se isplatio svaki euro.

S Milanom je Pirlo osvojio brojne naslove, od Serie A i talijanskog Kupa te Superkupa do Lige prvaka (dva puta) itd., no za svoje izvedbe dobio je i neka individualna priznanja. Na Svjetskom prvenstvu 2006. godine koje je Italija osvojila Pirlo je bio izabran u najbolju momčad turnira i za trećeg najboljeg igrača turnira, iza Zinedinea Zidanea i Fabija Cannavara. Ujedno je bio proglašen i najboljim igračem finala.

Tihi vođa, arhitekt, razigravač, sve je to i još puno više Andrea Pirlo...