Santosova kombinacija iskustva i mladosti za novi pohod Grčke

Nakon što je jednom Španjolska, a nakon toga dva puta zaredom i Ukrajina porazila Grčku u kvalifikacijama za EURO 2004. u Portugalu, Grčka je čudesno pobijedila u svih šest preostalih utakmica i uspjela se kvalificirati na veliko natjecanje. Oslovljeni kao veliki autsajderi, Grci su na početku iznenadili ljubitelje nogometa pobijedivši na otvaranju prvenstva domaćina Portugal rezultatom 2:1.

Uslijedio je remi sa Španjolskom, a u posljednjem kolu grupne faze Grci su poraženi od Rusije, ali prošli su u četvrtfinale zahvaljujući većem broju postignutih pogodaka od Furije. Tada je otvorena nova prazna stranica za ispisivanje nogometne povijesti. U četvrtfinalu pala je moćna Francuska, branitelj naslova iz 2000., nakon produžetaka u polufinalu Grci su ispratili i Češku, a u finalu je s druge strane stajao ponovno Portugal, tražeći osvetu za poraz u prvom kolu i slavlje pred svojim navijačima.

Angelos Charisteas utišao je domaću publiku pogotkom u 57. minuti susreta i tako donio Ottu Rehhagelu i Grčkoj prvi naslov prvaka Europe u povijesti. Grci su na Fifinoj ljestvici skočili tada na visoko 14. mjesto i zaradili poveću popularnost, kakvu još ranije nisu doživjeli. 2008. u Austriji i Švicarskoj nisu se proslavili, u skupini sa Španjolskom, Rusijom i Švedskom upisali su tri poraza i nakon prvog kruga spakirali kofere. Euro 2012. otvorit će Grčka nastupom protiv domaće Poljske i tražiti svoju priliku za ponavljanje velikog uspjeha.

Put do Eura

U kvalifikacijama za ovogodišnje Europsko prvenstvo, Grčka je bila protivnik Hrvatskoj u skupini F, gdje su se još natjecali Izrael, Latvija, Gruzija i Malta. Grci su završili kvalifikacije bez poraza, osvojivši prvo mjesto i izravan plasman u Poljsku i Ukrajinu. Iznenađujuće su izabranici Fernanda Santosa svladali Hrvatsku, a bodove su u zadnji čas osvajali protiv Gruzije i Malte. Sve u svemu, put do Eura nije bio lak za Grke, ali odigrali su odlično pod pritiskom i zasluženo se plasirali na europsku smotru.

Izbornik

Fernando Santos je portugalski trener iz Lisabona, koji je vodio tri najveće momčadi te zemlje, Benficu, Porto i Sporting. U Grčkoj je stekao popularnost kao trener solunskog PAOK-a, na čijem je čelu proveo tri godine. U srpnju 2010. godine Santos je imenovan kao nasljednik Otta Rehhagela na klupi reprezentacije Grčke.

Santos je okončao svoju igračku karijeru sa samo 21 godinom, a nakon toga kratko je radio u struci, inače završivši telekomunikacijsko inženjerstvo. Vratio se u nogomet 1994. godine i postao trener Estorila, momčadi iz rodnog Lisabona.

Vrijedi istaknuti da je od grčkih momčadi uz PAOK, Santos vodio još i AEK i Panathinaikos. Težak je zadatak pred 54-godišnjim Portugalcem, kojemu je ovo prvo trenersko mjesto na čelu jedne reprezentacije.

Kadar, taktika i forma

Grčka reprezentacija raspolaže odličnim veznim redom, kojeg predvodi iskusni Giorgios Karagounis, a mlada nada Sotiris Ninis, inače član talijanske Parme, u usponu je forme i bit će jedan od ključnih igrača Santosove momčadi na Europskom prvenstvu. Portugalski je strateg u momčad pozvao i 36-godišnjeg Nikosa Liberopoulosa, koji u dresu AEK-a doživljava novi procvat.

Fernando Santos je u prijateljskim dvobojima eksperimentirao sa 3-4-3 taktikom koja se često u fazi obrane transformirala u 5-2-3. U posljednjoj prijateljskoj utakmici Grci su remizirali s Belgijom, a nagla promjena u strategiji i taktici došla je nakon iznenađujućeg poraza također u prijateljskom ogledu, ovoga puta s Rumunjskom, koja je u studenom 2011. slavila s visokih 3:1.

Mnoge navijače Grčke iznenadio je izostanak reprezentativnog poziva za Panathinaikosovog vratara Ortezisa Karnezisa. Santos je izjavio kako ovaj još uvijek nije spreman, a trojac koji će dobiti priliku na vratima bit će Sifakis, i Tzorvas.

Očekivanja

Grci će otvoriti Euro protiv domaćina Poljaka, a ostvare li pozitivan rezultat, s pravom se mogu nadati izgledima za prolazak u četvrtfinale. Ponavljanje priče iz Portugala ove se godine čini malo težim zadatkom, jer konkurencija je strašna, a skupina u kojoj je Grčka križa se sa Skupinom smrti, u kojoj vrebaju Njemačka, Nizozemska, Danska i Portugal. No, Santosovi nogometaši nisu bez šansi, veliki duh je u toj momčadi i predstoji vidjeti za što su spremni ove godine.