Potencijalni građevinar okolnim putem do vrhunske karijere

Pomalo kontroverzan i egocentričan, ali definitivno veliki igrač. Franck Ribery je bogatstvo za svaku momčad koja ga ima u svom kadru i nije čudno da se gotovo svaki prijelazni rok njegovo ime spominje u kontekstu dolazaka u najveće svjetske klubove. Međutim, nije važan samo za klub, izuzetno je važan i za reprezentaciju koju Laurent Blanc teško može zamisliti bez njega.

Rođen je 7. travnja 1983. godine u Boulogneu gdje ga i danas obožavaju i smatraju jednim od najvećih građanina. Ribery je posebno ponosan na tu činjenicu i uvijek sa zadovoljstvom priča o svom rodnom mjestu. Međutim, kao dvogodišnjak nedaleko od doma doživio je tešku prometnu nesreću koja je ostavila veliki ožiljak na njegovom licu. U fizičkom smislu Ribery je upravo poznat po tom ožiljku koji mu je dao snagu da dođe tu gdje je.

"Svojim ožiljkom se ponosim jer mi je pomogao da budem jači. Možete zamisliti koliko je bilo teško djetetu s takvim ožiljkom među drugim učenicima u školi ili prijateljima. Uspio sam mentalno sve to izdržati i postati još jači, sva ta podbadanja su me još više jačala. Nesreća čak i nije bila teška, no na meni je ostavila teške posljedice. No ja se ponosim svojim licem, zašto ne bih?"

Već u ranim godinama počeo je pokazivati veliki talent, međutim veliki klubovi ga nisu primjećivali. Nakon šetnje po nižerazrednima Boulogneu i Alesu, odlučio se ostaviti nogometa i vratiti kući. Bio je talentiran, imao je sve predispozicije za dobru karijeru, međutim ti klubovi ga jednostavno nisu plaćali dovoljno ili čak uopće te se odlučio priključiti ocu u obiteljskom poslu. Otac je bio građevinar i Francka je promatrao ravnopravno dajući mu i one najteže poslove. Tu je mladić dodatno očvrsnuo, zaputio se u Brest gdje je sve oduševio na probi te ostao u klubu.

Tada je imao 20 godina i malo tko je davao šanse da će ostvariti vrhunsku karijeru i zaigrati u najvećim klubovima. "Mislio sam da je izgubio previše vremena, pa pogledajte ostale velike igrače, oni su s 20 godina već igrali ozbiljan nogomet, a Franck je sa mnom kopao kanale za temelje. No želio je još jednom probati i podržao sam ga", izjavio je Franckov otac.

Bio je to novi početak. Novopridošli tinejdžer je brzo zaokupio pozornost trenera, dobio priliku u trećem razredu francuskog nogometa, no još uvijek daleko od očiju javnosti. Sve do dolaska skauta iz Metza, kluba koji je poznat po sjajnoj skautskoj službi i odličnoj nogometnoj akademiji. U Metzu se dosta sluša i riječ Roberta Piresa čiji je prijatelj na jednoj utakmici zamijetio Riberyjeve sposobnosti te ga predložio Robertu, a ovaj obavijestio svoj bivši klub. Naravno, Ribery je bio oduševljen što dobiva priliku zaigrati u najvišem razredu francuskog nogometa, u tom trenutku to je za njega bilo ispunjenje sna.

Nezaustavljivi prodori po desnom i lijevom krilu, driblinzi koji su ostavljali protivnika bez rješenja ostavljali su bez daha sve u klubu koji mu je oduševljeno ponudio profesionalni ugovor. Međutim, kako to obično bude u profesionalnom nogometu, želja za napredovanjem kod igrača na kraju pokvari planove malih klubova pa je tako bilo i u ovom slučaju. Odlične igre privukle su pažnju Galatasaraya koji je spremno iskrcao dva milijuna eura i doveo mladog i još uvijek ne toliko poznatog igrača u svoje redove.

Turska će mu ostati u pamćenju po prvom trofeju u karijeri, ali i po prvoj tužbi u karijeri. Naime kada mu Galatasaray nije isplatio četvrtu plaću, Ribery je nazvao svog menadžera i napustio klub. Slučaj je brzo završio na Fifinoj arbitraži, a zatim i na Sportskom sudu u Lausanneu, obje odluke su bile u korist igrača koji je mogao nesmetano preseliti u redove Marseillea u kojem će doživjeti "potpunu eksploziju".

"U Istanbulu mi je bilo lijepo, to je krasan grad i upoznao sam drugu kulturu, međutim treba poštovati ono što je dogovoreno", objašnjavao je svoj potez Ribery. Iz Turske su s druge strane stizale teške optužbe o izdaji i netolerantnosti, kao što obično biva iz klubova koji su dužni igračima.

Nije to Riberyja pokolebalo i vrlo brzo je postao jedno od najbolje pogođenih pojačanja Marseillea u povijesti. Ne samo da je Marseille dobio veliko pojačanje, već i francuska reprezentacija. 27. svibnja 2006. godine je debitirao u prijateljskom susretu s Meksikom i od onda je konstantno u krugu reprezentativaca. Osobenjak kakav jest, nije se libio niti u reprezentaciji boriti za svoje pozicije i tražiti ispunjavanje želja. Tako je jasno poručio kako igra na krivoj poziciji. "Nije mi jasno zbog čega me stavljaju na desnu stranu kada najbolje igram na lijevom krilu. Tako je oduvijek i mentalno i igrački se tamo najbolje osjećam", govorio je Ribery, a razlog "krivoj strani" bio je Florent Malouda koji je igrao u vrlo dobroj formi i to baš na omiljenoj Riberyjevoj poziciji. Nije mu Chelseajev igrač ostao dužan: "Franck je simpatičan dečko, ali kad on bude slagao momčad, igrat će tamo gdje želi. I ja puno toga želim pa ne mogu dobiti", odgovorio je Malouda.

Sve se to događalo u ranoj fazi 2010. godine, godine Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi koje je za Francuze završilo na najgori mogući način. Igrači su optuženi za neposluh, za provođenje tihog štrajka tijekom Prvenstva, a među optuženima je bio i Ribery koji je u konačnici zaradio suspenziju na tri reprezentativne utakmice zbog uloge u pobuni. Podsjetimo se, najteže je stradao Nicolas Anelka kojem je odrezana suspenzija od čak 18 utakmica, Patrice Evra je kao kapetan dobio pet, a uz Riberyja je kažnjen i Jeremy Toulalan.

Kasnije se Ribery javno ispričao svim navijačima i nogometnim subjektima, a oprošten mu je i nedolazak na saslušanje na koje ga nije pustio aktualni klub Bayern. Kada smo već kod Bayerna, zanimljivo je spomenuti kako je pomalo iznenađujuće odjeknula vijest da je Ribery potpisao za Bavarce. Bilo je to 2007. godine nakon što je proglašen za najboljeg igrača Francuske i našao se na radaru najvećih klubova. U Marseilleu su bili svjesni kako ga ne mogu zadržati i krenuli su u pregovore za prodaju. Uporni su bili i Arsenal i Manchester United, spominjao se i prelazak u Chelsea i Inter, no na kraju je prešao u Bayern. Bavarci su bili najbrži i najkonkretniji. Arsene Wenger je predugo vagao, nije se mogao odlučiti iskrcati 25 milijuna eura, a dok je on razmišljao, Bayernov Francuz Willy Sagnol nagovorio je Riberyja na dolazak. Kada je još postalo poznato da uz njega dolazi i Luca Toni, za Francuza više nije bilo nikakve dvojbe.

U Bayernu je i dan-danas, ponekad ga uhvati "žuta minuta" i počne pričati o transferu i odlasku, no bez obzira na sve, Ribery je velika zvijezda Bayerna i njegova velika snaga. Ne samo igrački već i osobno, riječ je o čovjeku koji je opušten u svlačionici, spreman na šalu i brojne anegdote se vežu uz njegovo ime. Od "posuđivanja" klupskog autobusa na pripremama u Dubaiju, polijevanja vodom Olivera Kahna itd., itd. Što se Bayerna tiče, oni bi ga zadržali ako treba i doživotno u klubu. Odbijali su ponude i od 65 milijuna eura, nabijali cijenu na 100 milijuna, učinit će sve da ne ostanu bez Riberyja. No na kraju će se ipak i njega nešto pitati. Trenutno je sretan u Münchenu, no to je Franck, nikada ne znate kada se priča može okrenuti.