Za njih mogu navijati samo mazohisti

Trenutno svu pozornost košarkaške javnosti zauzimaju klubovi koji se bore za NBA naslov, a da je netko rekao prije tri-četiri godine kako će danas među njima biti i Blazersi, bilo bi malo onih koji se ne bi složili. LaMarcus Aldridge, Brandon Roy, Greg Oden - trio oko kojeg se trebala složiti momčad dostojna borbe za naslov prvaka. No ponovno su se umiješale zle sile, ponovno su vučeni krivi potezi i ponovno je momčad završila na dnu.

Već viđeno, posebice u Rip Cityju ili kako bi navijači najomraženijih rivala Lakersa rekli - rest in peace cityju. Koliko su se samo puta u prošlosti kockali i nije im prošlo, nije nimalo čudno što ovo ljeto pušu i na hladno.

Rana broj 1 - Sam Bowie

Sam Bowie ili Michael Jordan, izaberite sami. Obojica su bolna rana svakog navijača Portlanda. Već legendarna priča poznata i onom košarkaškom laiku. Blazersi su na draftu 1984. godine imali drugi izbor i izabrali, povijest će pokazati, katastrofalno. Hakeem Olajuwon je otišao kao prvi izbor u Houston i Blazersi su vagali - Sam Bowie ili Michael Jordan. Do posljednjeg sata nisu se mogli usuglasiti i presudila je riječ trenera Jacka Ramseyja: "Dovedite mi Bowieja, imamo Clydea Drexlera, potrebniji mi je centar." Ramsey predložio, GM Stu Inman prihvatio.

Da bude komičnije, Bowie je prošao sedmosatni pregled od strane klupskih liječnika i iako je imao problema s ozljedama proteklih sezona, dobio je zeleno svjetlo. Ne treba dodavati da je u dresu Portlanda bio više na listi ozlijeđenih nego što je igrao. Prvi kiks Portlandovih liječnika.

Jordan će kasnije postati najbolji igrač u povijesti i sa smiješkom se osvetiti Blazersima za njihov izbor. Dogodit će se to 1992. godine u finalu lige, Chicago Bullsi su igrali s Portlandom i svladali ih s 4-2. MVP je bio, naravno, Jordan, nadigrao je odličnog Drexlera, a gdje je Bowie bio u to vrijeme? U Netsima, pravio je društvo Draženu Petroviću kojem u Portlandu nisu vjerovali.

Rana broj 2 - Jail Blazers

Najsramotnije klupske godine su tek dolazile bez obzira na dobre rezultate. Na početku novog tisućljeća složili su momčad po guštu društva iz San Quentina, bilo je tu živopisnih likova koji su više punili dosjee nego protivničke koševe. Bob Whitsitt je u rosteru spojio osumnjičenog seksualnog zlostavljača Rubena Pattersona, uživatelje marihuane Rasheeda Wallacea, Damona Stoudamirea i Qyntela Woodsa (njemu to nije bilo dovoljno te je još organizirao i borbe pasa), tada posve neobuzdane Zacha Randolpha i Bonzija Wellsa te Dalea Davisa koji je rijetko kada izlazio van kuće bez oružja. Ne zaboravimo niti Shawna Kempa koji je također bio magnet za gluposti pa je tako sezonu završio na rehabilitaciji zbog ovisnosti. Bilo je tu svega, od momčadskog uživanja marihuane pa do fizičkih obračuna na treningu i zabavama koje su svako malo organizirali u svojim vilama.

O kakvoj je momčadi bilo riječ i u kakvom su stanju svijesti bili, dovoljno pokazuje izjava Bonzija Wellsa: "Baš me briga za navijače, mogu nam zviždati svaku večer, to me ne opterećuje, ionako znam da će mi sutra na cesti prići i tražiti me potpis."

Jedan od dobrih duhova Blazersa u tom razdoblju, Arvidas Sabonis praktički je pobjegao iz Oregona nakon sve češćih sukoba s Wallaceom i sve lošije atmosfere u i oko kluba. Ta momčad je bila najomraženija diljem SAD-a, po prvi puta su im i vlastiti navijači počeli okretati leđa i ostavljati Rose Garden polupraznim i Paul Allen je shvatio što treba učiniti - rastjerati problematične i krenuti ispočetka.

Rana broj 3 - Greg Oden

2007. godine Blazersi su došli u priliku stvoriti momčad koja bi za par godina kandidirala za naslov. Godinu ranije su na draftu ukrali LaMarcusa Aldridgea i Brandona Roya te 2007. imali prvi izbor drafta. I tada se vodila žestoka debata - uzeti Grega Odena ili Kevina Duranta. U situaciji 50:50, Blazersi će gotovo uvijek izabrati krivo i to su učinili i tada.

Lako je sada biti pametan i pričati kako nisu smjeli propustiti Duranta, Oden je bio dominantan centar na sveučilištu, imao je sjajne predispozicije da postane velika zvijezda (barem obrambena), međutim isto je vrijedilo i za Duranta. Ponovno su razmišlja kao i u slučaju Jordan - Drexler, samo su sada u igri bili Roy i Durant. A centar im je očajnički bio potreban. Nije im smetalo niti to što je Oden na sveučilištu pokazivao sklonost ozljedama, nije bilo nikakve dvojbe za Pritcharda, takav centar se ne smije propustiti.

Ostatak je napisan po Portlandovom poučku. Igrač kojeg su propustili na visokom picku je postao planetarna zvijezda, a igrač kojeg su uzeli je postao zvijezda liječničkih ordinacija.

Liječnička služba Blazersa tako nastavlja s gafovima, pa i kod dvije preostale zvijezde oko kojih se slagala šampionska momčad. Kod Roya je također zabilježeno da nema zadovoljavajuću mišićnu masu na nogama što je potencijal za stvaranje ozljeda. Danas je Roy u mirovini zbog velikih problema s ozljedama. LaMarcus Aldridge ima srčanu manu, on srećom još uvijek igra i to sjajno, međutim tu i tamo se jave problemi.

Sve se to znalo, ali nije smetalo. Na kraju se može samo reći - bilo je dobro dok je trajalo. A trajalo je kratko, prekratko za momčad koja je trebala biti visoko.

I što sad?

Dobro pitanje. Znaju li Blazersi odgovor na njega? Hm, nismo sigurni. Što su dosad učinili? Otpustili su Natea McMillana i još uvijek nemaju trenera. Chad Buchanan je samo privremeni GM. Paul Allen previše vjeruje savjetnicima iz Vulcana koji su mu malo toga pametnog sugerirali. Sve glasnije se spominje i prodaja momčadi, a uoči ovog drafta najavljena je i promjena kompletne liječničke ekipe.

McMillan je otišao, u redu, više nije išlo. Njegov sustav igre nije mogao proći s ovom momčadi, ma koliko god bio smiren i simpatičan, omiljen kod dijela navijača - Nate McMillan nije onaj Top NBA trener. "Nateove akcije stanu na jedan list papira, kako ih ne bih zapamtio", kada je napustio Blazerse izjavio je Andre Miller. Nije bio daleko od istine. Realno, igra Blazersa se u zlatnim vremenima Brandona Roya svodila na izolaciju. Roy igra jedan na jedan i ako ne može proći, ide se na dodavanje. Druga opcija je spustiti loptu na Aldridge i neka on riješi situaciju jedan na jedan ili pokuša s poludistance. Većinu akcija Blazersi su igrali po tom principu, bilo je vrlo malo pričuvnih opcija i to je Millera frustriralo. Pretprošle sezone su Blazersi prema izračunima statističara bili najsporija momčad lige gledajući kombinirano tranziciju i trajanje napada. Kroz cijelo McMillanovo razdoblje bili su među pet najsporijih.

Chad Buchanan, trenutno radi kao da će ostati GM i onaj "privremeni" biti maknut kraj njegovog imena. Međutim, stvar je u tome da Allen traži novog GM-a koji je spreman doći na duge staze. Spominje se vrlo glasno Jerry West, veliki igrač i veliki GM. Čovjek koji je uspio podvaliti Vladu Divca za Kobea Bryanta, čovjek koji je u kratkom roku s različitim momčadima osvajao nagradu za GM-a godine. Ukoliko ga žele i misle dovesti, novac Allenu neće biti problem, moraju reagirati vrlo brzo. NBA draft se bliži, a još uvijek ne znaju tko će slagati klupsku politiku. Steve Kerr neće, on ih je već odbio.

Moraju se isto tako odlučiti što prije hoće li vjerovati mladom Kalebu Canalesu ili će tražiti novog trenera. Izjave su kontradiktorne i čini se kako niti u klubu još uvijek nisu odlučili. Canales je veliki potencijal i igrači ga obožavaju, ukoliko ne mogu upecati neko jako trenersko ime, pametnije je ostaviti momčad u rukama Canalesa nego dovesti nekog trenera koji je prosjek lige, a potencijalno dobrog mladog trenera ponovno gurnuti sa strane.

Liječnici? To je bolno pitanje. Teško je pronaći jednu momčad koja se u posljednjih pet godina može mjeriti s brojem ozljeda s kojima se Blazersi bore. Teško je pronaći ijednog igrača na rosteru koji nije imao nekih problema, a većina ih je u tom razdoblju imala i duže pauze. Kako to riješiti, prelomiti preko liječničke službe, pronaći neovisni institut na kojem će se tretirati svi sumnjiviji slučajevi? Očito je da tu nešto baš i ne štima. Možda će novi tim stručnjaka biti nešto bolje sreće/znanja.

Ključno ljeto

Ovaj draft će biti ključan. S velikim nestrpljenjem se očekuje lottery na kojem se Blazersi nadaju kako Netsi neće ući u prva tri jer bi na taj način imali dva izbora u prvih 15. Svoj pick i pick Netsa koji su dobili tradeom Geralda Wallacea. Takozvani loto bit će održan 30. svibnja nakon čega će se znati tko kreće s koje pozicije.

Allen je jasno poručio: "Više nema kockanja i uzimanja igrača za poziciju koja nam je prazna. Sada uzimamo ono najbolje što nam je u tom trenutku dostupno. Previše me je to kockanje stajalo, dosta je bilo s tim".

No već je procurilo tko će biti glavne mete Portlanda - Kendall Marshall, Jeremy Lamb i Tyler Zeller. Blazersi se nadaju kako će kada oni dođu na red ti igrači biti slobodni i kako će ih moći uzeti. No na ovom draftu će uistinu teško pogriješiti. Prvih 20-ak pickova će biti puno sjajnih igrača i stvarno bi netko trebao napraviti vrhunsku glupost i propustiti nekog dobrog igrača.

Po pitanju drafta se, dakle, manje-više sve zna, no što je s ostatkom momčadi? Pod salary capom će imati dosta prostora, pretpostavlja se kako bi nakon velikog ugovora kojeg će ponuditi Nicolasu Batumu imali još 15-ak milijuna dolara. Dobar dio tog prostora će otići na playmakera, a tu je prvi izbor Goran Dragič, spominjao se i Steve Nash, međutim Blazersi su poručili kako planiraju dugoročnije razmišljati. U posljednje vrijeme se spominje i ime Jeremyja Lina, što je potvrdio i njegov manager, no ipak je Dragič u prednosti i on je taj igrač kojeg će pokušati dovesti svom silom.

Iz sadašnjeg sastava definitivno odlazi Raymond Felton, igrač koji snosi dobar dio zasluga za ovu užasnu sezonu. Odlazi vrlo vjerojatno i Jamal Crawford koji ima player option, međutim sve one priče i pokušaji tradea tijekom sezone nisu ga usrećile. Mehmet Okur je već otpušten, Royov ugovor je amnestiran, Oden također otpušten, tako da u biti ostaju od važnijih igrača Aldridge, Batum i Matthews. Tu treba dodati i JJ Hicksona koji je pozitivno iznenadio. Oko njih će se slagati nova momčad temeljena dobrim ulovom na draftu, dolaskom svježeg playmakera i potpisom niza igrača-vodonoša.

Ovog ljeta Blazersi jednostavno nemaju mjesta za pogrešku. Svaki krivi korak im može biti koban, tražit će se odmah pomak u odnosu na ovu sezonu i ukoliko nešto pođe krivo, može se cijela franchise urušiti. Zašto? Paul Allen hoda na rubu, savjetuju mu sa svih strana prodaju momčadi, a to bi značilo kako bi Portland izgubio svoju NBA ekipu. Za mnoge navijače to bi bio potpuni gubitak identiteta, bez obzira kroz koliko loših, tužnih i ružnih faza prolazili s ovom momčadi.