Köln je ponudio spektakl, a münchenski scenarij se nije ponovio

Još jedan spektakularan Final Four turnir rukometne Lige prvaka održan je u Kölnu. O tome koliko je sportski pravedno da Nijemci iz godine u godinu imaju domaćinstvo završnog turnira, dalo bi se razgovarati, ali nitko im ne može osporiti vrhunsku organizaciju, spektakl koji naprave od završnog turnira i marketinški boom. Upravo ovo potonje je vrlo važno u cijeloj priči, barem što se tiče kontinentalnih saveza u svim sportovima.

Osim sjajne organizacije, što smo mogli vidjeti? 240 minuta vrhunskog rukometa. Svaka utakmica je bila posebna i dobra na svoj način, za nijednu se ne može reći kako je nedostajalo kvalitetnog rukometa i uzbuđenja, uostalom, vrlo je teško i odigrati loše kada igraš pred 20 tisuća ljudi. Sve četiri momčadi borile su se do posljednje minute, bilo to polufinale, susret za treće mjesto ili finale. Nije bilo razlike, svi su htjeli postići što bolji rezultat.

Analize uoči Kölna najčešće su i spominjale sličan raspored onom konačnom; stručnjaci su gotovo jednoglasno bili za Kiel i očekivalo se finale protiv Atletica. Bez obzira na te najave, mogli smo gledati i drugačiji rasplet. I Kobenhavn i Füchse, oboje debitanti, odigrali su odlične utakmice u polufinalu i malo je nedostajalo za iznenađenje. Bliže tome bio je danski predstavnik za kojeg se i pretpostavljalo kako bi mogao stvoriti više problema Atleticu nego berlinski klub Kielu.

Danci mogu žaliti za finalom, no u konačnici su ipak smogli snage i uzeli treće mjesto. Svaka čast i Berlinčanima, sjajno su se borili u polufinalu i pokazali kako nisu slučajno došli na Final Four. Momčad novog europskog prvaka jako dobro poznaju i upravo to su umalo iskoristili u polufinalu. No nisu i mogu žaliti poput Danaca. Za njih je previsoka prepreka bio Filip Jicha koji je igrao kao u transu i držao Kiel u prednosti.

Finalni dvoboj je protekao u znaku trojice igrača, a loša vijest po Španjolce je što nijedan nije iz njihovih redova. Kim Andersson je briljirao u početnoj fazi susreta, kada je on stao ukazao se Thierry Omeyer, a onda je u nastavku palicu preuzeo Filip Jicha. Savršeno sinhronizirano i u konačnici rezultatski savršeno za Kiel.

Atletico je na završni turnir došao bez ozlijeđenog Jurkiewicza dok je Guardiola doputovao, ali nije participirao, a u finalu nije bilo niti Alberta Entrerriosa. S druge strane Gislason u Köln nije vodio drugog pivota Milutina Dragićevića pomalo se kockajući samo s Ahlmom, ali nije bilo nepredviđenih situacija i sve je ispalo u redu. Kapetan Kiela je odradio je na standardno kvalitetnoj razini i da ga se pitalo bi li malo odmora, odgovor bi vjerojatno bio niječan.

Najbolja utakmica

Oba polufinala donijela su dosta uzbuđenja, možda ono između Kobenhavna i Atletica više zbog uspješnog preokreta rezultata, međutim finale je ipak finale. Dugo iščekivani sraz između dvije najbolje momčadi opravdao je očekivanja. Čvrste obrane na rubovima isključenja, topovski udarci, obrane vratara, taktička igra, pa i igra živaca, standing-ovation rasprodane dvorane, na kraju nažalost i nekoliko ozljeda; sve što rukomet može ponuditi, viđeno je u ovom susretu.

Izborom finalne utakmice za najbolju, nimalo ne umanjujemo kvalitetu ostalih. Kiel je u polufinalu kontrolirao igru i nošen Jichom izdržao protiv Füchsea iako su im Lisice sedam minuta prije kraja počele puhati za vrat. Atletico je dugo lomio Dance koji su na kraju mogli i bolje proći, dok je u dvoboju za treće mjesto palo možda i najviše atraktivnih pogodaka.

Najbolji vratar

Četiri najuspješnije momčadi dobile su priliku boriti se za titulu najbolje, no u velikoj završnici Lige prvaka sudjelovalo je čak šest velikih vratarskih imena (Hvidt, Heinevetter, Štochl, Šterbik, Hombrados, Omeyer). U takvoj konkurenciji teško je izdvojiti najboljeg, ali nedjeljno finale ipak je dalo odgovor i na to pitanje. Iako su u utakmici za treće mjesto Hvidt i Heinevetter s 22., odnosno 19 obrana predvodili svoje momčadi junak najvažnijeg okršaja sezone bez konkurencije je bio Thierry Omeyer.

Foto: Davor Sajko

U polufinalnom dvoboju francuski je vratar skupio devet obrana, no ona posljednja, Ninčeviću, pokazala se ključnom između dva pogotka Jiche, dok je u nedjelju svoj show započeo u trenucima kada je Atletico bio i u rezultatskoj i brojčanoj prednosti. Preokret Zebri započeo je u periodu kada su imale dva igrača manje, a zajedno s čvrstom i beskompromisnom obranom Omeyer je španjolskog predstavnika ostavio bez pogotka punih devet minuta. U seriju je ušao i u nastavku i sa sedam obrana u osam minuta prepunu Lanxess arena digao na noge.

793 minute, od mogućih 960 proveo je Omeyer na terenu na putu do nove europske titule. Najmanje obrana, tek četiri, upisao je u prvom dvoboju osmine finala, na gostovanju protiv Wisle. Gislason ga je tada izvadio nakon 23 minute igre, a po dobrom 35-godišnji Francuz neće pamtiti ni susret u Zagrebu gdje je skupio samo dvije pravovremene reakcije više. No kako to najčešće s njim i biva, u prvi je plan iskočio kada je bilo najpotrebnije; čak 20 u finalnom okršaju za treći od tri moguća naslova.

Najbolji rukometaš svijeta za 2008. godinu tako je još jednom postao junakom finala. Isto mu je za rukom pošlo i dvije godine ranije kada se na drugoj strani nalazila momčad Barcelone. Sezonu "Titi" završava s europskim trofejom i ukupno 201 obranom u 16 utakmica. "Omeyer vuče ozljedu posljednja tri tjedna iako nismo željeli da se o tome priča", otkrio je nakon finala Daniele Narcisse, a posebno ga se dotaknuo i Kiril Lazarov: "Na četiri pogotka zaostatka nismo bili u mogućnosti realizirati naše prilike. Omeyer nam je svojim paradama zagorčao život."

Najbolji igrač

Teško je uzeti titulu najboljeg igrača Final Foura Thierryju Omeyeru koji je najzaslužniji za Kielovu pobjedu u finalu. Međutim, uz Omeyera koji je i najbolji vratar, treba svakako istaknuti i sjajnog Filipa Jichu. Čeh je u polufinalu odigrao simultanku s Füchseom, zabio je 11 pogodaka iz 15 pokušaja i prema mnogima prikazao jednu od najimpresivnijih predstava otkako se igra ova završnica.

U finalu smo ga dugo čekali, iz šest pokušaja zabio je samo jedan pogodak, a onda je proradio i to u trenutku kada je bilo najvažnije. Bilo je to u drugom poluvremenu kada je Kiel radio konačan bijeg, Jicha je u tome igrao važnu ulogu i s linije sedam metara i iz igre podizao razliku. U konačnici je došao do brojke od šest golova što je svakako respektabilan broj za finalni sraz.

Najbolji strijelac

Gledano samo Final Four za titulu najboljeg strijelca borili su se Jicha i Lazarov. Obojica su u polufinalu utrpali po 11 golova iz 15 pokušaja odigravši sjajne utakmice. Finalni okršaj donio je i odluku o najboljem strijelcu završnog turniru i tu je Jicha za jedan gol odnio prevagu, zabio je šest, dok je Lazarov ostao na pet.

S ovih 17 pogodaka Jicha je došao ukupno na treće mjesto ljestvice strijelaca u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka s ukupnih 94 pogodaka, istim brojem kao i naš Zlatko Horvat koji je u konačnici imao bolji prosjek. Drugo mjesto na ljestvici ovosezonske Lige prvaka je zauzeo Kiril Lazarov s 97 zgoditaka, a najbolji strijelac je Mikkel Hansen iz Kobenhavna s 98 pogodaka. Lazarov je tako ostao za gol kratak za dvije titule. I onu najboljeg strijelca cijele sezone i najboljeg strijelca Final4.

Najveći tragičar

23-godišnji Danac Nikolaj Markussen, iako jedan od najmlađih, nije se libio uzeti loptu u ruke u finalu i pokušavati probijati Omeyera. I tako je pokušavao i pokušavao, ali ama baš ništa mu nije polazilo za rukom. Susret je završio sa samo jednim pogotkom, a imao je najviše zapucanih lopti iz igre u svojoj momčadi - čak devet.

Upravo je iz nekoliko njegovih loših pokušaja Atletico propustio priliku za povratak u utakmicu, posebno u situaciji s igračem više kada je opalio praktički iz prvog dodavanja što za Omeyera nije bila komplicirana zadaća. Nakon nekoliko promašaja u njega se uvukla nervoza, dva puta je izgubio loptu u napadu zbog proklizavanja i puno toga u ovom porazu leži na njegovim leđima.

Najveće iznenađenje

Uistinu je teško uzeti jedan podatak i reći - da, to je bilo iznenađenje ove završnice. No iznenađenje možemo tražiti u samim sudionicima Final Foura. Kiel i Atletico su očekivano uhvatili svoja mjesta u Kölnu, međutim Kobenhavn i nešto više Füchse baš i nisu bili čiste oklade.

Veće iznenađenje predstavlja njemački sastav i to ne zbog izbacivanja Ademara koji nije jača momčad od Berlinčana, već zbog načina na koji su došli na Final4. Prvu utakmicu u Španjolskoj izgubili su s čak 11 pogodaka razlike i bili otpisani od svih. Međutim, ono što su odigrali u uzvratu i način na koji su samljeli Ademar, teško se ponavlja. Igrali su kao u transu i na kraju upisali pobjedu s potrebnom razlikom i vizirali kartu za Köln.

Hrvati na Final4

Foto: Dario Dodić

U redovima najvećeg iznenađenja završnice nastupila su i dvojica Hrvata. Denis Špoljarić i Ivan Ninčević na kraju su zajedno s ostatkom berlinske momčadi osvojili posljednju poziciju, a posebno je svojom igrom razočaralo reprezentativno krilo.

Špoljarić je u polufinalnom dvoboju odigrao veliku ulogu u minimalnom porazu protiv favorita i kasnije osvajača Kiela, dok je Ninčević u tih 24:25 ugradio jedan pogodak, a ostat će zapamćen po promašaju kojim je Gislasonova momčad i definitivno riješila pitanje pobjednika.

U utakmici za treće mjesto Špoljarićevo izdanje bilo je nešto slabije od subotnjeg, dok je Ninčević još dodatno pokvario dojam koji je gradio tokom sezone. Tek je jednom pucao po prema protivničkim vratima i taj je udarac Hvidt bez problema skinuo. Nakon što ga je Sigurdsson posjeo na klupu Füchse se rezultatski vratio u igru.

Hrvatsku su na Final Fouru predstavljali i suci Matija Gubica i Boris Milošević. Iako nakon dvoboja momčad Kobenhavna ima razloga biti puno više nezadovoljnija na trenutke i bizarnim odlukama, opći je dojam da se hrvatski dvojac jednostavno nije snašao i da nije bilo namjernog navlačenja na bilo čiju stranu.