Zimski sportovi

Neznani junak s prvom medaljom nakon devet godina

Piše:Ana Legradi • utorak, 29.05.2012.
Neznani junak s prvom medaljom nakon devet godina
Foto: Martina Oštrić

Svjetsko prvenstvo Elitne divizije je ove godine na postolju nakon dugo vremena vidjelo Slovake. Skeptični navijači, okrutni novinari i loš rad s mladima su samo neki od razloga zbog kojih je Slovačka sa srebrom bila traženo iznenađenje turnira. Fortuna je varljiva, a iskusni vođa s mladim junacima se upisao u povijest zajedno, s do tada nepoznatim golmanom iz Liptovskog Mikulaša.

Nedavno završeno Svjetsko prvenstvo bilo je prvenstvo s jednim finalom i dva pobjednika. Rusi su u trećem pokušaju došli do zlata, a Slovaci nakon devet godina do medalje. Miljenik novinara je nakon eliminacije Kanađana u četvrtfinalu postao 30-godišnji golman Jan Laco.

Izlazak u mix zonu nakon svakog susreta je za njega bio još jedan okršaj s teškim protivnikom. Uz debele kapi znoja, s betonima je jedva napravio tih dvadesetak koraka do svlačionice, a komentar je uvijek bio isti: "Strašne".

U konkurenciji s ruskom hobotnicom Semjonom Varlamovim, prvo okosnicom Washington Capitalsa, a danas Colorado Avalanchea, ponio je titulu najboljeg vratara prvenstva, a prema izboru medija uvršten je u najbolju "petorku" prvenstva i najbolju trojicu u reprezentaciji.

Statistički, Varlamov je po postotku obrana uz 93,93 iz osam susreta bio bolji od Lacovih 92,40 posto obrana kao i od svih ostalih vratara na turniru. Četvrti po postotku obrana slovački je junak u devet utakmica imao ukupno 250 udaraca na gol, a obranio ih je 231. S druge strane, Varlamov je imao nešto lakši posao u osam susreta. Rusija je bila momčad s najviše upisanih i najmanje primljenih golova. Prema golu je letjelo 214 pakova, a obranio ih je 201.

Šest godina mlađi Rus ima "debelo" iskustvo iz najjače lige svijeta, stariji Laco je sve naučio u domaćoj slovačkoj ligi, a posljednju sezonu je proveo u KHL-u s franšizom Lev Poprad gdje je u 27 susreta imao ne tako značajnih 91,50 posto obrana. Ove godine je po prvi puta dobio priliku zaigrati za svoju reprezentaciju i iskoristio mogućnost koja ga je vinula među legende. Prvi puta u svojoj karijeri nakon godina provedenih u slovačkoj ligi stajao je uz bok legendi NHL-a Zdenu Chari.

U četvrtfinalnom dvoboju s Kanađanima upisao je 33 obrane u omjeru udaraca 36:28 za Kanadu. S Rusima je u finalu izdržao 44 minute na ledu i obranio 28 udaraca na gol, a do kraja susreta vratnice je branio Peter Hamerlik.

Dokaz da i novinare ponekad savladaju emocije je izbor Lace u All Star momčad turnira. Svojom požrtvovnošću i energijom koju je ostavio na ledu, obrane kojima je Kanada na veliko iznenađenje Hartwall Areene poslana kući su bile ključni faktor za nagradu s kojom ni sam nije znao što bi od silnog ushićenja. Kolege iz kanadskih i slovačkih medija, s kojima sam imala priliku razgovarati, slažu se da nagrada nije mogla otići u bolje ruke. On sam stranim medijima svoje komentare nije mogao ponuditi bez prevoditelja. Njegov jedini jezik komunikacije je slovački.

Vještinama i fizičkom predispozicijom bitno zaostaje za Varlamovim, a ovo je vjerojatno bio jedini turnir na kojem smo gledali Lacu s peharom u ruci. Možda nije najbolji primjer, ali ni Tim Thomas nije odmah postavio konstantu koja je ga je obilježila u početku karijere, tek je s 28 godina stigao u NHL, a svoj prvi trofej Vezina pokupio s 35 godina na leđima. Rijetki su golmani poput Dominika Hašeka koji su od dolaska u NHL do zalaska karijere plesali na vrhu ili oko njega.

Od sljedeće sezone Laco će braniti boje Donbass Donjeckog, nove franšize u KHL-u. "Mislim da je u ovom trenutku teško reći mogu li uspjeti u bilo kojoj jačoj ligi. Čeka me sezona u novom klubu i sve ćemo vidjeti tek kad počne sezona", objektivni je zaključak Lace.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!