Uglavnom logičan popis koji malo zabrinjava idućeg izbornika

Goran Blažević bio je očigledno četvrti vratar; i njemu je, naravno, žao što neće osjetiti veliki turnir, no Hajdukova "jedinica" svjesna je kako mu je ovo bilo veliko i važno iskustvo, i da je već sudjelovanjem u pripremama – dobitnik.

Zbog neugodnih uspomena na njegove crvene kartone, greške i općenito neke nereprezentativne karakteristike u igri, mnogi su se nadali kako je i Jurica Buljat u istoj kategoriji autsajdera. Buljat je to i bio, s tom razlikom da je on dočekao ozljedu zbog koje je uskočio na vlak za Euro, dok Blažević nije.

Ozljeda Dejana Lovrena omogućila je stoperu Maccabija odlazak u Poljsku i Ukrajinu, a s obzirom na situaciju s Josipom Šimunićem, nije nemoguće da Jurica Buljat na Europskom prvenstvu dobije i poneku priliku na terenu.

Buljata ne treba podcjenjivati – znamo ga kao "drvosječu", jer je od onih stopera koji se vode premisom "lopta može proći, protivnik ne", i znamo da nema reprezentativnu kvalitetu u nogometnom znanju. No, fizički može odgovoriti zahtjevima stoperske pozicije, i ako ga se mora gurnuti u vatru, Bilić može računati na njegovu volju, požrtvovnost i maksimalno zalaganje. Vjerojatno i poneku glupost ili pogrešku, ali Buljat je suigrač s kojim možete u "rat" i kao četvrti stoper nije tako loša opcija kao što će neki reći.

Ali ipak, činjenica da je Jurica Buljat među pet najboljih hrvatskih stopera – s time da Šimunić neće još dugo – mora zabrinuti idućeg hrvatskog izbornika. Schildenfeld je korektan igrač, ali hrvatski navijači moraju se nadati kako će Lovren i Ćorluka u idućim kvalifikacijama, za SP u Brazilu, izbjeći i ozljede i suspenzije, posebno jer smo u izjednačenoj skupini gdje će skoro svaka utakmica biti važna (što je u kvalifikacijama uvijek slučaj), ali i dosta teška.

Može se razgovarati o Mijatoviću, Kneževiću ili nekom trećem, ali nije da je Bilić kod kuće ostavio Aggera ili Chielinija - između drugih kandidata i Buljata u ovom trenutku nema veće kvalitativne razine, tek stilske. A Bilić je procijenio da mu je za Euro korisnije na klupi imati borbenog Buljata nego smirenijeg, u igri puno kvalitetnijeg, ali i sporijeg, pasivnijeg i s reprezentacijom neupoznatog Mijatovića.

Bilić je mogao konačni popis presložiti i malo drugačije.

Mogao je ostaviti Vrsaljka, a kao četvrtu rezervu za stopera predvidjeti Vidu koji je u Dinamu čak i bolje igrao na toj poziciji. Vrsaljko na beku, a Vida na stoperu – čini li se malo boljim nego Vida na beku, a Buljat na stoperu?

Mogao je ostaviti Kalinića, koji igra dobro u dresu reprezentacije i inače i na ovim pripremama, imati Vidu kao rezervnu varijantu za stopera, sa Srnom kao zamjenom za Vidu na beku; no, takva varijanta već bi bila malo kompliciranija i riskantnija, posebno ako je izbornik odlučan u viziji da mu Srna treba na desnom krilu, nakon dosta eksperimentiranja s njim na beku, koje nije bilo tako uspješno kao što smo vjerovali obzirom na Srnine predstave u Šahtaru.

Mogao je i Kalinića ostaviti nauštrb Badelja ili Iličevića, no očito je vjerovao kako će mu prije zatrebati raznovrsnost Iličevića i/ili kvaliteta Badelja u sredini terena nego Kalinić pored četiri napadača koja su trenutno u prednosti.

Kad podvučemo crtu ispod 23 imena, popis je logičan, prihvatljiv, bez nekih ozbiljnih zamjerki, nepravdi ili nedosljednosti u onome što smo do sada viđali kod Bilića.

Kao što smo već pisali, hrvatsku sudbinu ionako određuju igrači 1-15, a ne 16-23. Nije nemoguće da neku važnu rolu odrade i Badelj i Iličević, možda čak i Buljat, ali Modrić, Ćorluka, Jelavić i Srna, zajedno s ostatkom prvotimaca, društvo je koje treba Hrvatsku odvesti u drugi krug.