Priča o zecu, ražnju i šumi

Cibona i Cedevita nastavljaju seriju, Cibosi nisu uspjeli na svom parketu riješiti pitanje prvaka Hrvatske i koliko su dobro izgledali u drugoj utakmici, loše su izgledali sinoć. Cedevita se postavila hrabro, nisu imali drugog izbora i to im se isplatilo. Iako su i oni umalo prosuli već dobivenu utakmicu.

Košarkaški stručnjaci vjerojatno neće biti prezadovoljni kvalitetom igre. Previše nervoze, previše izgubljenih lopti, prolazna ocjena ide tek gledateljima, sjajnom Baždariću koji je unatoč ozljedi bio prvo ime susreta, Rudežu zbog hladnokrvnosti na kraju regularnog dijela i utakmici u smislu neizvjesnosti. Ostalo je manje-više za zaborav, posebno za navijače Cibone koji su u ključnom trenutku odigrali najlošiju utakmicu u finalnoj seriji.

Dražen Anzulović je cijelo vrijeme govorio o pristupu i tražio od svojih igrača da igraju kao momčad. "Kada igramo kao momčad, možemo svakog pobijediti", govorio je Zula, a Cedevita je sinoć bila najbliže momčadskoj igri u ovoj finalnoj seriji. Imala je Cibona odličan ulazak u utakmicu, ali kada je Cedevita prešla na zonu, počeli su se javljati prvi problemi. Uspjeli su se domaćini prilagoditi zonskoj obrani da bi Anzulović brzo prešao na čovjeka i ponovno je predugo trajalo razdoblje prilagodbe. To je dodatno pomoglo Cedeviti da eliminira zaostatak i posve se vrati u utakmicu, a taj povratak im je podignuo samopouzdanje i uspjeli su stvoriti prednost.

Cibona je za to vrijeme nizala gluposti, lopte su se gubile kao na pokretnoj traci, Wright je igrao najlošiju utakmicu otkako je u Ciboni, Kus je forsirao iako nije prolazio i problemi su se gomilali. Naravno, ne leži poraz njima na leđima, nisu niti ostali bolje reagirali. I takva Cibona se uspjela posve vratiti i odvesti meč u produžetak.

Tri minute prije kraja i plus deset se ne smije ispustiti. Cedevita je to uspjela i to ponudivši Ciboni na pladnju povratak. Umjesto smirene igre i držanja prednosti, oni su potpuno nepotrebno gubili glavu, promašivali slobodna bacanja i umjesto mirnog završetka susreta, posve su si zakomplicirali situaciju. Cibona je bila u knock-downu i trebalo je samo završiti posao, no nisu to znali napraviti i umalo su grubo kažnjeni.

Ipak svaka čestitka Cedeviti na produžetku kada su se unatoč psihološkom minusu zbog serije Cibone u završetku susreta, uspjeli oporaviti, izdominirati tim razdobljem igre i upisati veliku pobjedu. Ovo bi za njih mogla biti ne velika, već ogromna pobjeda koja im znači izuzetno puno na psihološkom smislu. Pokazali su da mogu dobiti Cibonu i povratak na 2-2 bi prebacio sav pritisak na Cibonina leđa. Tada bismo došli u onu situaciju da se čuda događaju jer ako gledamo stanje u kojem su se momčadi nalazile i prikazano nakon druge utakmice, preokret Cedevite je malo čudo.

Obje momčadi mogu i moraju bolje

Obojica trenera su nakon sinoćnjeg susreta svjesni kako njihovi igrači mogu i moraju bolje nego u trećoj utakmici. Jasmin Repeša će imati puno toga za prigovoriti svojim igračima, ali imat će i Dražen Anzulović iako im može čestitati na izborenoj pobjedi.

Loša igra i neizvjesnost 45 minuta su i jednom i drugom treneru pokazatelj kako njihova momčad može do finala. Cibona je s najlošijom predstavom u finalnoj seriji uspjela izboriti produžetak i vratiti se nakon velikog zaostatka. Agresivnost i pristup su bili u redu, međutim kvaliteta igre, posebno u napadu, nije bila niti približno onoj koja je potrebna za naslov prvaka. S druge strane Anzulović može razmišljati vrlo slično, još uvijek dio igrača ne igra dobro i morat će se probuditi jer teško da će im se Cibona još jednom ovako ponuditi. Puno zasluga za pobjedu nosi Marino Baždarić, ali plus je zaradio i Chris Owens koji je sjajno odreagirao u nekoliko navrata i bio je među boljima.

U kategoriji onih koji moraju puno bolje još uvijek stoji ime Dontayea Drapera koji je daleko od pravih izdanja. Njegove košarkaške kvalitete su neupitne, ali još nismo vidjeli niti djelić onog zbog čega opravdava sve riječi hvale koje su bile upućivane prema njemu.

Repeša će zasigurno odraditi "ribanje" svojih igrača zbog izgubljenih lopti. Čak 23 izgubljene lopte u jednom susretu je sličnije utakmici kadetskog prvenstva nego finala PH. Nije niti Cedevita bila puno bolja, oni su prosuli čak 21 loptu što je sve u svemu pokazatelj nervoze u obje momčadi, više nervoze i dekoncentracije nego nekih briljantnih obrana.

Retorika i stav uoči susreta

Iako će to teško priznati, ali stav Jasmina Repeše i njegovih igrača nakon drugog susreta bio je ipak nešto opušteniji nego dosad. Po prvi put smo mogli čuti zadovoljnog Repešu koji je hvalio svoje igrače i iako je govorio kako treba posao profesionalno odraditi do kraja i kako nije sve gotovo, nekako ostaje dojam da je ipak bio mrvicu opušteniji nego dosad. To apsolutno ništa ne mora značiti, uostalom Cibonin ulazak u utakmicu je bio odličan, no možda je upravo tih nekoliko pohvala lošije utjecalo na igrače nego što su to bile pokude nakon brojnih pobjeda.

Dražen Anzulović je pak u teškoj situaciji pokazivao vjeru kako ništa nije izgubljeno i da postoji šansa za preokret. Iako se činilo da su odlazak u karantenu i potpuna mobilizacija igrača malo zakasnili, to je u konačnici ispalo dobro, Cedevita je vratila break i ponovno je u igri.

Velika Anzulovićeva pobjeda

Trener Cedevite sinoćnju pobjedu može smatrati i osobnom satisfakcijom jer je u trećem ogledu odradio bolji posao od Jasmina Repeše. Repešin učenik je u nekoliko navrata nadmudrio učitelja i upravo su ti trenuci bili ključni. Dobro miksanje obrane, dobre izmjene i u tom središnjem dijelu utakmice je vukao vrlo dobre poteze. S druge strane Repeša je uporno tražio prave igrače, nikako nije mogao pronaći dobitnu kombinaciju i sa silnim promjenama su se na kraju svi pogubili. Ipak, i to treba razumjeti, dosad su česte rotacije Ciboni donosile rezultat, no sinoć to nije bio slučaj. Igrači su napadački bili van ritma i to je bilo teško na taj način promijeniti.

Nervoza na svakom koraku

Pogreške koje su igrači radili na obje strane bile su prilično netipične za susret završnice prvenstva. Toliko prodanih lopti, toliko krivih odluka, još nismo vidjeli u ovoj seriji. Koliki je ulog bio u igri pokazuje podatak od 44 izgubljene lopte, ali ne samo to već i pogledavši utakmicu u globalu, koliko je bilo krivih i loše tempiranih odluka u napadu obje momčadi.

Posebno se to odnosi na odluke na odlazak na prodor, u nekim trenucima je bilo tragikomično gledati igrača kako se zabija bez ikakve potrebe u trojicu protivnika i pokušava položiti loptu. Isto tako bilo je tu dosta neizrađenih šuteva, pokušaja poentiranja već na prvom dodavanju, a kada niste u šuterskom modu, to su bez veze potrošene lopte.

U svakom slučaju, serija se nastavlja, Cedevita je napravila korak prema potpunom psihičkom povratku u seriju, no Cibona je još uvijek ta momčad koja drži ključeve naslova prvaka. Četvrta utakmica je još jedna od onih povijesnih u ovoj seriji. Utorak 20 sati, ne sumnjamo da će Dom sportova ponovno svjedočiti spektaklu, barem u izvedbi navijača.