Izgubljeni ljudi stalno vrte se u krug

Prije nešto manje od pet godina kulminirala je netrpeljivost na relaciji između izbornika Rade Malevića i predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Andrije Popovića koji je samo dva dana uoči okupljanja reprezentativaca i početka priprema za nastup na Europskom prvenstvu odlučio smijeniti Malevića i na njegovo mjesto postaviti Lea Barića.

Takav potez izazvao je veliko nezadovoljstvo među igračima koji su se oglušili na poziv "novog" izbornika Barića te su se s Malevićem pripremali na Bjelolasici. Hrvatska sportska javnost bila je bombardirana svakodnevnim svađama između zaraćenih strana, ali je podrška bila gotovo jednoglasna na strani Malevića. Kap koja je prelila času strpljenja bilo je Popovićevo falsificiranje dopisa koji su potpisali tadašnji ministar Dragan Primorac te predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša u kojem je on na svoju ruku uvrstio točku broj dva u kojoj traži ispriku Rade Malevića.

Pod pritiskom politike ubrzo je došlo do smjene Andrije Popovića te se nakon nekoliko burnih mjeseci u kojima je odbojka gotovo postala prva vijest na naslovnicama novina i portala činilo da stvari polako dolaze na svoje mjesto.

Godine nerada i nebrige za hrvatsku odbojku došle su na naplatu u ljeto 2010. godine kada je nakon nekoliko opomena Europska odbojkaška federacija odlučila suspendirati Hrvatski odbojkaški savez zbog neplaćenog duga od 60.000 eura. Ova odluka značila je da je hrvatska odbojka izbačena iz svih reprezentativnih i klupskih natjecanja.

Kako se nikakvo rješenje nije naziralo stvari je u svoje ruke odlučio preuzeti Zlatko Mateša koji je otputovao u Luksemburg te nakon razgovora s predsjednikom CEV-a Andreom Meyerom slavodobitno objavio da se suspenzija ukida: "Nije najveći problem hrvatske odbojke taj iznos, mi ćemo ga platiti u interesu sportašica i sportaša, već jedna spirala koja je dovela do toga da je taj savez u stečaju."

Osim ukidanja suspenzije Mateša je izvijestio predstavnike CEV-a da HOO preuzima potpunu kontrolu i brigu nad odbojkom te da je Hrvatski odbojkaški savez isključen iz članstva HOO-a. Vrlo brzo osnovana je Hrvatska odbojkaška udruga na čije čelo je izabran Zdeslav Barač.

Trebao je to biti novi početak hrvatske odbojke. Nažalost, sve je ostalo na "trebao".

Prvi konkretniji potez predsjednika Barača bio je dovođenje jedne od najboljih tehničarki svih vremena, Irine Kirilove, na upražnjeno mjesto izbornice ženske odbojkaške reprezentacije. "Reprezentativnu odbojku možete stvoriti i bez golemih ulaganja, no potrebne su godine sustavnog rada. Nema ništa preko noći," najavila je Kirilova pred kojom su bili nastupi u Europskoj ligi.

Val pozitivnih događanja nastavio se okončavanjem trakavice oko imena izbornika muške reprezentacije. Upravni odbor Hrvatske odbojkaške udruge izabrao je Radu Malevića za novog izbornika, a njegov cilj je bio ponovno okupljanje najboljih igrača i stvaranje reprezentacije koja će izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Londonu.

"Mir u kući" trajao je vrlo kratko, a veliko je pitanje je li ga uopće i bilo ili je sve stvar samo dobre "fasade" koja je neko vrijeme uspijevala od javnosti sakriti pravo stanje stvari.

"Ovako dalje ne može," izjavila je Kirilova prilikom podnošenja ostavke te izravno prozvala predsjednika Barača: "Užasno mi je žao što naš sport vode nesposobni ljudi kojima je bitno imati lijepo odijelo i slikati se s važnim osobama, a uopće se ne brinu o odbojci." Nije dugo trebalo čekati ni Baračev odgovor koji je, očekivano, odgovornost prebacio na HOO: "Nemoguće je u ovoj fazi ponovnog stvaranja saveza da smo mi prepušteni sami sebi. Hrvatski olimpijski odbor nas potpuno ignorira. Odbojka nije mali sport i takav odnos ne može biti prema nama."

Reklo bi se ništa čudno i već neviđeno. Prebacivanje loptice odgovornosti s jedne na drugu stranu. Iako je činjenica da je HOO jedan od osnivača odbojkaške udruge, isto tako treba podsjetiti i da je gospodin Barač nakon osnivanja udruge sam najavljivao da će pronaći sponzore koji će postaviti zdrave temelje te da je neminovan povratak odbojke na mjesto koje joj pripada.

Kao šlag na tortu kaosa koji vlada u odbojci posljednjih dana su stigle i nove ostavke izbornika muške i ženske reprezentacije, Rade Malevića i Damira Jurka. Iako nisu dali neka konkretna objašnjenja iz njihovih kratkih izjava je jasno da ne žele više biti sudionici odbojkaške farse: "Sve ovo samo vodi u propast i nema nikakvog smisla."

Svi znaju i svakodnevno do u detalja seciraju probleme u nogometnom savezu, stanje u rukometu i košarci se također pozorno prati, i većina drugih sportova izaziva reakciju javnosti, bilo pozitivnu bilo negativnu, jedino je odbojka potpuno marginalizirana. Reprezentacije bez izbornika, rezultati koji nikoga ne zanimaju, čelnici koji ne odgovaraju za ništa, to je okrutna stvarnost u kojoj se odbojka nalazi. A kada publika, ona zbog koje sve i postoji, izgubi volju za praćenje nekog sporta to je jasan znak da je vrijeme za radikalne promijene.

I tako je hrvatska odbojka opet na koljenima. Već desetak godina se pokušava ustati, ali unatoč tome što nekada i napravi korak-dva prema naprijed vrlo brzo ponovo posrne. I ono što je možda i najgore u cijeloj priči je činjenica da nitko ne pokazuje brigu zbog trenutnog stanja, zavladala je velika nezainteresiranost. Nezainteresiranost koja vodi u propast, i koja omogućava malom broju ljudi da u miru, bez ikakve kontrole i nadzora rade stvari na svoju ruku iako su već puno puta pokazali da ne rade dobro.