Brojevi i slova koji statistiku čine gotovo nevažnom

Većina ljudi za svoje uspjehe barem donekle može zahvaliti i onima koji su im stvorili temelje u životu i za život. Bilo da je riječ o samom odgoju, podršci kroz formativne godine, usađivanju ljubavi prema igri ili razvitku temeljnih vještina mentori oduvijek imaju posebno mjesto u životima nadarenih pojedinaca. Riječ je o ljudima koji su u stanju prepoznati više-manje sirov talent i oblikovati ga svojim lekcijama.

Prečesto se događa da takvi uzori ostaju zapostavljeni u medijima i da je njihov utjecaj u očima javnosti ili marginalan ili zaboravljen. Ali takav razvoj događaja ovisi samo o jednoj osobi, o zvijezdi koja će priznati da postoje neke ključne osobe koje su djelovale skoro pa iz sjene. Karakter i skromnost Kevina Duranta već su od ranije poznati svima koji su ikada poslušali ili pogledali barem jednu njegovu izjavu. Ovaj dio priče nije o njemu. Ovaj dio priče samo govori u prilog onome već rečenom, ali u naslovnoj ulozi je netko drugi.

Tko je "Big Chucky"?

Pitanje iz naslova može se postaviti s imenom Charlesa Craiga kao misteriozne osobe. Jer radi se o istom čovjeku. Treneru koji je odgojio Durantovu generaciju igrača u Marylandu i koji je svoj životni put završio u predgrađu Washingtona, u godinama u kojima treneri i stručnjaci tek započinju karijere. Dana 30. travnja 2005. u tri sata poslije ponoći pronađen je ubijen na cesti.

Njegova žuta majica imala je tragove nekoliko prostrijelnih rana, a liječnicima je preostalo samo ustanoviti njegovu smrt. Imao je samo 35 godina i iako je naglo nestao iz života svojih igrača i štićenika on i dan danas živi. Taj broj stoji na leđima Kevina Duranta i to upravo zato da bi držao sjećanje na Craiga živim.

Jer svaki put kada bi netko Duranta upitao za razlog nošenja broja, mladoj zvijezdi bi se zamaglio pogled i on bi odgovorio:"Samo želim da što više ljudi zna zašto nosim taj broj i što mi on znači. Želim dati značaj njegovu imenu i održati ga na životu." Takva reakcija je za jednu zvijezdu gotovo nestvarna, a za Duranta toliko tipična.

"Big Chucky" uistinu je bio mnogo više od "samo" trenera. Bio je onaj koji je u svakoj nevolji bio uz svoje klince. Neki od njih znali su kod njega i prespavati kada ne bi imali kuda otići. Mnogima je iz vlastitog džepa financirao obroke i uvijek im je svima bio na raspolaganju. A o tome kakav je trener bio dovoljno govori još jedna Kevinova izjava:"Naučio me osnove svega što znam, ali mogu reći da je on bio jedini trener uz kojeg smo se osjećali dobro čak i kada bi gubili. Znao je pronaći to nešto više u vama."

I upravo iz tog razloga i Durant i njegovi suigrači su u svojim srednjoškolskim i sveučilišnim momčadima nosili 35. Jer Craiga nitko ne smije zaboraviti ili sakriti "ispod tepiha". Taj broj postao je glavna motivacija mladim igračima koji su za pobjedu imali jedan dodatni motiv više i osjećaj da ih gleda netko "odozgo".

U Durantovom slučaju to se isplatilo višestruko. Dobio je priliku ispričati priču na najvećem medijskom prostoru u svijetu, te pokazati kako i u današnje doba broj na dresu može značiti nešto više. A koliko ljudi nosi 35 iz ovog ili onog razloga? U 2012. samo je sedam NBA igrača imalo više prodanih dresova i iako na navijače možda ne utječe Durantova priča, on će nakon što pogleda na tribine uvijek osjetiti nešto posebno:"Ti ljudi toga možda nisu svjesni, ali svatko od njih na sebi nosi dio Chucka."

Živjeti dva sna

Jednako kao što mentori imaju utjecaj na razvoj uspješnih sportaša, mogu ga imati i njihovi suigrači, koji su im u većini slučajeva i prijatelji. Kada se spomene ime Russella Westbrooka u košarkaškom kontekstu, većini pratitelja sporta pa čak i novinara pada na pamet lik i djelo razigravača koji je izuzetno fizički nadaren i koji počesto "uzima" previše šuteva. Iz tog razloga karakterizira ga se kao egoističnog igrača pa u nekim slučajevima i osobu.

Istina je kao što to često biva vrlo daleko od toga. Westbrooka je uloga playa naime dopala tek dolaskom u NBA ligu jer se morao prilagoditi momčadi i početi učiti neke sasvim nove vještine. Ali iza priče o tome koliko vrijedi kao osoba stoji nešto sasvim drugo. Za vrijeme svih utakmica na desnoj ruci Westbrook nosi malenu bijelu narukvicu na kojoj piše KB3, a ista tri znaka nalaze se i na prednjoj strani jezika njegovih tenisica.

Značenje tog napisa nalazi se u Westbrookovom djetinjstvu. Russell je košarku zavolio još kao dječak u Los Angelesu gdje su on i njegov prijatelj Khelcey Barrs III svakodnevno provodili vrijeme pod obručima. Dječaci su od najranije dobi bili nerazdvojni, kako u školi tako i na terenu. Zajedno su igrali u osnovnoj i srednjoj školi te sanjali o odlasku na isto sveučilište.

Obojici im je bio cilj zaigrati za UCLA i bili su na odličnom putu kako bi to ostvarili. O Westbrookovom talentu i radu dovoljno govori to što je završio u NBA ligi, ali Khelcey je imao još nešto više. Bio je nezaustavljiv strijelac i izvrstan skakač koji je u srednjoj školi u prosjeku ostvarivao 18 poena, 11 skokova i tri blokade po utakmici.

Za razvoj obojice nadarenih mladića bilo je ključno da se natječu s jednako dobrim vršnjacima ,tako da su i tijekom ljeta sudjelovali u utakmicama mladih nada organiziranim na lokalnom sveučilištu. Barrsa nitko nije mogao zaustaviti i većina onih koji su ga promatrali kako igra vidjeli da se radi o posebnom igraču. Ali život je ponekad jednostavno okrutan.

Do tada nitko nije znao kako Khelcey ima uvećano srce i kako mu bavljenje sportom na toj razini može nepovratno naštetiti. U jednoj od navedenih utakmica sjeo je na klupu da se odmori i kolabirao. Imao je samo 16 godina i više se nikada nije probudio. Taj događaj ostavio je nepovratan trag na Westbrooku.

Današnja zvijezda Thundera tada je odlučila ostvariti zajednički san, uvijek imajući na umu tko je i kakav utjecaj imao na njegovo odrastanje. I ne samo da je neumorno trenirao, već je svakoga dana prelazio ulicu do kuće Khelceyjeve obitelji i obavljao kućne poslove svoga prijatelja.

Sve od tada, pa do današnjeg dana Russell se u svakom svom izlasku na tren sjeti prijatelja kojeg mu je život oduzeo i čvrst je u uvjerenju kako svojom igrom i gestom može održati sjećanje na Khelceyja živim: "Želim svima reći i pokazati kakav je čovjek i košarkaš bio."

Ova dva čovjeka zasigurno neće odlučiti pobjednika NBA finala koje je Westbrooku i Durantu pred vratima, ali jednako tako sigurno će biti u mislima ovoj dvojici mladića. A to će uz nekoliko brojeva i slova, koje svi mogu vidjeti iz dana u dan, biti i više nego dovoljna motivacija da zvijezde Thundera daju svaki i najmanji atom snage u pokušaju dolaska do naslova. Jer i taj bi naslov barem donekle bio posvećen Chuckyju i Khelceyju.