Big Ben ušao na stražnja vrata i popeo se do visokog društva

Iako Ben Camey Wallace na kraju još uvijek aktualne sezone za sobom nije zalupio vrata svlačionice Detroit Pistonsa, u završnici posljednje utakmice sezone protiv Philadelphije navijači i suigrači nisu željeli propustiti priliku da se na pravi način pozdrave s legendom kluba i lige, ukoliko se zaista ne vrati naredne sezone.

I priredili su mu oproštaj kakav je i zaslužio. Svi Benovi suigrači nosili su plave trake za kosu poput njegove i usput s 11 trica u drugoj četvrtini izjednačili rekord NBA lige po broju trica u jednoj četvrtini. Philadelphia je ostala na minus 22, a Wallace je ostvario učinak sezone s 12 skokova i sedam poena. Minutu i pol prije kraja utakmice navijači su počeli skandirati: "Hoćemo Bena!" I dobili su što su tražili.

S pričama o odlasku s NBA parketa Wallace je krenuo ranije u sezoni: "Mislim li da i dalje mogu igrati? Da, to uopće nije upitno. Mislim li da sam najbolji igrač, najbolji skakač ili najbolji obrambeni igrač na parketu? Ne, više nisam. Teško je tako nešto priznati samome sebi." No, nakon utakmice sa 76ersima ipak je ostavio mogućnost da se vrati: "To je odluka o kojoj moram malo razmisliti. Teško je otići kada vas toliko ljudi nagovara da ostanete. Smatram da mi je vrijeme za mirovinu, ali ljudi me zovu natrag. Očito vide u meni nešto što ja više ne vidim. Ipak, svi volimo biti potrebni."

Hoće li ipak popustiti željama drugih ostaje vidjeti, ali jedno je sigurno. Vrati li se, bit će to u dresu samo jedne momčadi. Momčadi s kojom je postigao najveće timske i individualne uspjehe, momčadi koja je obilježila njegovu karijeru, momčadi Detroit Pistonsa.

Ben Wallace je u NBA proveo 16 sezona. Po utakmici je bilježio učinak od 5,7 poena, 9,6 skokova, 1,3 asistencije, 1,3 ukradene lopte i dvije blokade. No, u njegovom slučaju te brojke malo znače. Tko nije upoznat s njegovom košarkom, rekao bi da je bio tek prosječni igrač. Ipak, o njegovoj karijeri daleko više govore sljedeća priznanja: Postao je NBA prvak 2004. godine, četiri puta najbolji obrambeni igrač lige, četiri puta je sudjelovao na all-star utakmici, tri puta je uvršten u drugu NBA petorku, dva puta u treću NBA petorku, dva puta je bio najbolji skakač lige, jednom najbolji bloker lige i pet puta član najbolje obrambene petorke.

Do svih tih priznanja je stigao jedino radom i zalaganjem. Wallaceu nije podaren bogomdani šut kojim bi parao protivničke mrežice, njegova napadačka igra nikad nije tjerala strah u kosti njegovim čuvarima, niti je zvijezda postao zbog igre pod protivničkim košem. Big Ben je postao zvijezda pod svojim košem i to ga čini posebnim. Postao je tek deveti igrač u NBA povijesti koji je u karijeri prikupio 10.000 skokova i 2.000 blokada, što ga je svrstalo u društvo velikana poput Jabbara, Duncana, O'Neala i Olajuwona.

Put do tog društva nije bio jednostavan...

Na draftu ga zaobišli, u Bostonu igrao braniča

Ben Wallace je rođen u White Hallu u Alabami 10. rujna 1974. godine. Odrastao je u brojnoj obitelji s čak desetero braće i sestara. Srednju školu je pohađao u Haynevilleu u kojoj je nagrađivan za svoje uspjehe u košarci, baseballu i američkom nogometu. Sveučilišnu košarku je zaigrao za Cuyahoga sveučilište u Clevelandu, gdje su prvi put do izražaja došle njegove obrambene sposobnosti. U dvije godine je bilježio 17 skokova i 6,9 blokada po utakmici. Tada je počela i njegova transformacija u "zvijer" jer je slobodno vrijeme počeo provoditi u teretani.

Iduće dvije godine proveo je na sveučilištu Virginia Union, gdje je studirao kazneno pravo. Po utakmici je imao 13,4 poena i deset skokova, a njegova momčad je u toj sezoni ostvarila učinak 28-3 i sudjelovala na završnom turniru lige. Iako solidna, njegova sveučilišna karijera nije sugerirala veliku profesionalnu karijeru, što je potvrdio i draft 1996. godine.

Ni jednu momčad nije "kupio" svojom košarkom i ostao je bez angažmana u najjačoj košarkaškoj ligi. "Priliku" je dobio u ljetnom kampu Boston Celticsa. S pozicija krilnog centra ili centra, koje je inače igrao, u kampu Celticsa je preselio na nisko krilo ili čak braniča: "Kad sam stigao, rekao sam im da igram na pozicijama četiri i pet, a oni su mi odgovorili da sam prenizak i da nikada neću uspjeti kao centar ili krilni centar."

Privremeno je otišao u Italiju, a onda je stigao poziv Wesa Unselda, tada generalnog menadžera Washington Bulletsa (danas Wizardsa). Unseld, inače član Kuće slavnih, i sam je igrao na poziciji centra, unatoč visini od " samo" 201 centimetra, pa je u 206 centimetara visokom Wallaceu vidio igrača sličnog sebi. Iako je još uvijek bio "nebrušeni dijamant", Unselda su zaintrigirale fizičke sposobnosti mladog igrača i odlučio ga je dovesti u Washington.

Wallace mu je i danas zahvalan na prilici: "Wesu dugujem jako puno. Da me on nije pozvao, tko zna bih li se ikad vratio iz Europe."

U Washingtonu je proveo tri sezone, a tek je u trećoj uspio skrenuti pažnju na sebe. U 46 utakmica je u prosjeku postizao šest poena, 8,3 skoka i dvije blokade. Iz Washingtona je preselio u Orlando, gdje je bio član početne petorke, ali je odigrao još jednu prilično neupečatljivu sezonu iz koje valja izdvojiti tek promjenu imidža. S Chrisom Webberom i Darwinom Hamom se kladio tko će duže izdržati bez šišanja - i pobijedio. Afro frizura je od tada postala njegov zaštitni znak.

Igračka prekretnica u Wallaceovoj karijeri dogodila se razmjenom između Orlanda i Detroita 2000. godine. Zajedno s Chuckyjem Atkinsom, Wallace je preselio u Pistonse, dok je u suprotnom smjeru otišao Grant Hill.

Naslov, rekordi, nagrade i tučnjava

Period u Pistonsima može se nazvati zlatnim godinama Benove karijere. U gradu automobila je proveo šest sezona i svojim igrama zaslužio sve ranije nabrojane nagrade. Da se između njega i Pistonsa odmah pojavila kemija pokazuje činjenica da je u već prvoj sezoni predvodio momčad po broju skokova, blokada i ukradenih lopti. S 1.052 skoka je bio i prvi skakač lige te prvi igrač Pistonsa s više od 1.000 skokova nakon Dennisa Rodmana u sezoni 1992./1993.

Pistonsi su u prvoj sezoni s Wallaceom ostali na omjeru 32-50. Dolaskom Ricka Carlislea na klupu, u idućoj su sezoni okrenuli omjer na 50-32 i prvi put od 1991. prošli prvi krug doigravanja. Još jednu dobru sezonu je odigrao i Wallace, a najbolji primjer utjecaja njegove obrambene igre na rezultat je utakmica protiv Boston Celticsa u kojoj je za 44 minute uhvatio 28 skokova, šest puta blokirao Celticse i u napadu zabio 13 poena uz šut iz igre 6/9. Detroit je slavio 109:101, a dovoljno je reći da su članovi startne petorke Celticsa na kraju utakmice zajedno imali 30 skokova.

Pistonsi su u sezoni 2002./2003. stigli do finala Istočne konferencije, a Ben Wallace je prvi put postao all-star igrač. U toj su momčadi igrali Richard Hamilton, Chauncey Billups i Tayshaun Prince, a posljednji korak u stvaranju šampionske momčadi je bilo dovođenje Larryja Browna na klupu i Benovog prezimenjaka Rasheeda pod koševe. Tandem Wallacea je u završnici sezone 2003./2004. postao nezaustavljiv i Pistonsi su se "prošetali" do naslova.

U doigravanju su prvom krugu u pet utakmica izbacili Milwaukee, potom uzvratili Netsima za poraz u prethodnoj sezoni i to nakon što je New Jersey vodio s 3-2 u seriji, a u finalu Istoka su u šest utakmica nadmašili Indianu. U velikom finalu su ih čekali moćni Lakersi s Bryantom, Maloneom, Paytonom i O'Nealom, koji su u prethodne četiri sezone osvojili tri naslova. Treba li spomenuti da je Pistonsima malotko davao šansu?

Nasuprot predviđanjima, naslov je sletio u grad automobila. Lakersi su u pet utakmica upisali tek jednu pobjedu, a čak su tri puta poraženi s dvoznamenkastom razlikom koševa. Pistonsi su doktorirali svoju obrambenu igru u trećoj utakmici finala, kada su Los Angeles zadržali na mizernih 68 poena. U odlučujućoj petoj utakmici Ben je zabio 18 poena i dodao 22 skoka.

Pistonsi su NBA finale igrali i iduće sezone, ali su ih zaustavili San Antonio Spursi. Sezonu je za Bena Wallacea obilježio incident s Ronom Artestom na utakmici s Indianom u studenom 2004. Aktualni Metta World Peace je grubo faulirao Wallacea prilikom polaganja, koji ga je odgurnuo, a u njihov sukob su se kasnije uključili i navijači. Taj je događaj ostao upamćen kao jedna od najvećih tučnjava na NBA parketima (i tribinama), a igrači koji su sudjelovali su ukupno zaradili 146 utakmica suspenzije. Wallace je suspendiran na šest utakmica, dok je njegov brat Daniel zaradio uvjetnu kaznu na godinu dana zbog udaranja Indianinih igrača na tribinama.

Posljednji pravi napad na titulu Detroit je imao u sezoni 2005./2006. kada je vođen trenerom Flipom Saundersom postavio najbolji omjer regularnog dijela sezone u povijesti organizacije, 64-18. Ipak, na putu do drugog prstena Pistonsima su se u finalu Istoka ispriječili kasniji prvaci iz Miamija. Wallace se nije najbolje slagao s novim trenerom pa se na kraju sezone odlučio za odlazak u Chicago Bullse, čime je, pokazalo se kasnije, priveo kraju svoje "zlatne godine".

S velikim ugovorom stigle i ozljede

Wallacea je u Chicagu čekao četverogodišnji ugovor vrijedan 60 milijuna dolara, ali na njegovu žalost i ozljede koljena koje su ga spriječile u ponavljanju igara iz Detroita. U Bullsima nije ostavio duboki trag i napustio je Chicago nakon manje od dvije sezone. Preselio je u Cleveland, kod LeBrona Jamesa, ali ni tamo se nije pronašao. Njegova statistika se nikad nije vratila na prijašnje brojke, a 2009. godine je u njemu proradila stara ljubav i odlučio se kao slobodan igrač vratiti u Detroit.

Iako zbog godina i ozljeda nije imao status kao u prvom mandatu, Wallace je Detroitu ponovno bio od velike koristi. Osim što je na terenu nastavio davati svoj maksimum, kao i u čitavoj karijeri, Wallace je postao i odličan mentor mladim igračima. Usput je 30. studenog 2010. upisao svoj 10.000. skok, a 14. veljače 2012. odigrao svoju 1.055. utakmicu i tako odigrao najviše NBA utakmica među igračima koji nisu izabrani na draftu.

Na pitanje govori li nešto podatak o 7.000 obrambenih skokova, Big Ben je odgovorio: "Govori da sam igrao protiv igrača koji su promašili puno šuteva." Wallace je i u kasnijoj fazi svoje karijere ostao skroman, a o svojoj je igri uvijek imao objektivno mišljenje: "Bilo mi je iznimno drago kada sam shvatio da su navijači prepoznali moj trud. Moja igra baš i nije lijepa i zato mi je drago da ima ljudi koji cijene ono što radim."

Osim po skokovima, blokadama, izuzetnoj snazi i odličnim fizičkim sposobnostima koje su ga dovele do statusa najboljeg obrambenog igrača lige, Wallace će ostati upamćen i po svojim slobodnim bacanjima. Ni u jednoj svojoj sezoni nije uspio pogoditi više od 50 posto slobodnih bacanja, a posebno loše je gađao u svojoj prvoj sezoni u Detroitu, kada je pogodio samo 33 posto pokušaja s linije slobodnih bacanja.

Čak i prije nego je službeno završio karijeru, već su pokrenute rasprave o njegovom ulasku u Kuću slavnih. Prema nekima tamo pripada bez ikakve dileme, dok mu drugi zamjeraju da je u dugogodišnjoj karijeri samo pet ili šest sezona odigrao na najvišoj razini. Bilo kako bilo, Wallaceu status jednog od najboljih obrambenih igrača NBA lige svih vremena nitko ne može oduzeti.

Jednom je prilikom objasnio svoju orijentaciju na igru u obrani: "Kad smo se igrali kao djeca, moja braća mi nisu dodavala loptu pa sam se morao truditi da dođem do nje. Tako sam vježbao oduzimanje lopti i skokove. Bio je to način učenja košarke bez mnogo šutiranja na koš."