Stare navike teško umiru

Njemačka na mahove djeluje nešto manje britka nego što je to bila na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici. Djeluje i malo umornije, što i nije pretjerano iznenađujuće - premda se umor prije svega pripisivao Španjolskoj - jer u prvoj postavi Elfa nastupa sedam igrača finalista Lige prvaka, Bayerna. Nije možda ni savršeno definiranog stila, strpljivog čekanja protunapada ili pokušaja dominacije nad suparnikom.

No, Njemačka ponovno zna kako do važnih pobjeda.

Nogometaši Joachima Löwa uoči su Europskog prvenstva u šarenom sastavu pružili još šareniju pripremnu partiju protiv Švicaraca i primili pet pogodaka. Konkretnija postava protiv Izraela također nije briljirala, ali već je "odradila posao" i zabilježila ugodnih 2:0. Imala je problema s Portugalcima pa su opet tri boda sjela na njezin konto. Njemačke pobjedničke navike, pokazuju Mario Gomez i društvo, ne umiru lako, bez obzira na pojedine bolje ili lošije izvedbe.

"Znali smo da Nizozemska ima problema u prostoru između stopera i bekova, odlučili smo tu stvarati priliku za pogodak", smireno je prokomentirao izbornik Löw poslije utakmice.

Njemačka ne igra u punom sjaju, što je podatak koji može zabrinuti njihove buduće protivnike. Djeluje kao da se još uvijek zagrijava i da može biti još bolja, a velik je dio posla već odradila, s dvije početne pobjede protiv nominalno najjačih protivnika u skupini. I takva Njemačka, koja još nije potpuno podmazana kao što se zna da može biti, uspjela je u većem djelu utakmice ukrotiti nizozemske prijetnje; prijetnje koje nisu nužno momčadske, ali treba znati zaustavljati i pojedince.

Što Nizozemcima nije pošlo za rukom.

Mario Gomez još je jedna stavka u prilog teoriji kako učinkovitost u danom trenutku može biti od ključne važnosti. On je svoje dvije (polu)prilike maksimalno iskoristio i doveo Nizozemce u situaciju da moraju loviti 0:2, a svojima je ponudio novi mir u igri. Isto je mogao s druge strane učiniti Robin van Persie i tada je ishod susreta mogao biti znatno drugačiji, ali Arsenalov napadač svoje prve dvije šanse - nije realizirao.

Pokazao je da nije zaboravio zabijati, no ostaje pitanje je li to došlo prekasno, nakon propusta i protiv Danske i protiv Njemačke. Iza Gomeza, koji ne zabija prekasno, nego baš na vrijeme, odlična je sezona i u Bundesligi i u Ligi prvaka, koju je Nijemac uspio samo nastaviti te njegovi lijepi i vrlo spretni pogoci nisu veliko iznenađenje, a Van Persieja je uhvatila kriza, možda i samo kratkotrajna, kada je Nizozemskoj najmanje trebalo.

Oranje su, između ostalog, ostali i bez izrazito važnog doprinosa Marka van Bommela i Nigela de Jonga u srcu sredine terena, što je bio jedan od ključnih čimbenika na njihovom putu do finala Svjetskog prvenstva 2010. godine. Ono što su oni radili u Južnoafričkoj Republici, s nepopustljivom defenzivom i kretanjem prema naprijed omogućavalo je više ofenzivnih opcija i prigoda za klasne individualce, a u prve dvije utakmice spomenuti dvojac nije uspio ponoviti takve izvedbe.

Kakve je za Njemačku pružio Bastian Schweinsteiger.

U paru sa Samijem Khedirom, Bayernov adut Schweini mora neumorno odrađivati trkačke zadatke kako bi dovoljno prostora za kreaciju imali Mesut Özil, Thomas Müller i Lukas Podolski, ali pritom je stigao i sam sudjelovati u izgradnji te oba puta asistirati dvostrukom strijelcu Gomezu, odličnim, preciznim loptama koje je njegov suigrač još boljim reakcijama pretvorio u pogodak.

Löwa može radovati i činjenica da se i njegov stoper Mats Hummels u izrađenoj akciji uspio naći pred protivničkim vratarom, kao i požrtvovni, borbeni element Njemačke koji se uvelike utjelovio u izvrsnom bloku Jeromea Boatenga na opasan udarac Nizozemaca u drugom poluvremenu susreta.

Ovoga puta za sve to možda neće biti nagrađeni sveopćim komplimentima za umjetnički dojam, ali sinoć su u Harkivu nagradili sami sebe jednom "privatnom" zadovoljštinom - barem su dodatno otežali život Nizozemcima.