Osam odabranih je tu, a koga nema bez njega se mora

Treći krug natjecanja možda nije ponudio golgeterski spektakl kao prva dva, no drame nije nedostajalo. I dok su jedni brisali suze sa lica i pitali se što su to skrivili onom gore, drugi su istom tom zahvaljivali na darovima i već započeli s planiranjem strategije za dvoboje koji dolaze u kojima nema mjesta pogreškama, u kojima nema milosti, u kojima nije sramota igrati bunker, u kojima nije sramota biti drugačiji, u kojima treba pokazati određenu dozu respekta i u kojima preživljavaju oni, kad se sve skupa zbroji i oduzme, najbolji ili pak najsretniji, sasvim nebitno.

Najuzbudljivija skupina ni ovaj put nije razočarala. Kako je sve spektakularno krenulo, završetak je uistinu bio finale velike i apsolutno nevjerojatne završnice u koju se uoči početka natjecanja nisu kladili čak niti Grci, a još manje Česi.

Grci su još jednom prošli scile i haribde, naoko se provukli, ali još su jednom pokazali da kad treba znaju i napasti i da su zaslužili biti tamo gdje jesu, ma tko što o tome mislio, dok su s druge strane Česi prolaskom šokirali i sebe i sve oko sebe, barem ako uzmemo u obzir da su bili neuvjerljivi i ofenzivno i defenzivno te da, ruku na srce, nitko nije pokazao manje od društva koje je prošlo dalje.

Ako smo za Čehe konstatirali da su pokazali najmanje, pošteno je reći da su suprotno postigli upravo Nijemci, ne toliko zbog savršenog bodovnog učinka nakon tri kola, koliko zbog briljantne kontrole igre i kompletne situacije na terenu. Protekla dva kola na identičan način su padali Nizozemci i Portugalci, ovaj put su platili su Danci, a sutra će već naći novu žrtvu.

Baš kao što sam pisao u proteklom izdanju Top 8 nemoguće je da Ronaldo odigra tri loše utakmice u nizu i da je samo pitanje sata kada će ponovno biti čovjek odluke, a upravo to se dogodilo u najvažnijem trenutku kada su se lupali pečati na četvrtfinalne vize. Njegov "gnjev" imali su priliku iskusiti Nizozemci koji tako odlaze sa "savršenih" skorom od 0-3.

Skupina C u posljednjem je kolu svjedočila taktički najzrelijoj predstavi reprezentacije Hrvatske unazad podosta godina. Tog četvrtka Hrvati su koplja ukrstili s aktualnim svjetskim i europskim prvacima, bili strpljivi i doveli najbolju momčad današnjice u situaciju da "drhće" do samog kraja, no "Božica Fortuna" je ipak ovaj put rekla ne.

S druge strane, Talijani su bili terenski izrazito dominantni, no ponovno su zgoditke zabijali iz prekida, ponovno su imali određenu dozu sreće, ali, valja to priznati, sreću treba znati i isprovocirati. Sad kada smo se svi skupa ohladili, uz dojam da smo Talijani i mi protiv Španjolske i Irske pružili (kvalitetom) slične predstave, međusobni dvoboj pružio je bolju Italiju, a samim time zasluženost njihovog prolaza ne može biti upitna. Teško je to zaista priznati, no što je tu je.

Teško je bilo i drugim domaćinima gledati kako im bježi posljednji vlak, a još teže im je bilo zbog činjenice da su bili bolji protivnik od Engleza, da im je poništen regularan zgoditak te da su nadigrani tek od Francuza, a svejedno ne idu dalje i ostatak prvenstva morat će gledati iz udobnosti svečanih loža na nekom od sjajnih novoizgrađenih stadiona. Ni krivi, ni dužni Englezi su se dokopali prve pozicije, a glavna nagrada bila je izbjegavanje Španjolske i sraz s ipak neuvjerljivom Italijom.

Švedska odlazi uzdignuta čela, a vjerojatno je riječ o reprezentaciji koja je od svih koje su ispale najmanje zaslužila ispadanje, jer niti u jednom dvoboju nije bila nadigrana, uvijek su bili ofenzivno postavljeni, no njihovi problemi skrivali su se u jednom drugom grmu, više su vjerovali u Ibrahimovića, nego u sebe same. Dalje će uz Engleze i Francuzi koji su tako silno kompromitirali sve ono dobro što su pokazali u prva dva dvoboja, ali bolje i sada nego kasnije. Nema se tu što puno reći, osim - iritirajuće dobri. Pokazali su ono što još nitko na Euru nije, a riječ je o standardnosti. Upravo tu se krije njihova snaga, imaju velikog lidera u Gomezu, ali daleko od toga da su one man show. S obzirom na grupu s kojom se križaju i relativno lakog protivnika (da, svjestan sam da igraju s mačkom s devet života), teško će biti zaustavljivi. Furija još uvijek nije u top formi, što će reći da će sa svakim narednim nastupom biti sve bolji i bolji. Protiv Hrvatske su dominirali veći dio utakmice, nadigrali su i druga dva protivnika u grupi, stoga o njihovom prolasku ni da bi riječ rekao. Teško ih je pročitati, imaju nevjerojatan kapacitet, mali milijun mogućih rješenja za svakojake taktičke postavke i tek sada postaju ozbiljni. Ronaldo je "konačno" prekinuo niz izuzetno loših predstava u dresu nacionalne vrste, bio je prvo ime momčadi, bljesnuo je u dva navrata i tako potopio Nizozemce. Njegovo silno veselje nakon prvog zgoditka dovoljno će reći koliko je veliko bilo breme na njegovim leđima, a sada kada je psihički doživio povratak, protivničke obrane imat će svojevrsnu noćnu moru. Portugalci su se "kliknuli" i od njih definitivno nismo još sve vidjeli. Velika misterija. Je li realaniji remi s Englezima, pobjeda nad Ukrajinom ili pak poraz od Švedske. Za svaku bi se opciju vjerujem pronašao dobar argument, međutim, pitanje "koja" će od tih momčadi izići na megdan Španjolcima. Sposobni su iznenaditi, nema sumnje u to, ali sposobni su doživjeti i katastrofu. Poraz nakon "pitaj Boga koliko" odigranih utakmica (23!) možda im je došao u pravo vrijem da ih otrijezni, samo jedni je problem što za narednog protivnika imaju one koji nisu nikakvo "rame za plakanje". Niti Talijani ne briljiraju, međutim, prvu krizu su prebrodili, a ionako se zna da su najveći majstori za nokaut fazu, mnogo puta su to do sada prezentirali. Uz raspoloženog Pirla i vrlo neugodnog i motiviranog Balotellija, njihove akcije automatizmom rastu za stepenicu više, dok je jedini upitnik kod njih fizička priprema i očigledan, u minutu točan, pad nakon 60 minuta igre. Vratio se Rooney, zabio gol, ali generalno, promijenilo se nije mnogo. I dalje Englezi imaju problem igrati na postavljenu obranu i dalje previše očekuju od protivnika, premalo stvaraju i dvije "na svu silu" ostvarene pobjede nikog ne mogu zavarati. Uz to, apsolutno nezasluženo prvo mjesto može se dodatno gledati kroz nepriznat ukrajinski gol, a pitanje je onda što bi i kako bilo. Dojam je da će njihov sraz s Talijanima biti "teško probavljiv". Istina, iritantni su do bola. No, jedno im valja priznati - imaju nevjerojatan karakter i ružno je konstantno to trpati u isti koš sa srećom/nesrećom, jer toliko godina u nizu nitko ne može biti toliko "sretan". Naoko igraju predvidljivo s "tonama svijeća" koje padaju u i oko kaznenog prostora, ali malo ih je koji su im našli lijeka. Vrijeme je da im se nekada i iskaže zasluženo poštovanje, jer zaslužili su ga. Vjerojatno će se mnogi pitati kako to da su Česi na dnu iako su osvojili grupu i svladali Grke, ali njihova igra ne ulijeva nikakvu nadu. Grci barem imaju defenzivu, dok bi se kod Čeha teško neki segment igre nazvati izuzetno dobrim. Sve u svemu, oni su uzeli ponuđeno, a to i nije baš toliko lako kao što se ponekad čini, cilj su ostvarili i sada mogu poginuti muški bez suza u slučaju (vjerojatnog) poraza (nokauta).