Zrela predstava Portugala za četvrto polufinale Eura u povijesti

Pogotkom Cristiana Ronalda u 79. minuti Portugal je postao prvi polufinalist Eura 2012. Utakmica je odlučena sjajnom akcijom koju je započeo Nani, a ključnu ulogu je pravovremenim bijegom svom čuvaru i utrčavanjem iza leđa češkog lijevog braniča odradio Joao Moutinho te odlično ubacio za Ronalda, koji je glavom svladao fantastičnog Čecha.

Češka je obrana kod pogotka reagirala vrlo slabo. Limbersky je stajao daleko od Nanija, Moutinhov trk nitko nije popratio, a Selassie je bio neoprezan i dozvolio je Ronaldu da utrči ispred njega i postigne pogodak.

No, utakmica je imala sasvim drukčiji početak i činilo se da bi to mogla biti teška i duga večer za portugalsku reprezentaciju. U prvoj trećini utakmice Češka je bila bolja. Iako nije stigla do pravog udarca na portugalska vrata, Češka je bila konkretnija i opasnija momčad, a najveće su probleme obrani Portugala stvarali Jiraček i Darida, koji je bio svojevrsno iznenađenje izbornika Bileka.

Posebno dobro Česi su izgledali u obrani. Hübschman i Plasil su odlično kontrolirali sredinu protiv Meirelesa i Moutinha, braniči Limbersky i Selassie nisu dozvoljavali prijem lopte Naniju i Ronaldu, dok Helder Postiga nije predstavljao nikakvu prijetnju stoperima ni Čechu na vratima. Takav nastup Čeha prilično je iritirao Portugalce, posebno Nanija i Ronalda, koji gotovo da nisu došli do lopte, a igrač Manchester Uniteda je zbog nervoze zaradio i nepotrebni žuti karton.

Situacija se na terenu počela mijenjati krajem prvog dijela, kada se s nekoliko dobrih poteza istaknuo Ronaldo. Česi nisu uspjeli zadržati isti nivo igre i počele su se otvarati pukotine u njihovoj obrani. Portugalci su smanjili nervozu i zaigrali pametnije. Kako je utakmica odmicala bili su sve goropadniji, a Česi sve češće stisnuti pred vlastiti kazneni prostor.

Dvoboj Češke i Portugala tada se sveo na dvoboj prvih zvijezda dviju reprezentacija, Petera Čecha i Cristiana Ronalda. Ronaldo je na češka vrata pucao osam puta. Pokušavao je iz igre, iz prekida, čak i škaricama, ali nikako nije uspijevao pronaći put do mreže. Mora se priznati da nije imao ni sreće jer je, baš kao i protiv Nizozemske, dva puta pogodio okvir vrata. Čech je s druge strane bio nesavladiv, a osim na Ronaldove, imao je odgovor i na pokušaje Nanija i Moutinha.

Dvije zvijezde europskog nogometa, koje su u svojim zemljama često bile izložene kritikama zbog slabijih igara u reprezentativnom dresu od onih u klupskom, na ovoj su utakmici zasjale u svom punom sjaju. Čech se istaknuo s nekoliko sjajnih obrana, a Ronaldo potezima pravog majstora, kakve je do sada uglavnom pokazivao samo u dresu Reala i ranije Manchester Uniteda.

Ono što je još važnije, Cristiano Ronaldo nije igrao svoju privatnu utakmicu. Iako je bio najprimjetniji igrač Portugala na terenu, Ronaldo je igrao za momčad. Nije bio sebičan, nije težio samoisticanju, već je činio sve kako bi doprinio pobjedi svoje momčadi. To je kapetan kakav treba Portugalu i s kakvim ta reprezentacija može postići velike stvari. Posljednji sučev zvižduk dočekao je sretan poput malog djeteta i time pokazao koliko mu je stalo do uspjeha nacionalne selekcije.

Česi su u drugom poluvremenu potpuno pali, tek su dva puta ozbiljnije prešli polovicu igrališta, a u igri ih je svojim obranama držao isključivo vratar, sve do opisane 79. minute, kada je kod Ronaldovog udarca s osam metara od gola bio potpuno nemoćan. Bilek je pokušao uvođenjem Režeka, ali nije uspio unaprijediti igru svoje momčadi. Pomalo pak čudi držanje u igri neraspoloženog Baroša, koji ni jednom nije ozbiljnije zaprijetio portugalskom vrataru. Bilo kako bilo, Česi se vraćaju u domovinu.

S obzirom na kvalitetu kadra svoje su objektivne mogućnosti nadmašili već prolaskom skupine i time mogu biti više nego zadovoljni. Pokazali su zajedništvo, momčadski duh, na trenutke i dopadljivu igru, ali i mnogo nedostataka zbog kojih do četvrtfinala ne bi stigli iz nijedne druge skupine ovog natjecanja.

Zasluge za prolaz Portugala u polufinale svakako treba pripisati i portugalskom izborniku Paulu Bentu, koji je dobro otkrio nedostatke u igri svoje momčadi u prvom dijelu i otklonio ih u nastavku. Portugalci su znatno više napadali preko bokova, braniči su češće dolazili naprijed, a veznjaci Meireles i Moutinho puno bolje koristili prostor koji su im Česi ostavili koncentrirajući se na Nanija i Ronalda.

Kritike na račun Heldera Postige su se još jednom pokazale potpuno opravdanima jer je njegovim izlaskom zbog ozljede i ulaskom Almeide Portugal dobio konkretnijeg napadača. Almeida je stvarao više poteškoća Kadlecu i Sivoku nego Postiga i čini se kako potonji zaista ne bi trebao imati mjesto u početnom sastavu polufinalista Eura.

Portugalci su sada u odličnoj poziciji jer imaju punih pet dana odmora do 27. lipnja i polufinalnog sraza s Francuskom ili Španjolskom. Mogu u miru pogledati dvoboj idućeg protivnika i pripremiti se fizički i taktički za taj ogled, a imat će i dva dana odmora više od protivnika koji svoj četvrtfinalni dvoboj igraju u subotu.

Iako su predstave Portugala na posljednje dvije utakmice bile na vrlo visokoj razini, prostora za napredak još uvijek ima, što će im svakako trebati u polufinalu. Problematično mjesto u momčadi je desni branič Joao Pereira koji je protiv Čeha zakazao i u obrambenom i u napadačkom dijelu. U polufinalu ga čekaju Ribery ili Iniesta, koji će još bolje znati iskoristiti njegove slabosti.

Osim njega, Portugalci još mogu napredovati i u veznom redu, gdje su Meireles i Moutinho često nedovoljno aktivni u fazi napada. Taj su segment igre popravili u drugom dijelu protiv Češke i Bento će od njih tražiti da nastave u tom smjeru.

Ipak, vjerojatno najveći Bentov adut za završnicu je Nani. Igrač Manchester Uniteda se do sada nije prikazao u svojim najboljim izdanjima i u njegovoj igri leži dosta prostora za napredak. Na kontu ima dvije asistencije iz utakmice s Danskom, ali od njega se u igri ipak očekuje veći doprinos nego primjerice u utakmici s Češkom.

Pred Portugalom je četvrto polufinale Europskog prvenstva u povijesti, a iz prethodna tri su kao pobjednici izašli tek jednom, protiv Nizozemske na domaćem terenu 2004. godine, kada ih je u finalu zaustavila Grčka. Osam godina kasnije djeluju spremni za svoj prvi naslov prvaka Europe.