Italija u polufinalu? Njemačka se ipak neće prošetati

Kada je Montolivo promašio jedanaesterac u drugoj seriji raspucavanja, nisu slavili samo Englezi, već vjerojatno i Nijemci. Njemačka je čekala svog protivnika u polufinalu i prema viđenom u 120 minuta, apsolutno bi im bilo draže da su to bili Englezi. Osim borbenosti, Otočani su prikazali vrlo malo, recimo to kao - bili su malo bolja verzija Irske.

Što se dogodilo s engleskom igrom? Dio opravdanja vjerojatno stoji i u velikom broju izostanaka. Treba biti pošten i priznati da nisu imali sreće s ozljedama, ostali su bez niza igrača koji bi im itekako dobro došli i Hodgson se morao krpati s onim što je imao. Doduše, bilo je u samom selekcijskom postupku i pogrešaka, međutim, realno gledano, ova reprezentacija Engleske, ova koja je istrčala protiv Italije, niti nije mogla puno bolje. Dio igrača je definitivno mogao više pružiti, ali u napadačkom smislu, to jest u kreaciji u sredini terena - ne.

Pitanja pred Hodgsonom

Ostat će nekoliko pitanja na koja će Hodgson morati odgovoriti. Nakon prvih 45 minuta osnovno je bilo - zbog čega nema mjesta za Micaha Richardsa? Na to pitanje je u nastavku susreta djelomično odgovorio Glen Johnson koji je bio kriminalan u prvih 45 minuta, no u nastavku je bio vrlo dobar pa čak i odličan. Johnson je u prvom poluvremenu nizao pogreške, dosta je puštalo na njegovoj strani, a u tri neugodne situacije krive su bile - kopačke. Naime, Johnson je bio kao na klizalištu pa je tako izgubio dvije ključne lopte, a na jednu je zakasnio. Vjerojatno se u tim trenucima prigodno sjetio svog proizvođača kopački - od čepa do čepa.

Drugo pitanje je vezano uz Jamesa Milnera koji je pokazao malo ili gotovo ništa. Uoči susreta izbornik je najavljivao napadačku igru i pobjedu, a onda je na klupi ostavio čovjeka koji mu je donio puno toga dobroga na ovom Prvenstvu Thea Walcotta, a povjerenje dao (opet) Milneru koji se baš nije posebno istaknuo. Walcott je kasnije ušao, ali to je već bilo razdoblje u kojem su Talijani posve sakrili loptu, a Englezi su samo razmišljali o tome da izdrže bez primljenog pogotka pa shodno tome i nije imao neku veliku priliku istaknuti se.

Treće pitanje - John Terry je pri kraju reprezentativne karijere? Terryju svaka na čast na borbenosti i želji, nema nikakve sumnje niti dvojbe da u svakom startu daje sve od sebe. Međutim, Terry od prije dvije-tri godine i Terry danas, ne mogu u istu rečenicu. Današnji Terry je dosta sporiji, olako ispada iz igre, sklon je glupostima na travnjaku koje mogu itekako stajati njegovu momčad (pa smo tako i protiv Italije vidjeli nekoliko nepotrebnih laktova), sve je nekoordiniraniji, sve u svemu, Terry je značajno lošiji nego što je bio. Lescott je pokraj njega izgledao kao avion u najvećem dijelu susreta.

Da nije sve tako crno, pohvale idu Joeu Hartu. Hart je mlad golman pred kojim je svijetla budućnost i čini se kako bi Engleska u njemu mogla napokon dobiti pouzdanog vratara kakvog nisu imali još od Petera Shiltona. U redu, imali su Davida Seamana, no osebujni vratar Arsenala je bio dobar vratar, ali primio je neke vrlo važne pogotke koji mu se nisu smjeli dogoditi. No i od njegovog odlaska je prošlo puno vremena i engleskog lutanja u potrazi za pouzdanim i dobrim vratarima, tako da, ovisno o ukusu, rupa je u svakom slučaju bila prevelika. Od Shiltona ili Seamana, svejedno. Hart ima potencijala to promijeniti.

Ova Engleska dosegnula maksimum

Engleze pozdravljamo uz misao da su otišli dalje nego što su igrom zaslužili. I Šveđani i Ukrajinci imaju razloga za žaljenjem, pa i Francuzi koji su ih također trebali dobiti. No uz Englesku je bila i sreća, a nju treba zaslužiti. Zaslužili su je svojom borbenošću i poštenim pristupom. Protiv Italije to nije bilo dovoljno, a ne bi bilo niti pravedno. Niti prema "pravdi", a niti prema neutralnim gledateljima koji u polufinalu žele protivnika koji će namučiti Njemačku.

Može li ova Engleska namučiti Njemačku? Vrlo, vrlo teško. Može li Italija? Izglednije je. Italija je doživjela pravu nogometnu revoluciju, nije to niti blizu ona reprezentacija kojoj je opstrukcija bila ispred konstrukcije igre. Današnja Italija izgleda vrlo dobro, s idejom, nekolicinom igrača briljantnog pregleda igre i imaju mjesta u polufinalu. Engleze su trebali ispratiti iz turnira i brže i bezbolnije, pošteno su se ispromašivali, međutim, polufinale je tu, sada im ostaje vrijeme za rekuperaciju i pripremu za još težeg protivnika.

Kada se spomene Italija, svi će prvo hvaliti Pirla i njegovu genijalnost. Pirlo je i protiv Engleske bio vrhunski, međutim čovjek koji zaslužuje posebne pohvale je Riccardo Montolivo. Budući veznjak Milana je odigrao veliku utakmicu, odradio sjajan posao i u organizaciji napada, ali i u razgradnji rijetkih engleskih pokušaja. Još jednom je pokazao da je vrhunski tehničar i predstavlja prilično iznenađenje za one koji ga nisu imali prilike ranije pomnije pratiti.

Još jedan genijalac je plijenio pozornost. Genijalac ili "genijalac", ovisno o ukusima, a možda ipak kompletan paket - dva u jedan. Naravno, riječ je o Mariju Balotelliju. Kada ga je "tata" Mancini upozorio: "Budi dobar, nemoj raditi gluposti i probleme gospodinu Prandelliju", djelomično ga je i poslušao. Izostalo je razdoblje "žute minute", međutim Balotelli je konstantno iskakao iz sustava što je stvaralo probleme i njegovoj momčadi, ali i protivniku. Nepredvidljiv kakav je, s lakoćom je ulazio u priliku, no još jednom je pokazao i priličnu dozu indolencije. Međutim, pritisak na njegovu glavu izgleda uopće ne djeluje. Ma što se dogodilo u susretu, Mariju je sve ravno. Dok ga ne uhvati ludilo koje je srećom ovdje izostalo. Još jednom je samo pokazao koliko je opasan igrač.

Talijani znaju igrati nogomet

Zanimljivo je raščlaniti talijansku igru. Tijekom susreta prikazali su sve vrste napada na obranu. Preko jednog boka, preko drugog boka, kroz sredinu, sitnim vezom, udarcima iz daljine, ubacivanjem iza obrane... Prandelliju definitivno idu pohvale na uigravanju momčadi. Italija izgleda vrlo ozbiljno. U obrambenoj fazi su uvijek bili dobri, rijetko su imali nekih velikih propusta da bi ih protivnik mogao s lakoćom "napuniti", no sada izgledaju i opasno prema naprijed i to ne stihijski na kontranapade, već tijekom cijelog susreta. Njihova igra ima glavu i rep i to je zasluga Prandellija.

Mogu li protiv Njemačke? To će se tek vidjeti. Njemačka je definitivno pokazala daleko najviše na ovom Prvenstvu, međutim iznenađenja su uvijek moguća. Italija igra vrlo dobar nogomet i nema razloga da protiv Njemačke "šaptom padne". I danas se pokazalo kako Prandelli ima vrlo širok izbor igrača na svim pozicijama i neće Njemačka imati lagan posao. Na Talijanima je da se koliko-toliko oporave od ovih 120 minuta, ukoliko u tome uspiju, mogli bi gledati vrlo zanimljivo polufinale.