Genijalac kojem Talijani trebaju podići spomenik

Teško je pronaći čovjeka koji za Andreu Pirla neće imati samo riječi hvale. Iako je u svjetskom nogometnom vrhu već godinama, kada se dijele nagrade, Pirlovo ime se u javnosti rijetko spominje. Nezasluženo. Čovjek je nogometni genijalac, bio je godinama motor Milana, a sada je to isto u Juventusu dok o vrijednosti koju donosi talijanskoj reprezentaciji ne treba niti pričati. Međutim Pirlo je samozatajan i miran, medijski pomalo nezanimljiv. Nije poput Messija da je sposoban utrpati 50+ golova u sezoni, nije poput Ronalda magnet za medije i obožavatelje na terenu i van njega, nije poput Xavija da će imati troznamenkasti broj dodavanja s gotovo 90 posto uspješnosti. Međutim, tko može Pirla izbaciti iz društva onih najboljih?

Čovjek kojem Pirlo u svakom trenutku izražava zahvalnost i govori kako mu je "spasio" karijeru je Carlo Ancelotti. Nakon lutanja po posudbama i toplo-hladno igranja u Interu, Ancelotti je Pirlu u Milanu pronašao pravu poziciju. Postavio ga je na, sada sve češće i popularnije nazivanu, poziciju playmakera iz pozadine. To je pozicija klasičnog središnjeg veznog, igrača koji je glavna spona između napada i obrane, pozicija koja Pirlu savršeno odgovara. Pokazao je to tijekom cijele karijere u Milanu, tijekom prošle sezone u Juventusu i tijekom cijelog Europskog prvenstva.

Pirlo u glavi ima savršeno računalo

Ono što ga krasi je natprosječna nogometna inteligencija. Ne posjeduje brzinu Messija ili Ronalda, ne posjeduje niti fizičku snagu, ali je u pravom smislu genijalac u kopačkama. Natprosječna inteligencija mu omogućuje sjajan pregled terena, oslobađanje protivnika s neviđenom lakoćom i donošenje najboljih odluka u djeliću sekunde. To je ono što ima vrlo mali broj igrača, a još manji broj igrača ima "pun paket", praktički sve što je potrebno za uspjeh na visokoj razini. Vrhunsku psihu, igračku inteligenciju, sjajnu tehniku, izdržljivost, odgovornost u igri, igru u oba smjera i odličan šut. Pirlo posjeduje sve to.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Od prvog talijanskog meča na ovom Euru naglašavan je od strane svih stručnjaka kao najveća opasnost po protivnika. Ne u smislu da će zabiti na svakoj utakmici gol-dva, već u smislu kreacije, igre, držanja konaca talijanske momčadi. Sve na što su stručnjaci upozoravali, Pirlo je savršeno argumentirao. Nema nikakve dvojbe kako je u dosadašnjem tijeku Europskog prvenstva najbolji igrač Talijana.

Mogu se hvaliti i genijalnost Buffona i njegove važne obrane u susretima s Njemačkom i Engleskom. Može se hvaliti i Mario Balotelli zbog briljantnih reakcija i pogodaka protiv Njemačke. Može se tako hvaliti i bilo koji drugi talijanski igrač zbog velikog doprinosa, no Pirlo je ključ. On je taj koji razvija talijanski napad, on je taj koji je sposoban razbiti i protivnički napad.

Xavi vs Pirlo, nepotrebna usporedba

U jednoj zanimljivoj analizi napravljena je usporedba Xavija i Pirla. U današnjem nogometu kada se dijele nagrade i kada se govori o najboljima, prečesto se gledaju brojke, statistika, a svi već znamo za onu priču o statistici - puno govori, a malo otkriva. I to je apsolutno točno. Xavi će uvijek imati više dodavanja nego Andrea, uvijek će imati i veći postotak točnih dodavanja, međutim ta dodavanja su različita. Dok Xavi ima dosta kratkih dodavanja jer i Španjolska i Barcelona njeguju takav stil igre, Pirlo ima puno više direktnih i riskantnijih dodavanja. Nitko ne tvrdi kako je Xavi lošiji igrač od Pirla, međutim kada se dijele nagrade, s obzirom na brojke koje su danas izuzetno popularne prilikom svih izbora, Pirlo nema šanse protiv Barceloninog i španjolskog veznjaka. A kako se na kraju analize kaže, bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo da Pirlo i Xavi samo zamijene momčadi i reprezentacije. Uđu u drugačiji sustav igre. Bi li i onda razlika bila tolika?

Još jedna važna stvar kod Pirla je i još jedna moderna floskula - čini igrače boljima. No to je potpuna istina. Uz Pirla nije teško igrati, a to se jako dobro vidi u reprezentaciji. Montolivo je vrlo dobar igrač, isto tako i Marchisio, međutim uz Pirla izgledaju još bolji. Zašto? Zato što je Andrea jedan od najboljih igrača svijeta, ako ne i najbolji središnji vezni u svijetu, u korištenju prostora. Praktički u svakom trenutku Pirlo je otkriven i slobodan za primanje lopte što veznjake koji igraju uz njega čini boljima i njihove pogreške smanjuje na minimum. Rijetko će se dogoditi situacija da je Pirlo zatvoren i pokriven protivničkim igračom, bez obzira igrao protivnički trener s "flasterom" na njemu ili ne. Gotovo uvijek je na slobodnoj liniji dodavanja. Otvaranje i čitanje terena mu je savršeno.

Osim svih ovih tehničkih detalja, Pirlo je i veliki trkač. Protiv Njemačke je pretrčao gotovo 12 kilometara bez obzira na 33 godine i bez obzira na titulu playmakera. Pokrio je puno toga, otvarao se suigračima, zatvarao njemačke veznjake i u globalu napravio sjajan posao. Ne smije se zaboraviti niti njegov sjajan udarac, to smo mi najbolje vidjeli u susretu Hrvatske i Italije. Pirlov slobodnjak je već davno opjevan, a niti danas nije izgubio osjećaj. Pogodak koji je zabio Pletikosi je bio maestralan, izuzetno teško obranjiv i "jedan od" pogodaka koji su mu obilježili karijeru.

Italija bez njega ne može

Foto: Kristijan Komarica

Nakon svega nabrojanog, možete li zamisliti talijansku reprezentaciju bez Pirla? Naravno, može se, međutim, ne i na ovim pozicijama. Pirlo je ogroman razlog zbog kojeg Italija izgleda ovako dobro. Pirlo je ogroman razlog i zbog toga što Italija napadački izgleda izuzetno opasno. Zna to jako dobro i Prandelli i nije mu bez razloga dao odriješene ruke u kreaciji igre. U Milanu nije ostao, možda su mislili da je star i da ne zaslužuje poboljšani ugovor (kakav paradoks kada je tadašnji Milan u pitanju), otišao je u Juventus i odveo Juventus do naslova prvaka. U talijanskoj reprezentaciji se pokazao ključem ulaska u finale. Žale li u Milanu za Pirlom? Itekako mogu žaliti.

Mogu žaliti ne samo za sjajnim nogometašem, već i za velikim čovjekom. O njegovoj veličini dovoljno govori respekt svih talijanskih navijača. To definitivno nije mala stvar za igrača koji je nastupao za Inter, Milan i Juventus. Na prste jedne ruke se mogu nabrojati primjeri igrača koji nakon toga nisu postajali izdajice i još neki malo ružniji epiteti. Pirlo je za sve legenda talijanskog nogometa. To pokazuje i u Poljskoj i Ukrajini. Pokazuje i da zaslužuje respekt ne samo svih talijanskih navijača već i ljubitelja nogometa diljem svijeta. Trostruki igrač utakmice na ovom Euru u slučaju da Italija podigne trofej prvaka Europe najveći je kandidat za najboljeg igrača Prvenstva. I tko će takav odabir moći osporiti?