Trčite dok možete. Sutra možda nećete moći hodati

Maurice Jones-Drew probijač je Jacksonville Jaguarsa. Prošle sezone predvodio je kompletan NFL s 1.606 yardi osvojenih probijanjem.

Ray Rice probijač je Baltimore Ravensa. Prošle sezone predvodio je sve probijače u ukupno osvojenim yardima. 1.364 yarda probijanjem i 704 yarda hvatanjem.

Matt Forte probijač je Chicago Bearsa. Prve tri godine svoje karijere nije propustio ni jednu utakmicu. Dva puta je prešao 1.000 yardi probijanjem. Prošle godine zaustavio se na 997 u samo 12 odigranih utakmica zbog ozljede. Jednako je vrijedan i u igri dodavanjem gdje je u zadnje četiri sezone u svakoj uhvatio najmanje 50 dodavanja. Koliko je važan za Chicago Bearse? Zaslužan je za preko 60% produkcije njihovog napada.

Što ova tri probijača imaju zajedničko osim što su ponajbolji u svom poslu?

Sva trojica trenutno su u žestokom sporu sa svojim momčadima oko njihovih ugovora. Zašto momčadi ne žele platiti svoje najefikasnije igrače? Sva trojica su iznimno uzorna, radišna i nevjerojatno efikasna. Jones-Drew je praktički jedino što valja trenutno u Jaguarsima, a Rice i Forte su toliko raznovrsni da bi bez njih napadi Ravensa i Bearsa bili bitno neefikasniji.

Problem su -- naravno -- godine.

Sva tri igrača već su u poznim igračkim godinama i u sutonu svojih karijera. Ray Rice ima 25, Matt Forte 26, a Jones-Drew već 27 godina. Staro željezo.

To čak nije ni sarkazam koliko nova realnost i trend u svijetu NFL-a. Probijači su potrošna roba.

Matt Forte će igrati ove sezone. Bearsi su ga "zakaparili" naljepnicom od 7,7 milijuna dolara za iduću sezonu. Igrat će za te novce i pod jednogodišnjim franchise tagom ukoliko do 16. srpnja ne postignu dugoročni sporazum. Sedam milijuna velik je novac, Forte se ne bi trebao previše žaliti. Problem, naime, nije u novcu već u ogromnom riziku. Bearsi se ne žele dugoročno vezati jer koljena probijača pucaju k'o kokice. Njegovo je puklo prošle sezone kada je zarađivao svega 500.000 dolara. Već mu je 26 godina.

Usporedba je ružna, ali nemamo se potrebe zavaravati - probijač danas u NFL-u ima status trkaćeg konja.

Rice također želi dugoročni ugovor. Nedavno su ga dobili Arian Foster (Houston Texans) i LeSean McCoy (Philadelphia Eagles). Rice opravdano tvrdi da zaslužuje taj novac (oko devet milijuna godišnje) i dugoročnu obvezu Baltimore Ravensa. Ni njemu se ne sviđa rizik igranja pod franchise tagom. Padne li mu produkcija ili se ozlijedi - vjerojatno nikad neće dobiti drugu priliku za kvalitetan ugovor.

Jones-Drew iza sebe ima najbolju sezonu u karijeri. Smatra kako je "nadigrao" svoj aktualni ugovor. Trenutno je osmi najplaćeniji running back lige. Vjeruje da zaslužuje bolje, Jaguarsi ne žele ni čuti o novom ugovoru i ova pat pozicija mogla bi se razdužiti do početka kampa pa čak i same NFL sezone.

Prošle godine "štrajkao" je tada najbolji probijač Chris Johnson. Nakon spektakularne sezone tražio je bolji i bogatiji ugovor. Dobio ga je, ali tek nakon iscrpljujućih pregovora i nepojavljivanja na pripremama.

Situacija s probijačima je danas iznimno nestabilna. Nekoliko faktora je protiv njih. Jedan od njih je i eksplozija igre dodavanjem i naglasak na taj segment napada zbog kojeg je produkcija probijača manje bitna. Nekad davno probijanje je bilo osnova svakog napada, a probijač najvažniji napadač. Situacija i pravila u NFL-u su se mijenjala i danas je, više nego ikad, dodavač prvi čovjek organizacije.

Još jedan faktor je inflacija kvalitetnih probijača. Mladi igrači sa sveučilišta odlično su reagirali na NFL. Svježi, zdravi, gladni i željni dokazivanja. I što je najvažnije - jeftini. Kvalitetnog RB-a ste mogli draftirati u trećoj rundi. Mali rizik, velika zarada. Ironično je što su upravo igrači poput Ricea i Fortea svojim starijim kolegama zagorčavali život kada su stigli u NFL.

Dobra stara lekcija iz ekonomije o ponudi i potražnji.

Posljednjih godina trend je postao jasan. Generalni menadžeri i vlasnici odbijali su "veteranima" davati goleme ugovore iz jednostavnog razloga što su za sitniš mogli dobiti mladog, svježeg probijača koji će na kraju biti i produktivniji. 30 godina je "plafon" za running backa u NFL-u. Ozljede, umor i nevjerojatan napor smanjili su njihovu produkciju i skratili njihove karijere.

Usporedba je deplasirana i neumjesna, ali nemamo se potrebe zavaravati - karijera probijača u NFL-u danas je u prosjeku kraća od karijere super modela i manekenki. Heidi Klum ima 39, Naomi Campbell 42 godine (Što? Pa Wikipedija, stvarno nisam znao napamet!).

LaDainian Tomlinson, jedan od najbolji probijača svih vremena, upravo je otišao u mirovinu u svojoj 33 godini. Nakon što zadnje tri sezone nije prešao 1.000 yardi probijanjem.

Od najboljeg probijača do invalidskih kolica

Situacije s ugovorima gore navedenih igrača za sada su tek svakodnevne vijesti koje ne moraju nužno imati dugoročne posljedice.

Onakve na koje nas je nedavno podsjetio veliki Earl Campbell.

Campbell, jedan od ponajboljih probijača u povijesti NFL-a, razmišljao je logično. Nije to bio čovjek koji bi plesao oko protivnika ili im prodavao lažnjake. Najbliži put od točke A do točke B jest ravna linija.

Campbell ju je znao koristiti. Obrambene igrače nije zaobilazio već bi ih pregazio. I danas ga se sjećaju kao jednog od najtvrđih i najžešćih power probijača u povijesti lige. Tri puta predvodio je NFL u osvojenim yardima probijanjem.

Bivši obrambeni igrač Bo Eason za Sport Illustrated se prisjetio Campbella: "Udario me tako jako da su mi ispale obje kontaktne leće. Sljedeći dan me koordinator pita zašto sam ostatak utakmice cijelo vrijeme išao u krivom smjeru. Rekao sam mu: 'Treneru. Nisam mogao vidjeti k****.'"

Takav stil igre bio je logičan i produktivan na travnjaku, ali i iznimno destruktivan gledajući dugoročno. Campbell je dugo hodao uz pomoć hodalice. I bio je sretan jer je nakon mukotrpne rehabilitacije napredovao nakon što je dugo vremena proveo u invalidskim kolicima. Artritis i paraliza mišića, giht i dijabetes.

I nije jedini.

Preko 1.500 bivših igrača podiglo je tužbu protiv NFL-a zbog prikrivanja ozljeda, nemarnosti i ne poduzimanja svih mjera u cilju zaštite igrača te odbijanja da se detaljnije istraže dugoročne posljedice po njihovo zdravlje. Udarci u glavu završavali bi s potresima mozga. Prema tvrdnjama igrača - NFL je odbio česte potrese mozga povezati s ozbiljnim zdravstvenim problemima niza igrača nakon njihovih karijera.

Danas NFL plaća zbog grešaka iz prošlosti. Ne čudi stoga agresivna kampanja povjerenika Rogera Goodella u svrhu promocije zaštite igrača. Uveden je cijeli niz novih pravila, zabrana i sustav provjera kako bi se povećala sigurnost igrača i njihovo zdravlje. Kako kratkoročno tako i dugoročno.

Nije tajna da je NFL nasilan sport i nije jedini. Svaki igrač žrtvuje svoje tijelo zbog uspjeha, osobnog i momčadskog. Ta "kontrolirana agresija" jedan je od najegzotičnijih i najprimamljivijih atributa footballa. Ta sinergija tjelesnog i umnog. NFL mora pažljivo balansirati između zaštite igrača i zaštite integriteta sporta. Svako novo pravilo koje štiti igrače u određenoj mjeri oduzima footballu na njegovoj draži. Čini ga sigurnijim, ali i neprirodnijim. To nije lagan posao za Goodella i Ligu.

Probijači, u međuvremenu, vode vlastitu bitku. Kratka karijera nakon koje treba živjeti još 40, 50 godina. Probijač zabljesne pa često nestane. Campbell je nekad bio NFL zvijezda, danas je čovjek u godinama, s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Sport gazi sve pred sobom. Pita samo za sadašnjost i blisku budućnost. Što si učinio za mene u zadnje vrijeme i kada ćeš osvojiti taj naslov. Kada si na vrhu onda si na vrhu. Kasnije? Televizijske kuće će doći, snimiti prilog o tebi i nestati. Bit ćeš samo još jedna "dirljiva, ljudska priča". A nekad su te slavili. Nisu te puštali na miru.

Danas? Nemojmo se zavaravati.