16 godina kasnije hrvatski vaterpolisti više no ikad sanjaju olimpijsko odličje

Španjolska Barcelona 1992. godine nije vidjela hrvatske vaterpoliste, no Bukić, Šimenc, Kobeščak, Vrdoljak, Glavan, Balić, Štritof, Hinić i društvo četiri su godine kasnije izmamili osmijehe na lica svih hrvatskih građana koji će Atlantu pamtiti po velikom uspjehu vaterpolskih reprezentativaca, onom srebrnog sjaja. Novo olimpijsko razdoblje i nove četiri godine ulile su nadu u novu hrvatsku medalju gotovo potpuno nove vaterpolske ekipe, no ono što je poharalo Sidney nisu bili hrvatski vaterpolisti već gripa koja je uneredila olimpijsko selo, dok je trener Neven Kovačević zajedno sa svojim izabranicima stigao do sedme pozicije.

Promjene je donijelo i novo četverogodišnje razdoblje u kojem je na izborničko mjesto sjeo Zoran Roje, no ekipa pod njegovim vodstvom na samim Olimpijskim igrama nikako nije mogla naći onu zajedničku crtu koja bi vaterpolske hrvatske predstavnike vratila nekoliko stepenica više stoga su se dečki kući vratili s desetim mjestom i najlošijim rezultatom na Igrama. Vaterpolski vrh potom stvari uzima u svoje ruke te shvaća kako je na izborničku klupu potrebno dovesti nekog uistinu posebnog, nekog tko će svojim uvijek novim idejama prožetim dugogodišnjim iskustvom prodrmati te vaterpolske redove te nekog tko će na svom putu svoje dječake voditi stepenicu po stepenicu više, ka nečem boljem i većem.

Netko uistinu poseban potom je i sjeo na izborničku klupu vaterpolske reprezentacije, a ona od tada ne samo da piše lijepu povijest već uveseljava i raduje svakog tko je na ovaj ili onaj način mogao ili će biti njen dio. Nove četiri olimpijske godine označile su skok od četiri olimpijska mjesta koja su značila šestu poziciju u Pekingu, no ono što se od tada na dalje pamti jesu svjetsko i europsko zlato, dvije svjetske bronce te još mnogo odličnih nastupa poput onog nedavnog u Almatyju gdje se Svjetskom ligom kao najviša zavijorila upravo hrvatska zastava.

Uvod je to u odličnu priču zvanu Prekid 16-godišnjeg posta i pohod na novo olimpijsko odličje u kojoj u glavnoj ulozi nastupaju jedini vaterpolski trener s naslovom svjetskog prvaka s tri različite reprezentacije te s četiri osvojene olimpijske medalje, Ratko Rudić, i njegovih 13 izabranih koji će u Londonu zajedno s njime koračati, točnije, plivati na putu ka najvišoj stepenici olimpijskog pobjedničkog postolja. A oni su: Frano Vićan, Josip Pavić, Damir Burić, Miho Bošković, Nikša Dobud, Maro Joković, Petar Muslim, Andro Bušlje, Sandro Sukno, Samir Barač, Paulo Obradović, Igor Buljubašić te izvorni srebrni i iskusni Igor Hinić.

Od zlatnog sjaja Svjetske lige preko Pere i štoperice do Varaždina

Mariborski masakr Perinom štopericom, kako ga naziva jedan od junaka ove priče, Maro Joković, potpuni je opis prvoga dijela priprema vaterpolskih reprezentativaca nakon povratka s priprema u Americi te osvajanja najsjajnijeg odličja na turniru Svjetske lige u kazahstanskom Almatyju gdje su redom svladane reprezentacije Australije, Španjolske, Brazila, Kazahstana i SAD-a, dok je za kraj uslijedio novi ogled s Furijom u kojem su Hrvati slavili na peterce.

U Mariboru je uslijedilo, pak, nešto potpuno drugačije, naime, pod budnim okom Pere Kuterovca vaterpolisti su započeli s dizanjem fizičke spreme za ono što ih očekuje krajem srpnja i početkom kolovoza. Teretana i treninzi u bazenu poslužili su za jačanje snage te dizanje brzine i eksplozivnosti, a posla su imali i fizioterapeuti koji su momke svakoga dana ponovno vraćali u život. Uslijedila je potom Rijeka i Kantrida, prvo mjesto na Dublin cupu gdje su Hrvati bili bolji od Crne Gore, Rumunjske, Velike Britanije te Mađarske,kao i povratak u Varaždin po sedmi puta za redom.

Izbornik Rudić stoga nije mogao biti nezadovoljan učinjenim, upravo suprotno: "Sve što smo planirali od samih početaka priprema do danas obavili smo onako kako smo trebali. Imali smo prvu fazu priprema u Americi uz nastup na Svjetskog ligi gdje smo bili prvi, znači i rezultatski je bilo uspješno. Imali smo potom dosta jake i naporne fizičke pripreme u Mariboru nakon kojih smo sudjelovali na Dublin Cupu gdje smo također osvojili prvo mjesto, a gdje smo igrali dosta zadovoljavajuće."

"Nastavili smo s treninzima s Mađarima u Budimpešti, dok smo sada u Varaždinu odradili završne pripreme pred odlazak na Olimpijski turnir. Ovdje smo nastavili održavati fizičku spremu, ali smo radili i na igri, a na trening utakmice stigli su nam Amerikanci tako da smatram da će nam to omogućiti da uđemo u Olimpijske igre s optimalnom pripremom", zaključio je svoj osvrt na pripremno razdoblje hrvatski izbornik.

A na putu ka vrhu stoje...

Ždrijeb uoči Igara u Londonu odlučio je kako će Hrvatska svoj put na olimpijskom turniru započeti u skupini A u kojoj će joj protivnici biti svjetski prvaci Talijani, peta momčad svijeta Španjolska, kao i šesta ekipa u Europi, Grčka s kojom Hrvatska ujedno i otvara turnir, te deveta i 13. reprezentacija svijeta, Australija, odnosno, Kazahstan.

Skupina B čini se ipak nešto teža, naime, u borbu za četiri mjesta koja vode u četvrtfinale kreću branitelj naslova olimpijskog pobjednika Mađarska, europski prvak i svjetski viceprvak Srbija, europski viceprvak Crna Gora, kao i uvijek neugodni SAD i Rumunjska, uz dakako samog domaćina, Veliku Britaniju.

Kada na prvoj stepenici na svom putu izbjegneš olimpijskog i europskog prvaka čini se kako si dobro prošao, no izbornik Rudić upozorava kako na Olimpijskim igrama nema lakog ogleda ni protivnika: "Skupine su podjednake i u svakoj ima po pet ekipa koje konkuriraju za četiri mjesta u četvrtfinalu. To je dakle svima prvi zadatak, a drugi je taj da kada već dođeš u četvrtfinale izboriš i polufinale, no tada već imaš tešku utakmicu pred sobom bez obzira na plasman ekipa u drugoj skupini."

"Kako god se uzme sve će utakmice biti teške bez obzira na fazu natjecanja stoga mi ne trebamo mnogo razmišljati i kalkulirati toliko o konačnom plasmanu već se trebamo orijentirati samo na utakmicu koja nas očekuje, dobro se pripremiti za nju, ući u nju kako treba te nastojati je odigrati što bolje možemo", pojasnio je hrvatski plan i cilj trofejni izbornik Rudić.

S izbornikom se složio i igrač talijanskog Pro Recca Sandro Sukno koji ne upozorava samo na one ekipe s naslovima već i sve preostale: "Ne bih rekao da je naša skupina lakša od one druge, naime, tu su i svjetski prvaci i jedna Grčka s kojom smo davno igrali, a koja je podigla svoj nivo igre i očekuje nas već na otvaranju Igara."

Ima viziju, donosi nešto novo i tjera protivnika da brine

Jedini je vaterpolski trener s četiri osvojene medalje na Olimpijskim igrama (zlata 1984. i 1988. s Jugoslavijom te zlato 1992. i bronca 1996. s Italijom). Jedini je vaterpolski trener s osvojenim naslovom svjetskog prvaka s tri različite reprezentacije (Jugoslavijom, Italijom i Hrvatskom). Jedini je vaterpolski trener s osvojenim prvim mjestom na sva četiri velika natjecanja u jednom ciklusu s jednom reprezentacijom (zlato s Italijom na OI 1992., EP i Svjetskom kupu 1993. te SP 1994.).

Uz preko 50 osvojenih odličja ovaj uistinu poseban čovjek od 2004. godine otkada je na klupi Hrvatske predvodio je hrvatske momke do prvog svjetskog i europskog zlata, a pred svoje osme Olimpijske igre, na kojima svoje dečke može dovesti i do onog olimpijskog zlata koje nedostaje, treperi kao da su u pitanju one prve: "Zaista su OI za svakoga veliki motiv jer su uistinu posebne, to je nešto što je važnije od samoga sporta. Velika je čast moći sudjelovati na Olimpijskom turniru stoga svaki put iznova imam osjećaj kao da mi je prvi puta budući da sve ide ponovno i zaista je veliki užitak sudjelovati u ovakvom projektu."

Upravo zbog tog osjećaja da svaki puta kreće iznova Ratko Rudić na bilo kojem velikom natjecanju pa tako ni na svom osmom olimpijskom turniru neće ponuditi nešto već viđeno već je svoje izabranike naučio nešto sasvim novo i zanimljivo te ih je odveo na još jedan novi put: "Činjenica da svoje programe nikada ne ponavljam jest ona prava zanimljivost, posebice u realizaciji projekta kao što su Olimpijske igre. Uvijek se traže neki novi putevi i načini, što se tiče same percepcije igre, a i u odnosu na karakteristike igrača, da se dođe do noviteta u igri."

Brže, jače, čvršće - evolucija vaterpola

Ratko Rudić u svom je poslu uistinu dugi niz godina, vidio je, ali i sudjelovao u procesu razvoja vaterpola u ono što on danas jest, no svaki razvitak i svaka priča imaju svoje dobre i loše strane: "Vaterpolo se kao i svi sportovi razvijao i mijenjao i to uglavnom u pravcu veće brzine i sve veće snage i fizičkog kontakta. Međutim, smatram da je vaterpolo tu i previše ušao u igru koja je zaista vrlo čvrsta i fizički vrlo zahtjevna stoga su i potrebne vrlo teške pripreme. "

"Možda s pravilima i suđenjem u vaterpolu imamo još dosta problema jer neki puta pravila nisu baš najrazumljivija za gledatelje, a ponekad ni poneke sudačke odluke nisu baš najjasnije. Tu imamo određenih problema, no sama igra se ubrzala i postala je zanimljivija, igra se i puno jače uz više kontakata te smo u tom pravcu dosta evoluirali", dodao je i pojasnio na koncu dugogodišnji vaterpolski trener.

Odličje oko vrata za prekid posta dugog 16 godina

"Vrijeme je da prekinemo post, naime, ove godine zaista imamo velike šanse uzeti medalju. Nemamo što skrivati, mi tu medalju žestoko želimo i smatram da je možemo osvojiti. Naravno da nam je zlato najvažnije i najbolje, no idemo po medalju koju možemo osvojiti, jer o zlatu razmišlja još nekoliko reprezentacija na Olimpijskom turniru", odlično je i sigurno Miho Bošković najavio put hrvatskih vaterpolista na olimpijski tron.

Njegov kolega u reprezentaciji, Sandro Sukno, također želi prekid ovog dugogodišnjeg rezultatskog posta na Igrama, no u svojim je najavama ipak nešto oprezniji, a želje i snovi su, pak, nešto sasvim drugo: "Uistinu dugo traje taj olimpijski post, ali na samim Igrama svi su dodatno motivirani te žele osvojiti medalju tako da nam neće biti lako, ali idemo utakmicu po utakmicu. Probat ćemo u skupini uhvatiti što bolju poziciju kako bi nam bilo lakše u četvrtfinalu."

Hrvatski put u ulozi favorita na ovogodišnjim Olimpijskim igrama započinje 29. srpnja kada će izabranici Ratka Rudića po prvi puta skočiti u olimpijski bazen u Londonu kako bi snage odmjerili s reprezentacijom Grčke. Na putu ka toliko željenom četvrtfinalu svakoga drugoga dana očekuju ih redom Španjolska, Italija, Australija te na koncu Kazahstan. Problema do 8. kolovoza i nove zanimljive utakmice u četvrtini finala ne bi trebalo biti, no s obzirom na jačinu one druge skupine svaki sljedeći susret pokazat će koliko koja momčad želi i sanja olimpijsko odličje. Za Hrvate većeg motiva trenutno nema, a želje, snovi i apetiti s razlogom rastu stoga ne treba prestati sanjati već treba vjerovati kako se u Londonu mogu ponoviti i Atlanta i Melbourne i Zagreb. Jer iznad svih može biti upravo Hrvatska.