Jačaju Čačićevi argumenti, ali Maribor mu donosi novi pritisak

Uđe li Dinamo u Ligu prvaka – a protiv Maribora je favorit – bit će to još jedno poglavlje za priču koliko je tanka granica između velikog uspjeha i rezultatske katastrofe.

U Dinamovom slučaju, ta granica bila je jedna minuta sudačke nadoknade više ili manje, jedan Alispahićev ubačaj, jedan Vidin trzaj glavom. Dinamo je u jednom trenutku bio na rubu samonajavljene "kataklizme", a trenutak kasnije je još jednom pred vratima raja. Bez obzira na prošlogodišnju rezultatsku katastrofu u posljednja dva kola Lige prvaka, to Uefino natjecanje ostaje san svakom hrvatskom klubu, i zbog prestiža i zbog novca i zbog spektakla koji Liga prvaka garantira.

Ante Čačić imao je poljubac sreće protiv Ludogoreca, taj prolazak spasio ga je otkaza, da bi nakon laganog prolaza protiv Šerifa njegova pozicija bila osnažena. U Maksimiru trener uvijek ima spakirane kofere (u Čačićevom slučaju samo figurativno), ali na određeno vrijeme Čačić je kupio mir kako bi nastavio graditi onakav Dinamo u kakav vjeruje.

Samopouzdan trener, čije izjave ponekada graniče s određenom arogancijom kada igra nije blistava, ali koji ne govori bez argumenata, bez logike i koji malo odudara od uobičajene politike hrvatskih trenera po svojoj iskrenosti i hrabrosti u nastupu, ima sve uvjerljivije dokaze da on jest dobro rješenje za klupu Modrih.

Čačiću, na kraju krajeva, treba priznati da u 26 utakmica s Dinamom još nije doživio poraz. Da, živio je na rubu protiv Ludogoreca, ali upisao je uvjerljivu dvostruku krunu (barem u Prvenstvu; u Kupu to nije bilo uvjerljivo), uz ponajbolju proljetnu igru Dinama proteklih godina i sada je pred vratima Lige prvaka, s nikad lakše odrađenim trećim pretkolom. Ne zaboravimo, Dinamo je već dva puta ispadao u toj fazi natjecanja, uključujući jednom od istog Šerifa kojeg je sada Čačić izbacio s dvije pobjede i gol-razliku 5:0.

Brojke skrivaju dosta toga. Dinamo je danas jači nego 2010., Šerif je slabiji. Dinamo je do ovih 4:0 u uzvratnoj utakmici sa Šerifom odigrao šest utakmica i niti u jednoj nije slavio s više od pogotka razlike (uz dva remija), iako je od svih protivnika na papiru puno teža momčad. Ali, bez obzira što dojam uglavnom ne prati ukupan Čačićev učinak, rezultat je jedino pravo mjerilo, a Čačić ga ima.

K tomu, koliko god trenutno njegova svlačionica izgleda nedisciplinirano, Čačić je prvi trener koji krajnje ozbiljno sankcionira sve ono što smatra prekršajem. I kod drugih je trenera bilo sličnih situacija, od verbalnih razmirica preko iskazivanja nezadovoljstva nekim trenerovim potezom do problema s noćnim izlascima i alkoholom. No, Čačić je prvi koji to rješava krajnje ozbiljno, od slučaja Bišćan preko Ademija do Sammira i Pokrivača, i očito u tomu ima podršku klupske uprave.

Čačić je krenuo u opasnu i riskantnu igru jer brojnim kaznama može donijeti negativnu i zatrovanu atmosferu u svlačionicu kroz prisustvo tih nezadovoljnih igrača, no potencijalni dobitak mu je još veći ako momčad od kazni nešto nauči, i ako su igrači dovoljno odrasili i zreli da respektiraju kazne kao sredstvo stvaranja profesionalnijeg odnosa prema poslu i prema Dinamu.

Dinamovu treneru na ruku ide i što se njegova najava o postupnom dizanju forme pokazuje istinitom, Dinamo je nedvojbeno djelovao bolje protiv Šerifa nego protiv Ludogoreca, iako podsjećamo – Bugari su (znatno) bolja momčad.

Vidi se napredak u formi pojedinaca, posebno Beqiraja koji je vrlo lijepo realizirao drugi zicer protiv Šerifa, pa mu ostaje žaliti za prvim. Napadači su, općenito, sasvim zadovoljili na ovom startu sezone, Rukavina, Čop i Beqiraj upisali su sedam golova iako Badelj, Kovačić i Sammir nisu ponudili toliko prilika koliko bi se od njih moglo očekivati. Zato svoje minute sve bolje koristi Mehmed Alispahić koji sa nameće kao logično rješenje za sredinu terena nakon što Milan Badelj ode u HSV poslije završetka kvalifikacija za Ligu prvaka.

A na tom završetku Modre čeka Maribor.

Što bi nekadašnji treneri Dinama, pa i tadašnje Dinamove generacije, dale za priliku da ih na posljednjoj stepenici prije Lige prvaka čeka slovenski predstavnik. Branko Ivanković je 2007. pobijedio Domžale s 5:2 samo da bi dobio priliku odigrati s Werderom za Ligu prvaka. Godinu kasnije, Ivankovićeva momčad ponovno je svladala Domžale, ovoga puta sa 6:2, samo da bi je onda pričekao puno snažniji Šahtar. Čak je i Velimir Zajec prije dvije godine morao svladati Luku Koper (i jedva je to ostvario) da bi došao do 3. pretkola i Šerifa.

Čačić, pak, Slovence treba izbaciti kako bi odmah stigao u društvo Barcelone, Reala, Manchester Uniteda i drugih velikana europskog nogometa. Zahvala ide i Uefinom predsjedniku Platiniju koji je poželio dati bolju šansu prvacima ne tako jakih zemalja, ali Dinamo je i sam zaslužio ovakav status godinama gradeći dobar koeficijent.

To, međutim, ne znači da će biti lagano. Maribor je možda bio i najbolji izbor za Dinamo, i zbog blizine i zbog familijarnosti, no i Slovencima se pruža fantastična šansa. Iz njihove perspektive, dobili su najslabijeg protivnika kojeg su mogli (barem prema koeficijentu), imaju razloga vjerovati da dobro organiziranom, strpljivom, pametnom igrom mogu izbaciti Dinamo.

Iako obje ekipe imaju zaštitnu mrežu u obliku direktnog plasmana u Europsku ligu, ne treba očekivati zbog toga otvorene susrete u kojima se "nema što izgubiti". Naravno da ima, može se brojati i u milijunima eura, i u razlici između ugošćavanja Barcelone i Athletic Bilbaa.

Dvije pobjede protiv Željezničara upozoravaju da je Maribor ozbiljna ekipa, baš kao i lanjsko izbacivanje Rangersa, bod protiv Brage u Europskoj ligi i rekordni učinak u slovenskom prvenstvu.

Ali, Dinamo je favorit. I stoga Ante Čačić neće dugo živiti u velikom miru, jer pred njim je još jedna prepreka koju Dinamo treba preskočiti. Na raspolaganju ima skuplju, bolju, europski iskusniju momčad, a kako je ulog ogroman za Modre, ponovno će upravo trener biti pod posebnim povećalom.