Weymouth kao priprema, Rio kao cilj

Hrvatsko jedrenje je četiri godine nakon Pekinga upisalo rekordan broj jedriličara i jedriličarki u engleskom Weymouthu. Njih 12 jedrilo je ka medalji, ali na prvu ćemo morati još malo pričekati.

Sport je prije svega zabava, a da bi bio masovno popraćen od strane medija potrebno je malo maštovitosti i neizbježno, novca. Po završetku Igara u Pekingu organizacija pod imenom Hrvatski jedriličarski savez je bacila karte na stol. Na temelju perspektivnih planova, a uz pomoć Hrvatskog olimpijskog odbora sport tipičan za mediteransku zemlju poput Hrvatske je dobio svoje mjesto pod suncem.

Za promociju jedrenja Savez se maksimalno potrudio. PR služba je medije redovito izvještavala o nastupima i rezultatima iz hrvatskog jedrenja, kako na međunarodnim tako i na domaćim regatama. Za dobre rezultate te rekordan broj momaka i dama s vjetrom u jedrima se pobrinuo tim stručnjaka, dugogodišnjih jedriličara i poznavatelja mora. "Hrvatskih 12" je pod trobojnicom nastupalo u šest od sedam olimpijskih disciplina, neki su poboljšali rezultat iz Pekinga, a neki su se samo okrznuli o medalju.

Klasa Finn

Klasa Finn je u program Igara uvedena 1952. godine, a tada je Splićanin Karlo Bauman zauzeo 23. mjesto plovom u Finskom zaljevu. Najbolji rezultat na OI u ovoj klasi je ostvario Splićanin Karlo Kuret u Ateni, a njegovom četvrtom mjestu se najviše približio sugrađanin dva slavna Karla, Ivan Kljaković Gašpić. Splitski jedriličar je na svojem drugom olimpijskom nastupu upisao peto mjesto. U Pekingu je doplovio do osmog mjesta, a u međuvremenu je svojim rezultatima ušao u kremu svjetskog jedrenja.

"Nije baš bajno", prvi je njegov komentar nakon završenog plova za medalje. "Bila je to velika drama s tužnim završetkom, no i to je dio sporta. Nije mi išlo u skladu sa željama, makar sam dobro počeo. Ja sam izabrao stranu s manje vjetra, a moj konkurent iz Francuske na drugoj je strani stekao prednost i nisam ga više mogao prestići. Maksimalno sam se trudio", zaključak je europskog prvaka iz 2009. i 2010. godine.

Klasa Laser

Dan nakon Finna navijači su plovili klasom Optimist dok je Tonči Stipanović bio nadomak bronci u Laseru. "Odlično sam startao i zatvorio Šveđanina i sve je bilo dobro do pred kraj kada sam dobio kaznu. U cilju sam tražio objašnjenje od sudaca zašto sam kažnjen jer mi nije bilo jasno, ali ništa mi nisu rekli. Ovo je najgore moguće mjesto. Totalno sam razočaran. Nikada nisam bio spremniji, naporno sam trenirao, ali jednostavno nisam imao sreće" neutješno je prokomentirao svoj nastup prošlogodišnji europski prvak i osvajač srebra na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu.

Ostaje žal za pogreškom u pokušaju pretjecanja Šveđanina Rasmusa Myrgrena, razlog je i prevelika želja za medaljom, ali svojim se rezultatom ipak upisao u hrvatsku povijest. Stipanović je došao do najboljeg hrvatskog rezultata u svojem prvom nastupu na Igrama, četvrtog mjesta.

Klasa Laser Radial

Druga hrvatska dama na Igrama u Radialu je Tina Mihelić, dvostruka prvakinja Europe. Riječanka je u London otputovala u vrhunskoj formi, ali na najelitnijem jedriličarskom natjecanju nije uspjela ući u plov za medalje. Svoj nastup je završila na 17. mjestu, što je lošije u odnosu na nastup Mateje Petronijević i 11. mjesto iz Pekinga.

Klasa 49er

Dvojac iz Pekinga u sastavu Pavle Kostov i Petar Cupać 19. mjestom u posljednjem plovu nije stigao uloviti plov za medalje. Nastup su završili na 17. poziciji čime su poravnali svoj rezultat iz Pekinga.

Klasa Star

U nešto izmijenjenom sastavu nakon Pekinga jedra su se primila braća Dan i Marin Lovrović. U posljednjem plovu nisu ulovili desetu poziciju i ovaj puta su bili posljednji u ukupnom poretku, 16..

Klasa RS:X

Jedna od najzanimljivijih olimpijskih klasa je RS:X ili jednostavno: jedrenje na dasci. Jedini hrvatski predstavnik Luka Mratović je od ukupno 38 "daskaša" završio na 22. mjestu. Nije izborio nastup na plov za medalju, ali je u odnosu na Peking, gdje je sudjelovalo 32 natjecatelja, napredovao za deset mjesta.

Klasa 470 (žene)

Zadarska damska posada u sastavu Enia Ninčević i Romana Župan je posljednji plov završila na 14. mjestu, a plov za medalje je ostao cilj za Brazil. Djevojke su svoj nastup završile na 17. poziciji od ukupno 20 posada, solidno za prvi nastup na Igrama hrvatskog ženskog dvojca u klasi 470.

Klasa 470

Kraj nastupa hrvatskih jedriličara je obilježio plov za medalje proslavljenog dvojca, aktualnih europskih prvaka i vlasnika jednog zlata te tri bronce sa Svjetskih prvenstava. Šime Fantela i Igor Marenić su dva dana nestrpljivo čekali povoljan vjetar u Weymouthu i novu borbu, ovaj puta ne za medalju već za što bolju poziciju.

U plov za medalje su krenuli s osmog mjesta, a u konkurenciji deset najboljih završili su prvi. Ukupnim poretkom su došli do šeste pozicije i osvojili utješnu nagradu, poboljšali svoj najbolji rezultat na Olimpijskim igrama, deveto mjesto iz Pekinga.

Jedriti se mora...

Tradiciju rekordnog broja nastupa treba nastaviti i u Rio de Janeiru za četiri godine. Bila bi šteta da projekt London 2012 ostane samo na popravljenim rezultatima, a novi projekt uvijek kreće dan nakon završetka starog. Cilj ostaje isti, prva hrvatska medalja u jedrenju, jer od osnivanja prvog jedriličarskog kluba u Hrvatskoj i uvođenja jedrenja u stalni program OI nijedan hrvatski jedriličar, ni pod zastavama bivših država, nije osvojio medalju vrijednu svake kapi znoja.

Izuzetak su Lošinjani pod talijanskom zastavom, Nicolo Nico Rode i Agostino Tino Straulino. U Helsinkiju 1952. godine su osvojili zlato, a u Melbourneu 1956. godine srebro. Njima u čast i svim ostalim lošinjskim olimpijcima, se u Malom Lošinju svako ljeto održava Regata lošinjskih olimpijaca. Ove godine je održana jubilarna 30. regata čiji je originalni inicijator bio upravo Straulino.

Kao i za svaki drugi pojedinačni sport na Olimpijskim igrama, tako i za jedrenje možemo reći da nije samo sport, jedrenje je način života, a u Hrvatskoj ima budućnost što obećava ukupno 118 jedriličarskih klubova registriranih u Savezu. Skup sport koji zahtjeva velike financijske izdatke ne nalazi plodno tlo kod sponzora, pa se jedriličari za sudjelovanje na regatama snalaze na različite načine, uvijek s jednim motivom imajući na umu onu staru: "Navigare necesse est" jer jedriličari uvijek gledaju gore dok ostali ljudi gledaju dolje.