Vesele bodovi, brine dojam, hrabri kvaliteta

Lako je upasti u zamku kritiziranja novog izbornika jer Hrvatska nije igrala dobro, no budimo i realni i dosljedni – kvalifikacije su, ne samo za Hrvatsku, prepune upravo ovakvih utakmica. Teških, borbenih, ne posebno ni lijepih ni dopadljivih, utakmica koje donose puno pritiska jer je praktički svaka izuzetno važna i utakmica u kojima možete biti sigurni da će i protivnik dati sve od sebe, jer rijetke su prigode kada igrate za svoju zemlju.

Najvažnije je, nekako, kako god znate i umijete, pobijediti. I Francuskoj u Finskoj (1:0) i Portugalu u Luksemburgu (2:1) i Grčkoj u Latviji (2:1) i Irskoj u Kazahstanu (2:1), pa tako i Hrvatskoj protiv Makedonije. Rezultati poput remija Bugarske i europskog doprvaka Italije ili poraza Norveške (članice prve jakosne skupine) na Islandu samo su naznaka svega što ćemo gledati u ovim kvalifikacijama.

Lagana utakmica, očito, više nije ni u Luksemburgu.

Stoga, imajući u vidu i razna mučenja Blaževićeve, Jozićeve, Barićeve, Kranjčarove i Bilićeve selekcije, uključujući i (ne)slavne oglede s Makedoncima, Štimčevih startnih 1:0 zaslužuje, ako ne pljesak, onda stisak ruke. Cilj je ostvaren, Hrvatska je krenula pobjedom i to je ono što ostaje zapisano na tablici.

Zasluge za pobjedu idu prvenstveno trojcu koji je kreirao pobjednički pogodak - Modriću koji je finu partiju okrunio tim proigravanjem koje je izbacilo makedonsku obranu, Mandžukiću koji je inteligentno i spretno vratio loptu u sredinu te strijelcu Jelaviću koji je odradio upravo ono što je Štimac od njega očekivao, i zbog čega je standardni prvotimac jakog Evertona.

Ono što je nama bila lijepa akcija spomenutog trojca – uvjerljivo najbolje što je Hrvatska odigrala te večeri na Maksimiru – makedonskom izborniku Janevskom je bio niz od tri pogreške u igri njegove selekcije. Kvalifikacijske utakmice se često svode upravo na izbjegavanje pogrešaka, i to je bila jedina prava razlika između Makedonije i Hrvatske. Iako se, bez daljnjega, Makedonci mogu žaliti i na nedosuđeni jedanaesterac zbog malenog kontakta Pletikose i Pandeva, a mogu proklinjati i gredu koja se ispriječila odličnom Pandevu.

Prilično neinventivna igra Hrvatske u većem dijelu utakmice prebrisala je vrlo dobar dojam prvih 10-15 minuta u kojima su momci s kvadratićima imali ideju i u kojima su eventualnim pogotkom (najbliže je bio Eduardo kada je pogodio stativu u drugoj minuti) mogli usmjeriti utakmicu u jednom puno drugačijem, za Hrvatsku ugodnijem smjeru. Svidio se tada plan s vrlo visokim ubacivanjem Darija Srne koji je imao ulogu sličnu onoj Danija Alvesa u Barceloni, dok su Eduardo i Perišić tražili prostor između veze i obrane Makedonije kako bi tamo radili probleme.

Iz teško shvatljivih razloga, Hrvatska nije dugo izdržala s tom vizijom, ostatak utakmice uglavnom je bio patnja dviju ekipa koje nisu znale kako ugroziti protivnika.

Možda zbog toga što ga je htio malo sačuvati obrambenih zadataka, ili možda zbog toga što ga je Jose Mourinho tamo gurnuo u dresu Reala, Štimac je odlučio Modrića iskoristiti na poziciji polušpice, a Hrvatska je time dosta izgubila na povezanosti redova. Vukojević i nije igrač koji će dati važan doprinos u tom smislu, a kako je Rakitić bio indisponiran i za dodavanja, a još više za obvezni dio igre, ofenzivni trojac iza Mandžukića, a posljedično i sam Mandžukić, ostali su bez mogućnosti da dominiraju protiv Makedonaca.

Ulaskom Kranjčara i povratkom Modrića u srce sredine terena, Hrvatska je dobila malo brži pas i kvalitetniji posjed lopte, ali je i dalje bila prilično anemična pred makedonskim blokom. Eduardo je bio neraspoložen, Mandžukić odsječen, a Perišić je u malo kojoj situaciji dobro reagirao. Štimac je, srećom, dobro odigrao karte s izmjenama, Kranjčar mu je dao više igre s loptom nego Rakitić, a Jelavić mu je donio pobjedu.

Nema sumnje da bi Igor Štimac bio suočen s dosta kritika da nije bilo tog pogotka, jer Hrvatska nije bila na visokoj razini, ali rezultat je u kvalifikacijama iznad svega. I iako igra nije bila na tragu onih s Eura (nisu ni Bilićeve u kvalifikacijama bile na toj razini), pomak u odnosu na Švicarsku bio je ogroman, iako je i protivnik tada bio dosta kvalitetniji.

Vukojević je donio stabilnost u sredinu terena, i iako je opet bilo prostora za Makedonce više nego što je trebalo, dio rupa koje smo vidjeli protiv Švicarske popunio je Dynamov veznjak, pomažući dosta užoj obrani s jedinom makedonskom vrhunskom klasom, Goranom Pandevom. Šimunić nije odigrao veliku utakmicu, kod jednog je prekida zaboravio na svog igrača, i imao je problema na širokom prostoru s bržim igračima, no njegova pojava ipak je vratila malo sigurnosti obrani u odnosu na splitski ogled gdje je dosta plivao Maloča. Problem su te Ćorlukine tetive zbog koji je upitan za nastup u Bruxellesu, Štimac nema previše opcija u obrani...

Nije lako ostvariti ono što moraš, Hrvatska je to protiv Makedonije uspjela. No, znamo i da u Brazil nećemo doći preko Makedonije nego preko Belgije, Srbije i Škotske, stoga nema puno vremena za blago zadovoljstvo – u Bruxellesu se igra utakmica koja u jednoj mjeri usmjerava ove kvalifikacije.

Saznat ćemo lovi li Hrvatska Belgiju ili Belgija Hrvatsku.

Dobro je što se u Hrvatskoj s dosta respekta, i dosta opširno, govori, piše i razmišlja o Belgiji. Belgijski sastav, na papiru, zaslužuje maksimalnu pažnju.

Ali ako Belgijci razmišljaju kao što pišu njihove novine, ako se "ovakve Hrvatske ne trebaju bojati", još je manje razloga zašto bi se Hrvatska bojala Belgije.

Belgijci imaju niz odličnih pojedinaca, no oni u sličnom sastavu nisu briljirali ni u prošlim kvalifikacijama i nisu još dokazali da su pravi kolektiv. Uostalom, Hrvatska je na papiru "jeftinija", ali Hrvatska ima veći izbor dokazanih napadača - a tu je Belgija ipak relativno tanka – te je općenito iskusnija ekipa koja je prošla kroz sita i rešeta kakve Belgija nije vidjela.

Iako je tek početak Štimčevog mandata i očito se na to navikavaju i igrači i stožer, možda ovo nije loš trenutak za gostovanje u Bruxellesu. Belgijci također još nisu mogli uhvatiti zalet kakvom se nadaju u nastavku kvalifikacija, i ovo bi bio idealan trenutak nokautirati ih na vlastitom terenu, od čega bi se teško oporavili. Ne valja razmišljati unaprijed o porazu bilo gdje, ali Hrvatska si ga, realno, može dopustiti, Belgija ne. Psihološka prednost je na strani Hrvatske, jer Belgijci su ti koji moraju svladati jednu dokazano uspješnu ekipu, a Hrvatska iz iskustva zna da može ostati neporažena na takvom gostovanju ako odigra solidnu, ne nužno veličanstvenu partiju. Hrvatska je to učinila u Kijevu protiv Ukrajine, u Moskvi protiv Rusije, da ne govorimo o nastupu u Turskoj.

Bruxelles će nam pokazati kako zapravo stoji Igor Štimac. Švicarsku smo već zaboravili, protiv Makedonije je uz neuvjerljiv dojam ostvaren cilj, ali Belgija je izazov u kojem i izbornik i igrači moraju biti na visokoj razini za pozitivan rezultat.