PSG se sprema skinuti Montpellier s trona, novi Hrvati u LNH

Da Francuska ima svjetski jaku, elitnu reprezentaciju, to svi znaju, ali Francuzi danas ne žele samo jaku nacionalnu vrstu već i jaku ligu. Dosad je kroz godine snaga francuske lige dosta varirala, sve se gledalo kroz prizmu nastupa Montpelliera u Europi, međutim ove bi sezone LNH trebao biti jači nego ikada i izjednačeniji nego što je to bio dugo godina gledano u povijest.

Počevši od 1952. godine kada je prvi puta igrano francusko prvenstvo, a naslov odnio Villemomble-Sports, naslov je osvajalo 18 različitih klubova. Naravno, među njima je najuspješniji Montpellier koji je čak 14 puta uzeo naslov prvaka Francuske, a prvi je stigao tek 1994. godine. Od 1998. godine samo u dva navrata Montpellier nije uspio postati prvakom Francuske, a njegov niz su prekidali Chambery 2001. i Ivry 2007. godine. O dominaciji Montpelliera dovoljno govori i podatak kako su jedini francuski klub koji je osvojio četiri trofeja u jednoj sezoni i to u prošloj osvojivši Kup, prvenstvo, Liga kup i Trofej prvaka, natjecanje zamišljeno kao dvoboj prvoplasirane i drugoplasirane momčadi LNH, pobjednika Kupa i pobjednika Liga kupa.

O popularnosti rukometa u Francuskoj ne treba puno govoriti. Kroz uspjehe reprezentacije od početka devedesetih godina, rastao je i interes za rukometom i danas je rukomet uz nogomet, košarku i ragbi najpopularniji sport u Francuskoj. Ono što je dugo predstavljalo problem bile su financije. Klubovi su izuzev Montpelliera, ili u sporadičnim situacijama kada bi se pokušao stvoriti jak projekt, teško zadržavali igrače, najveće zvijezde brzo su mijenjale klubove i odlazile u Španjolsku ili Njemačku gdje su budžeti klubova bili dosta viši, no čini se kako bi se situacija i na tom planu mogla promijeniti. Posljednji ulazak kapitala u nekoliko klubova doveo je do rasta budžeta, stvaranja jakih kadrova što podiže kvalitetu francuskog klupskog rukometa.

Tek što je završila prošla sezona, krenule su priče o reorganizaciji pojedinih klubova, dolasku investitora i to se počelo i ostvarivati. Sve je to podiglo interes za francuski klupski rukomet ne samo u Francuskoj već i diljem rukometnog svijeta. Nekoliko klubova je složilo prilično jake rostere i očekuje nas vrlo zanimljiva sezona koja će u svakom kolu ponuditi barem jedan jaki dvoboj.

Kako je završila prošla sezona?

Prošla sezona započela je početkom rujna drugim izdanjem Trofeja prvaka. Francuzi ovo natjecanje igraju od 2010. godine, a drugu sezonu zaredom osvojio ga je Montpellier. Bila je to idealna najava sezone za francuskog prvaka koji je tijekom dva susreta u Monte Carlu pokazao dominaciju i s dvije uvjerljive pobjede stigao do trofeja. Svladani su i Nantes (32:25) i Chambery (30:23) priličnom lakoćom iako su te dvije momčadi najavljivale da bi mogle Montpellieru poremetiti planove i uključiti se u borbu za naslov prvaka.

Do drugog trofeja u sezoni Montpellier je stigao dosta teže. Od kraja rujna do početka prosinca igrao se Liga kup u kojem je Montpellier bio na priličnim mukama u dva susreta. Prvo mu je u polufinalu jak otpor pružio Chambery (29:26), a onda je uslijedio žestok finalni sraz protiv Saint-Raphaëla, momčadi koja je odradila jako dobru sezonu i ovdje bila vrlo blizu trofeja. Ipak, na kraju je Montpellier stigao i do drugog trofeja u sezoni tijesnom finalnom pobjedom sa svega pogotkom razlike - 28:27.

Dva trofeja nisu zadovoljavala ambicije stuke i igrača koji su najavili da žele osvojiti sve što se može osvojiti u francuskom rukometu. Sredinom travnja su i najveći pesimisti po pitanju te najave ostali razuvjereni. Montpellier je osvojio i Kup Francuske svladavši u finalu u Bercyju Ivry rezultatom 29:25. Već tada je postalo jasno kako je najbolja francuska momčad spremna ući u povijest; izjednačili su tada vlastiti rekord od tri osvojena naslova, a u prvenstvu su ionako već bili odmakli.

Dužina klupe uz odličnu prvu sedmorku bila je presudna u osvajanju petog uzastopnog naslova prvaka. Na kraju se Montpellier na vrh probio s osam bodova prednosti ispred drugoplasiranog Chamberyja, bio je vrlo uvjerljiv i u rijetkim utakmicama je bio na pravim ispitima. Zanimljivo, jedina dva upisana prvenstvena poraza stigla su u susretima s momčadima iz donjeg dijela ljestvice. Posljednjeplasirani Nimes šokirao je MAHB svladavši ga 25:21, a 31:28 poraz mu je nanio i Cesson koji je završio tek deseti. Jedini remi dogodio se na gostovanju kod Nantesa, 29:29. Iako je Nimes ispao iz društva najboljih završivši na posljednjem mjestu, treba napomenuti kako gledajući broj bodova i gol razliku u međusobnim dvobojima ima najbolji omjer u prošloj sezoni s Montpellierom. Uz taj poraz koji su nanijeli najboljoj francuskoj momčadi, na gostovanju su poraženi tek 34:33 i to zahvaljujući pogotku Slovenca Dragana Gajića u posljednjoj sekundi susreta. Nimes je kod 33:33 imao posljednji napad, izgubio je loptu, a Gajić iz kontre spriječio senzaciju.

Montpellier je tako dominantno stigao do naslova prvaka Francuske, a iza njega se prema očekivanjima smjestio Chambery. Najbolji sezonu u povijesti kluba imao je Saint-Raphaël koji je trećim mjestom ubilježio najbolji plasman u klupskoj povijesti, a osim toga dogurao je i do finala Liga kupa, četvrtfinala Kupa Francuske i četvrtfinala Kupa EHF-a.

Nakon 11 godina igranja u elitnom francuskom razredu iz lige je ispao Nimes, momčad koja je svoje zlatno doba imala krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina s četiri osvojena naslova prvaka Francuske. Nimesu se u društvu drugoligaša pridružio Istres.

Iako je iza njih povijesna sezona s četiri osvojena trofeja uz dominaciju u francuskom prvenstvu, u izboru najboljih na kraju sezone Montpellier je u idealnoj sedmorci ipak imao manje igrača nego Chambery. Najbolji igrač sezone pak nije došao niti iz redova Montpelliera niti iz Chamberyja već iz Nantesa, a tom se titulom okitio Valero Rivera. Za najveću nadu sezone proglašen je Hugo Descat iz Creteila, dok je najbolji obrambeni igrač Rock Feliho iz Nantesa. Trofej najboljeg trenera očekivano je uzeo Patrice Canayer iz Montpelliera.

Mjesto u idealnoj sedmorci zaslužili su vratar Chamberyja Cyril Dumoulin, lijevi vanjski Toulousea Jerome Fernandez (ispred hrvatskog reprezentativca Damira Bičanića), srednji vanjski Chamberyja Edin Bašić, desni vanjski Chamberyja Xavier Barachet, pivot Montpelliera Issam Tej, desno krilo Montpelliera Dragan Gajić i na lijevom krilu MVP sezone Valero Rivera.

Ljeto promjena u francuskom rukometu

Sve je počelo još u proljeće pričama kako je šeik Hamad bin Jassim bin Jaber Al Thani, prvi čovjek Qatar Investment Authorityja, spreman svojoj nogometnoj igrački pridružiti i rukometnu. Katarski milijarder uložio je velik novac u nogometni klub, a s obzirom na veliku popularnost rukometa u Francuskoj, vrlo brzo se rodila ideja o ulaganju i u ovaj sport. Logičan izbor bio je Paris Handball, rukometni klub koji je od 1992. do 2002. godine djelovao u sklopu društva Paris Saint-Germain, a onda se odvojio i krenuo u zasebnu avanturu.

QIA je dao svoj prijedlog tadašnjoj upravi pariškog kluba i on je objeručke prihvaćen s obzirom da je klub bio u teškom financijskom stanju i velikom mukom osigurao opstanak u društvu najboljih francuskih klubova. 4. lipnja QIA postaje stopostotni vlasnik Paris Handballa i preimenuje klub u PSG te ga vraća pod okrilje nogometnog kluba. Za predsjednika je postavljen predsjednik nogometnog kluba PSG Nasser Al-Khelaifi, čovjek od najvećeg povjerenja Al Thanija i sve je bilo spremno za građenje novog rukometnog diva.

S ulaskom svježeg kapitala u PSG, krenulo je i osnaživanje momčadi. Katarani nisu pitali za cijenu, dovodili su zvijezde sa svih strana svijeta, a sve s ciljem uspostavljanja dominacije u klupskom rukometu. Prvi cilj im je rušenje Montpelliera s trona najbolje francuske momčadi u novije vrijeme, a drugi cilj i onaj važniji je dugoročno vladanje ne samo francuskim, već i europskim rukometom.

Dovedena je praktički kompletno nova momčad, sve redom zvijezda do zvijezde i mora se priznati kako su na dobrom putu slaganja rukometnog dream teama. Svega tjedan dana nakon što je QIA preuzeo PSG, poslana je ponuda tadašnjem treneru Chamberyja Philippeu Gardentu koju ovaj jednostavno nije mogao odbiti i riješeno je pitanje šefa struke. Tada se krenulo u slaganje igračke križaljke, a u toj priči budžet je bio sporedna stvar. Pariz je kao metropola prepun mogućnosti i QIA kroz ulaganje u sport vidi priliku za ulazak na ovo veliko tržište stoga ne treba čuditi ta velika iznenadna investicija. Rukomet i nogomet su ipak perjanice francuskog sporta i katarski šeik zna zbog čega je baš ovdje uložio velik novac.

Kada se počela slagati zvjezdana momčad u Parizu, i ostali klubovi su pokušali isto, međutim, njihov kapital je bio ograničen. Ipak, Chambery je vratio braću Gille, Dunkerque je doveo dvojicu odličnih Norvežanina i Jolija, Montpellier je također jači, Nantes je angažirao Entrerriosa i Maquedu i sve to doprinosi tezi o osnaživanju francuskog klupskog rukometa.

Hoće li projekt PSG-a već u prvoj sezoni srušiti MAHB s trona, ostaje za vidjeti, ali da se neke stvari mijenjaju u francuskom klupskom rukometu, to nitko ne može osporiti.

Što nas očekuje?

Očekuje nas definitivno kvalitetna sezona, zasigurno zanimljivija nego prethodnih nekoliko. Borba za naslov će biti neizvjesna, borba za Europu također, a ništa manje zanimljivo neće biti niti na dnu gdje je nekoliko kandidata za izbjegavanje posljednja dva mjesta koja vode u niži rang natjecanja.

Osim 26 prvenstvenih kola francuske klubove očekuje i borba kroz Kup te Liga kup. Pobjedniku francuskog Kupa ovaj naslov osigurava mjesto u EHF Europskom kupu, a dogodi li se kao i prošle sezone da je riječ o aktualnom osvajaču prvenstva u ovo europsko natjecanje ide sljedeća momčad u poretku. Kup Francuske započinje utakmicama 1/16 finala koje su na rasporedu u srijedu, 14. prosinca. Klubovi članovi LNH u natjecanje se priključuju u kasnijoj fazi.

Kada je u pitanju Liga kup parovi prvoga kruga, koji će se odigrati 8. i 9. listopada, već su poznati. Saint-Raphaël će imati tešku zadaću protiv PSG-a i to je svakako najjači dvoboj ove faze natjecanja. Ostale parove čine Nantes - Billere, Dunkerque - Aix, Toulouse - Cesson, Sélestat - Tremblay te Créteil - Ivry, dok će se Montpellier i Chambery priključiti u četvrtini finala koja je na rasporedu 27. i 28. listopada. I pobjednik ovog natjecanja odlazi u EHF Europski kup.

PSG i Montpellier s istim ambicijama - naslov prvaka Francuske

Iako bismo voljeli reći kako će se u borbu za naslov prvaka Francuske uključiti četiri, pet ili šest momčadi, realnost je nešto drugačija. Mjesta na naslovnicama rezervirana su za samo dvije momčadi, a to PSG i Montpellier. Ova dva kluba odskaču kvalitetom i budžetom, posloženi su sjajno i bilo bi pravo čudo da ih netko treći skine s trona.

Priču o Parižanima već smo apsolvirali. Klub čije je boje branio i jedan Jackson Richardson, vraća se u vrh francuskog rukometa i to zahvaljujući QIA i brojnim pojačanjima. Ovog ljeta dovedena su, ni više ni manje, nego čak 11-orica igrača i trener. Imena poput Gunnarssona, Halgrimssona, Honrubije, Dinarta, Abaloa, Hansena, Kopljara dovoljno govore o tome kako su poslovali.

Nisu štedjeli i željet će već u prvoj sezoni u novom izdanju biti na vrhu. Imaju sjajnu momčad, doveli su vrlo dobrog trenera i imaju preduvjete za uspjeh. Međutim, i pred ovakvom momčadi je vrijeme u kojem će biti pogrešaka i neće biti briljantne igre. Trebat će sve to posložiti u homogenu cjelinu, dobar dio igrača je praktički bez odmora nakon nastupa na Olimpijskim igrama i ne treba odmah očekivati čuda.

Osnaživanje PSG-a ne znači da će Montpellier samo tako predati naslov prvaka. Branitelj naslova će i u narednoj sezoni imati puno toga za reći, poglavito što se i oni čine jačima nego što su to bili prošle sezone. Istina, ostali su bez Bojinovića i Honrubije koji su pojačali izravnog rivala, međutim doveli su Malmagra, Mamelunda i Metličića koji donose dodatnu kvalitetu. Dodajmo njima i Karabatića, Accambraya, Gajića, Guigoua, Kavtičnika, Prošta, Teja i jasno je da Montpellier ima pravo reći da ide na naslov i u nadolazećoj sezoni.

Borba za Europu: jedno (?) mjesto - četiri kandidata

Montpellier i PSG zbog svega su navedenog najizgledniji kandidati za prva dva mjesta i Ligu prvaka, a preostalu poziciju hvatat će najmanje četiri kluba. Kvalitetom od ostatka društva odskaču Chambery, Dunkerque, Nantes i Saint Raphaël i oni bi trebali voditi žestoku borbu za treću i/ili četvrtu poziciju, ovisno o raspletu kupova, koje im može donijeti Europu.

Chambery je igrački izgubio odlaskom Xaviera Baracheta u Španjolsku, međutim dobio je povratkom braće Gille iz HSV-a i dovođenjem perspektivnog Kevyna Nyokasa. Ipak, najveći minus im je odlazak odličnog stručnjaka Phillipea Gardenta u PSG. Umjesto njega angažiran je Mario Cavalli koji je bio Gardentov pomoćnik u ovom klubu.

Svakako treba obratiti pozornost i na Dunkerque koji je na Trofeju prvaka pokazao da misli ozbiljno ove sezone. Do Trofeja je stigao na najteži način, svladao je prvo Montpellier, a zatim Chambery i to je već dovoljno upozorenje uoči početka sezone. Momčad nisu previše mijenjali, međutim doveli su kvalitetna pojačanja u Norvežanima Espenu Lieu Hansenu i Christofferu Rambu, ali i u francuskom reprezentativcu Guillaumeu Joliju. Tu su i iskusni Mohamed Mokrani i Sebastien Bousquet, kao i povremeni reprezentativac Baptiste Butto.

U kategoriju kandidata za visok plasman spada i Nantes koji će u novoj sezoni ići na španjolski pogon. Ostao im je prošlosezonski MVP lige Valero Rivera, a njemu i Borji Vidalu Fernandezu dodani su i Alberto Entrerrios i Jorge Maqueda, jaka imena španjolskog rukometa. Prošlu sezonu su završili kao četvrti, napravili su određene promjene tijekom ljeta, ali su ostali jaki.

Krug onih koji bi se trebali boriti za nastup u Europi zatvara Saint-Raphaël, mali klub koji je sve bolji i jači i iz sezone u sezonu radi sve veća ostvarenja. Svoju snagu potvrdili su i na wild card turniru Lige prvaka gdje su došli do finala i na konopcima imali veliki HSV. Na žalost po njih, u dodatnom je vremenu njemački sastav bio uspješniji.

Sezona bez stresova

Toulouse, Selestat, Creteil i Ivry momčadi su koje će teško doći do borbe za europske pozicije, ali se ne bi trebale naći ni u borbi za opstanak. Oni mogu očekivati mirnu sezonu i ukoliko odrade utakmice na očekivanoj razini, sredina ljestvice je njihova realnost.

Nešto više je obećavao Toulouse, međutim financijski problemi su ih dosta bacili nazad. Momčad koju predvodi francuski kapetan Jerome Fernandez ostala je bez pojačanja koja je već dovela tijekom ljeta nakon što su morali smanjivati plaće da bi ostali u okviru budžeta. Igračima je snižena plaća za 17 posto, u posljednji trenutak su dobili licencu za nastup, ali ne i dozvolu za registriranje ovoljetnih pojačanja zbog čega u klubu kroz razne sastanke u posljednji trenutak žele spasiti situaciju.

Selestat, Creteil i Ivry nisu imali takvih problema, ali nisu niti nešto posebno radili na tržištu jer im je budžet jednostavno ograničen i više su se usredotočili na zadržavanje kadra od prošle sezone.

Borba za opstanak

Novaci u elitnom društvu Billere i Aix naći će se u vrlo teškoj i neizvjesnoj borbi za ostanak u društvu najboljih. Jednostavno ne posjeduju neku veliku kvalitetu i njihov prvi i osnovni cilj u nadolazećoj sezoni je izbjeći posljednja dva mjesta. Pokušali su se pojačati tijekom ljeta, doveli nekolicinu igrača, međutim nisu to igrači koji bi mogli stvarati razliku i pred njima je teška sezona.

U tom društvu se nalaze i Cesson i Tremblay. Cesson je bio dosta aktivan tijekom ljeta i poprilično je izmijenio roster, a najzvučniji dolazak im je onaj Igora Anića iz Gummersbacha. Tremblay je između ostalih doveo i našeg Vladimira Ostarčevića, ali od momčadi koja je dvije sezone zaredom (2008/2009 i 2009/2010) bila uz bok Montpellieru i Chamberyju, danas su među kandidatima za ispadanje. Prošla sezona je za njih bila teška, ovog ljeta su ponovno izgubili velik broj igrača i neće im biti nimalo lako u novoj sezoni.

Hrvati u Francuskoj

Osmorica hrvatskih rukometaša ove će sezone zarađivati za kruh u LNH. Najistaknutiji među starosjediocima je svakako Damir Bičanić. Bičanić se već profilirao u jednog od važnih igrača Chamberyja i njegov status se neće mijenjati tijekom nadolazeće sezone. Dosta će se očekivati po običaju i od Davora Dominikovića koji će nositi obranu Ivryja, ali i od Dragana Jerkovića u Creteilu te Vladimira Ostarčevića u Tremblayu.

Od trojice novih igrača u Francuskoj puno se očekuje. Petar Metličić je napustio Celje i stigao u veliki Montpellier gdje je odmah predstavljen kao pojačanje od kojeg se očekuje veliki doprinos u igri u oba smjera. Slično kao i Metličić predstavljen je i Marko Kopljar u PSG-u. Kopljar ima iza sebe sjajan nastup na Europskom prvenstvu u Srbiji te dobru sezonu u Zagrebu što nije prošlo neprimijećeno. Glavni konkurent bit će mu Asgeir Örn Hallgrimsson.

Novo ime u Francuskoj je Mario Obad koji je dobre igre iz dresa Nexea naplatio transferom u Francusku. Lijep prelazak za povremenog hrvatskog reprezentativca koji u jakoj ligi ima priliku potvrditi svoju kvalitetu. Obad će svlačionicu dijeliti s Jerkovićem, ali i Davorinom Vranićem kojemu je nadolazeća sezona šesta u Francuskoj.

Novo, i prema svim najavama, najuzbudljivije prvenstvo otvaraju utakmicom u četvrtak prvak Montpellier na gostovanju kod Billerea (20:45, Canal+Sport). Ostali parovi prvoga kola: PSG - Cesson-Rennes (14.9., 20, Sport+), Toulouse - Aix (14.9., 20:30), Dunkerque - Saint-Raphaël (15.9., 20), Tremblay - Chambery (15.9., 20), Selestat - Nantes (15.9., 20:30), Creteil - Ivry (16.9., 16:15)