Sammir ofenzivno jedan od najboljih, Radošević ponajbolji u defenzivi, obojica kronično pali u drugom poluvremenu

Jorge Sammir, Brazilac s hrvatskom putovnicom, i Josip Radošević, 18-godišnji igrač Hajduka koji se "preko noći" iz Hajdukovih juniora prometnuo u hrvatskog reprezentativca, danas su dvojica možda i najvažnijih igrača svojih klubova, inače najboljih hrvatskih ekipa, a ujedno su i dvojica najosporavanijih hrvatskih reprezentativaca današnjice, možda i u povijesti reprezentacije. No, sudeći po statistici obojica mogu biti ponosni na svoje izvedbe u "Vječnom derbiju", odigranom u subotu navečer na Maksimiru.

Sammir sjajan u ofenzivi, obrambeni zadaci i dalje "rak-rana", neočekivan pad u drugom poluvremenu"

Sammir je u derbiju postigao dva zgoditka, prvi za izjednačenje, drugi za konačnih 3:1 Dinama, a iako je drugi bio na iskustvo iz penala te jubilarni deseti u sezoni, prvi je ipak, mora se priznati, bio prava majstorija. Brazilac je prvo na vrijeme iz drugog plana ušao između dvaju stopera Bilih te u skoku iz voleja punom nogom uhvatio Gorana Blaževića u raskoraku i loptu pospremio u suprotan kut iza leđa Šilje. Asistirao je sjajnim paraboličnim centaršutom Ante Rukavina, ali majstoriju je ipak izveo Sammir.

Nadalje, Brazilac je imao 25 točnih dodavanja na utakmici u kojoj je igrao do 83. minute, što je također važno napomenuti. Isto je tako važno reći da su neka od njih bili i ubačaji iz kornera koji su pronašli glave igrača u plavim dresovima (3), bilo je tu i dugih dubinskih pasova te paralela na bok (4). No, samo je deset dodavanja Sammir imao u drugom poluvremenu kada je na očigled fizički pao u igri te se više nije toliko dobro kvalitativno i kvantitativno kretao između linija Splićana.

Imao je 11 krivih dodavanja od čega čak sedam u drugom poluvremenu kada je igrao lošije; potom istrpio dva lakša prekršaja, a napravio ih je isto toliko - od toga jedan i na Radoševiću u petoj minuti utakmice, što je bio i jedini "međusobni" dvoboj te dvojice igrača na susretu. Za dva gola koja je zabio trebala su mu tri udarca u okvir, a ukupno njih pet prema golu Hajduka.

Četiri je lopte izgubio u duelima s Hajdukovim igračima, ali je dvije i osvojio. No, to se zbilo na centru i oba puta u prvom poluvremenu, dok je u drugom čak tri puta gubio posjed lopte. Iz toga svega se da zaključiti kako je Sammir bio ponajbolji ili čak najbolji Dinamov igrač u napadu te definitivno jedan od najzaslužnijih za pobjedu, no, isto tako nije bio previše defenzivno koristan svojim suigračima, a fizički je u drugom dijelu kronično pao, počeo griješiti, manje se i lošije kretati, raditi više grešaka, što je vjerojatno osujetio i trener Ante Čačić, koji ga je u zadnjih sedam minuta ogleda izvadio na korist mladog debitanta Alena Halilovića.

Sve u svemu, ponajbolji nastup Sammira ove sezone za Dinamo, pogotovo u Prvoj ligi, a vjerojatno i uopće. Bio je ubojit, opasan, zabio je dva gola, kretanje mu nije bilo loše, a sve to uz golem pritisak na leđima što je kasnije i sam priznao. Međutim, još uvijek mora poraditi na nekim segmentima svoje igre u kojima već godinama nije bogzna kako napredovao - defenzivi, trci i snazi, odnosno kondiciji, kako bi mogao na visokom nivou odraditi cijeli susret.

Radošević gotovo besprijekoran na poziciji "korektora", napadački sterilan, bez snage u drugom poluvremenu

Josip Radošević odigrao je, unatoč uvjerljivom porazu Hajduka, vrlo dobru utakmicu, gotovo savršeno odradivši svoju ulogu. Ali, ništa više od toga. On je bio klasični "korektor" u momčadi Miše Krstičevića na Maksimiru, dakle popravljao je eventualne greške svojih suigrača u sredini terena i prema naprijed, pazio je konstantno na prostor i ubacivanje Dinamovih ofenzivaca u njega. U početku utakmice je čuvao i/ili preuzimao Sammira, koji je bio odlično pokriven jedno vrijeme, zajedno s Antonijem Milićem, a kasnije je pokrivao "rupe" između Hajdukovih linija.

I odradio je to odlično. Pretrpio je jedan prekršaj, kada ga je srušio baš Sammir, oduzeo je šest lopti, a izgubio četiri, od toga samo jednu u prvom poluvremenu što pokazuje i njegov pad u snazi i koncentraciji u drugom poluvremenu. Imao je osam točnih i dva netočna dodavanja, a čak sedam točnih u drugom dijelu kada se Hajduk, ponukan rezultatom, malo više otvorio i počeo napadati. Radošević nije skrivio nijedan prekršaj na utakmici, što je s obzirom na okolnosti bio veliki plus za njega, budući da je sve lopte na koje je išao - odnio bez faula. No inače, za zadnjeg veznog to i nije neki kompliment.

Samo je jednom pucao na gol Ivana Kelave i to početkom nastavka kada je s više od 30 metara pokušao iz slobodnog udarca, ali je ta lopta završila bliže tribinama nego vratnicama gola Plavih. Ono što je kod njega bilo na najvišoj razini jest kretanje i trka, pogotovo u prvom poluvremenu, dok je u drugom i on vidno pao u snazi. Pokazao je i još jednom dokazao da može "trčati do sutra" i da to njegovo kretanje nije bez veze i uzalud, nego je pokrivao mnogo prostora, sjekao mnoga dodavanja Dinamovaca i omogućavao svojim suigračima da lakše dolaze do lopte i boljih pozicija.

Jednom je, na početku utakmice, sjajnim uklizavanjem blokirao udarac Duje Čopa, koji bi sigurno išao u okvir gola, a vrlo rijetko mu se znalo dogoditi da "zapliva", izostane s pozicije ili zakasni u obrambenoj reakciji. Ali mu se ipak dogodilo - pogodak Čopa za 2:1 Dinama. No, ni taktika mu nije najbolje odgovarala jer su ga suigrači, namjerno ili ne, "preskakali" u igri prema naprijed, nije dolazio iz drugog plana i rijetko je prelazio centar te je u svojim rijetkim okomitim dodavanjima bio bezopasan. Dakle, napadački nije bio od koristi.

Na kraju, Josip Radošević odigrao je i više nego dobru utakmicu za Hajduk na Maksimiru. Defenzivno je igrao gotovo bez greške, bio praktički stup obrane i ispravljao greške suigrača. Fantastično se kretao, pokrivao, mnogo trčao. No, napadački nije odigrao apsolutno ništa i kao i Sammir, još uvijek ima prostora za rad i napredak. Dok Brazilac treba popraviti obranu i trku, Zujo treba raditi na okomitosti, hrabrosti za izlete u napad, šutu i kondiciji, jer je zadnji vezni igrač koji definitivno mora moći pretrčati najviše od svih igrača na terenu, bez obzira igra li se prvo ili drugo poluvrijeme.