Revija koja bi trebala postati tradicija

Hrvatska je u proteklih dvadesetak godina odigrala nekoliko pamtljivih i važnih prijateljskih utakmica - od one prve protiv SAD-a preko spektakularnih okršaja s Brazilom ili Argentinom kod kuće do susreta u Španjolskoj gdje je Hrvatska pokazala sebi i svijetu da je nova sila na nogometnoj karti Europe.

No, puno češće, svjedočili smo teško gledljivim i često prilično beznačajnim utakmicama. Malo se toga moglo vidjeti u dvobojima dviju nemotiviranih ekipa, igrača koji razmišljaju kako odraditi posao i bez ozljeda se vratiti u klubove. Silne izmjene su kvarile ritam utakmica, a i oni koji su se htjeli dokazati teško su to mogli u takvim okolnostima i takvim utakmicama. Osim bodova za Fifin koeficijent, malo je toga korisnoga Hrvatska izvukla iz većine tih utakmica.

Prijateljske utakmice nisu potpuno beskorisne, no koncept igranja protiv sastava odabranih igrača domaće lige ima nekoliko značajnih prednosti zbog kojih bi mogao, a možda i trebao, postati tradicionalan.

Jedinstvena je to prigoda jednom širem broju igrača pokazati gdje su u odnosu na nivo hrvatske reprezentacije. Igor Štimac nikada ne bi mogao na djelu vidjeti toliki broj igrača koji su potencijalno zanimljivi, u ogledu s jednim vrhunskim suparnikom.

Nadalje, motiv je u takvoj utakmici puno izraženiji, a samim time i natjecateljski naboj. Igrači Selekcije se žele dokazati, no i reprezentativci moraju dati malo više jer znaju da s druge strane grizu pretendenti na njihovo mjesto (danas-sutra), i da ih čeka dosta upitnika ako, primjerice, Pavlović pokaže puno više od Maloče. No, s druge strane, ovakva utakmica bi trebala garantirati da će i igrači Selekcije pripaziti na zdravlje reprezentativaca i da neće biti startova koji bi nekoga izbacili s terena na duže vrijeme.

Na kraju, iako danas sve što je povezano s HNS-om u startu ima negativan odjek u javnosti, pa je tako i u izboru igrača, a i samih trenera Selekcije pronađeno dosta objektivnih, a onda i manje objektivnih mana, zar nije ovakav dvoboj zanimljiviji od nekog "generičkog" ogleda s Norveškom, Luksemburgom ili konkretno Alžirom koji je bio alternativa?

Zar ovakva utakmica nije dobra prilika za promociju Prve lige i njenih najboljih aktera? Zar nije zanimljivo navijati za tu Selekciju, na papiru puno slabiju, ali sastavljenu od igrača naših klubova za koje se navija svakog vikenda? Nema sumnje da će navijač Cibalije sa zanimanjem pratiti svog Župarića, a navijač Belupa svog Glavicu. Nije li to i sjajna prigoda dinamovcima da pokažu kako nisu "balvani" jer gube u Ligi prvaka? Nije li interesantno vidjeti kako će u ovakvom društvu reagirati mladi hajdukovci?

Iako se iz ovakvog susreta ne bi smjelo izvlačiti baš previše zaključaka, jer će igrati dvije momčadi koje više nikad neće igrati zajedno nogomet u tom sastavu, koje nisu uigrane i sve to u ipak jednom revijalnom srazu po vjerojatno lošem travnjaku, više odgovora dat će ovakva utakmica nego što bi dao prijateljski ogled s Alžirom.

I svima će nam biti zanimljiviji.

Iako će više od 30 igrača prodefilirati Kantridom, za otprilike polovicu njih ovo je uistinu važna utakmica.

Ivan Kelava na neki je način "degradiran" u Selekciju Prve lige, a nekoliko neuvjerljivih predstava ove godine udaljile su ga od mjesta trećeg vratara koje je svojevremeno držao. Slično vrijedi i za Šimu Vrsaljka, to su dvojica igrača u Selekciji kojima je ova utakmica prigoda za povratak u reprezentaciju, ili barem za korak prema tomu.

S druge strane, neigranje Srne, Pletikose, Šimunića, Strinića, Vukojevića, Kalinića, Olića, Rakitića i Pamića, pa i vjerojatni izostanci Ćorluke i Lovrena, prigoda su onim rubnim reprezentativcima da poboljšaju svoj status.

To vrijedi za igrače poput Maloče, Kovačića, Radoševića i Subašića, za novake poput Runje, Bartulovića i posebno Livaju, ali i za one koji priželjkuju mjesto standardnog prvotimca poput Kranjčara, Badelja, Sammira ili Eduarda.

I na kraju, ovo je utakmica dosadašnje karijere - ili barem prigoda karijere - za nekolicinu igrača Prve lige koji nisu iz Dinama i Hajduka, nemaju to zaleđe u HNS-u i ne mogu doći do reprezentacije prije nego zaigraju u tim klubovima. Od spomenutih Župarića, Pavlovića i Glavice preko Kokalovića, Milića, Leškovića, Kreilacha, Trebotića do Rebića, Kramarića i Budimira, puno je nogometaša koji će dati sve od sebe kako bi se pokazali u najboljem svjetlu.

Što je rijetkost za prijateljske utakmice.

I dakako, tu su nogometaši Dinama i Hajduka - osim spomenutih, tu su i Blažević, Pivarić, Ademi, Brozović, Andrijašević Caktaš, Čop i Rukavina među kojima je nekoliko onih koji bi mogli uskoro kucati na vrata reprezentacije. Dobar nastup u ovom susretu približio bi ih tom trenutku.

Puno je, dakle, motiva u ovakvoj utakmici koju će sa zanimanjem pratiti i klubovi, nadajući se kako će njihovi puleni pokazati nogometnoj javnosti kako su možda zaslužili i kojeg predstavnika više u ovakvoj selekciji, kako se kod njih dobro radi i kako nogomet u Hrvatskoj nisu samo Dinamo i Hajduk.