Loebovo briljantno zbogom, Fordov pucanj u prazno i iznenađujuće dobri privatnik

Svjetsko prvenstvo u reliju osnovano je 1973. godine. U prva četiri izdanja sastojalo se isključivo od natjecanja konstruktora, a 1977. prvi je put uvršten FIA Cup for Rally Drivers, odnosno poredak za najboljeg vozača sezone, koji od 1979. i službeno nosi titulu prvaka svijeta.

U 40-godišnjoj povijesti ovog natjecanja mnoge su momčadi uspijevale dominirati natjecanjem kroz nekoliko sezona, uspjelo je to i pojedinim vozačima, ali uspjehe koje su međusobnom suradnjom postigli Sebastien Loeb i Citroen nikad nitko prije njih nije postigao, a u budućnosti će ih biti vrlo teško ponoviti.

Primjerice, Lancia je osvojila sve konstruktorske naslove od 1987. do 1992., ali su se u tom periodu naslovom prvaka svijeta okitila tri različita vozača po dva puta (Kankkunen, Biasion i Sainz). Po tri uzastopna konstruktorska naslova osvojili su još Subaru (1995.-1997.) i Peugeot (2000.-2002.), a najdominantniji vozač tijekom prošlog stoljeća bio je Tommi Mäkinen s četiri uzastopna naslova (1996.-1999.). Mäkinen je svoje naslove osvajao tijesno i u snažnoj konkurenciji Colina McRaea, Carlosa Sainza, Juhe Kankkunena, Didiera Auriola i Richarda Burnsa, a bile su to godine u kojima su reli stazama jurili Mitsubishi, Subaru, Toyota, Ford, Peugeot, Škoda, Seat i Citroen.

Sebastien Loeb svijetu se predstavio pobjedom na reliju u Njemačkoj 2002. godine, a iduća sezona bila mu je prva koju je odradio u cijelosti. S tri pobjede došao je do drugog mjesta u poretku sa samo bodom zaostatka za prvakom Petterom Solbergom, a onda je počeo pisati povijest. Od početka 2004. do danas pobijedio je na 72 natjecanja, a još se 31 put popeo na pobjedničko postolje. Osvojio je devet uzastopnih vozačkih naslova i svojim vožnjama odveo Citroen do osam konstruktorskih naslova u posljednjih deset godina. Takva dominacija u automoto sportu do sada nije viđena, a još je impresivniji način na koji je Francuz osvajao titule.

Mnogi su skloni osporavati njegove uspjehe tvrdnjom kako tijekom karijere nije imao pravu konkurenciju. Budući da je teško uspoređivati različite periode povijesti, teško je odgovoriti na pitanje je li Loebovoj dominaciji doista kumovao nedostatak prave konkurencije ili je on svojim sjajnim vožnjama postojeću konkurenciju učinio nedoraslom.

Također, nemoguće je znati kako bi se Francuz snašao u nekim drugim vremenima protiv nekih drugih vozača. No, zbog njegove konstantnosti, dugotrajnosti i činjenice da je bez problema tijekom karijere pobjeđivao Hirvonena, Latvalu i Ogiera, ali prije toga i Grönholma, Burnsa, Sainza i Solberga, nitko mu ne može osporiti titulu najboljeg reli vozača u povijesti.

Pravom ljubitelju relija za uživanje u praćenju tog sporta dovoljno je da automobili jure uskim šumskim putevima ili pak planinskim cestama pola metra od provalije. Dovoljno je vidjeti majstora za volanom koji brzo i precizno svladava sve izazove najzahtjevnije automoto discipline i bez straha dodaje gas tamo gdje bi svatko normalan kočio. Realno, u tome nema većeg majstora od Sebastiena Loeba, bez obzira volite ga ili ne.

Koliko je bio bolji od svojih konkurenata tijekom godina najbolje pokazuje činjenica da je titulu prvaka 2006. godine osvojio s bodom prednosti pred Marcusom Grönholmom, iako na posljednja četiri relija nije nastupio zbog ozljede. Titulu je 2005. osvojio s čak 56 bodova prednosti ispred Solberga (po starom sustavu bodovanja), a 2010. Latvalu je ostavio na minus 105 (po novom sustavu bodovanja). U devet godina "kraljevanja" Sebastiena Loeba, posljednji reli godine samo je tri puta odlučivao o prvaku. 2012. godina nije bila jedna od njih.

Što je donijela 2012.?

Najvažniji događaj za sezonu 2012. dogodio se još u kalendarskoj 2011. kada je Mikko Hirvonen, Loebov najveći suparnik te sezone, odlučio napustiti Ford i potpisati za Citroen. Finac je u 2011. godini pružio dobar otpor Francuzu, na posljednjem reliju sezone imao priliku postati svjetski prvak, ali je odustao već prvog dana britanskog relija te srušio svoje i Fordove snove o svjetskoj tituli.

Njegovim dolaskom na mjesto drugog vozača Citroen je u potpunosti otupio oštricu svojih konkurenata. Ford je u sezonu krenuo s Jari-Mattijem Latvalom, vozačem koji svoj prisutni talent pokazuje tek povremeno, te iskusnim Petterom Solbergom, vozačem na pragu mirovine. Sebastien Ogier, koji je tijekom 2011. pokazao zube Loebu, potpisao je za Volkswagen, koji će u natjecanje ući tek 2013. pa niti on nije predstavljao opasnost za Loeba. Manje momčadi poput Minija nisu mogle konkurirati za vrh i već je tada bilo lako očekivati deveti uzastopni naslov.

To se i dogodilo. Loeb je pobijedio na devet od 13 natjecanja, a posebno impresivan bio je sredinom sezone kada je nanizao pet uzastopnih pobjeda. Francuz samo dva puta u cijeloj sezoni nije osvojio bodove, u Portugalu i Italiji. Zanimljivo, na oba relija koban za njega bio je treći brzinac. Još jedno izlijetanje imao je u Švedskoj, ali je tada završio natjecanje na šestom mjestu. Pobjeda mu je izmakla još jedino u Velikoj Britaniji gdje je osvojio drugo mjesto. Sezonu je završio s 57 bodova prednosti pred momčadskim kolegom.

Hirvonenov potez u prvi je mah začudio mnoge. Bilo je teško razumjeti zašto je napustio Ford u kojem je bio tako blizu naslova i odlučio doći u Citroen, gdje nije mogao očekivati ništa drugo nego ulogu drugog vozača. No, Citroen je očito uvjerio Finca kako je to idealan potez za njegovu karijeru jer će nakon Loebovog umirovljenja postati broj jedan u momčadi i njihov kandidat za naslov prvaka. U prvoj polovici godine Hirvonen se dosta mučio u novom automobilu, ali nakon faze prilagodbe počeo je voziti nešto bolje.

Ipak, ne dovoljno dobro da bi se približio Loebu. Osvojio je pet trećih mjesta, šest drugih mjesta i tek jednu pobjedu, u Italiji kad je Loeb odustao, a kad su Latvala i Solberg porazbijali svoje Fieste. Uspio je pobijediti i u Portugalu, ali su mu bodovi oduzeti zbog tehničkih nepravilnosti na njegovom automobilu. Tijekom godine po vremenima je mogao iz prve ruke uvidjeti koliko je slabiji vozač od Loeba pa je najveći dio sezone proveo u borbi s Fordovima za mjesta na postoljima, a daleko manji dio kao vjerna sjenka Sebastiena Loeba. Drugo mjesto u poretku osvojio je sa 213 bodova, prije svega zbog silnih odustajanja i velike nekonstantnosti Fordovih vozača.

Jari-Matti Latvala je vozač koji je 2008. godine pobijedio u Švedskoj i s 22 godine na leđima postao najmlađi pobjednik jednog WRC natjecanja. U godinama koje dolaze svoj talent nije u potpunosti realizirao i nije došao do uloge kandidata za svjetski naslov. Isto mu se dogodilo i ove sezone. Pobijedio je još jednom u Švedskoj u drugom reliju sezone, a onda je na novu pobjedu čekao sve do rujna i britanskog relija.

Osvojio je još tri druga i dva treća mjesta, a sezonu će pamtiti po velikom broju vozačkih pogrešaka poput one u idućem video isječku. Ukupno je osvojio 154 boda, čak 116 manje od Loeba.

O svojoj sezoni Jari-Matti Latvala kaže: "Fiesta je ove sezone bila kompetitivna, ali ja nisam bio konstantan. Stalno sam radio iste greške. Izgubio bih vrijeme na jednom brzincu pa bih na idućem pretjerao, zbog forsiranja izletio i izgubio još više vremena ili čak cijeli vikend. Trebao sam ranije naučiti iz svojih grešaka, ali čini se da sporo učim."

Njegov momčadski kolega, Petter Solberg, uoči sezone spremao se za mirovinu jer je natjecanje s privatnim automobilom u ova recesijska vremena postalo neisplativo. Tada je stigao poziv Forda, koji Norvežanin nije mogao odbiti. U sezonu je krenuo dobro, sa 62 boda na prva četiri relija, ali je u preostalih devet skupio isto toliko i završio sezonu na slabom petom mjestu u ukupnom poretku. Fordovi čelnici doveli su ga kako bi svojim iskustvom pomogao Latvali u sazrijevanju, a umjesto toga, on je od Latvale stekao pogrešne navike i čak četiri puta odustao te se još nekoliko puta istaknuo vozačkim pogreškama.

Najupečatljiviji trenutak Solbergove sezone svakako je Norvežaninov izlet u vinograd sa završnim udarcem u telegrafski stup.

Cijela Fordova sezona može se smatrati "pucnjem u prazno". Akvizicija Solberga nije donijela željeni efekt, Latvala nije ispunio očekivanja i s iznimkom pobjeda u Švedskoj i Velikoj Britaniji, sezona Fordove momčadi bila je za zaborav.

Ugodno iznenađenje sezone bio je Mads Ostberg, četvrti u ukupnom poretku. Norvežanin koji se natjecao s privatnim Fordom osvojio je bodove na svim natjecanjima na kojim je sudjelovao (11/13), a ni na jednom natjecanju nije bio plasiran slabije od petog mjesta. Osvojio je treća mjesta u Švedskoj i Argentini, a vrhunac sezone i dosadašnje karijere imao je u Portugalu gdje je pobijedio nakon diskvalifikacije Hirvonena. Njegova budućnost u WRC-u nije definirana, ali po svojim rezultatima zaslužio je mjesto u jednom od timova za iduću sezonu.

Od ostalih vozača valja izdvojiti Rusa Novikova, koji je osvojio druga mjesta u Portugalu i Italiji te okončao sezonu na šestom mjestu u poretku. Iza njega smjestili su se Neuville, Tanak i Prokop, a tek deseti bio je Ogier, koji je sezonu proveo u Škodama testirajući i pripremajući se za prave nastupe s Volkswagenom u idućoj sezoni.

Povlačenje francuskog "kralja" relija

Do kraja sezone preostala su tri natjecanja, Loeb je vodio sa 61 bodom prednosti ispred Hirvonena, a onda je šokirao svijet relija. Objavio je kako se od iduće sezone više neće redovno natjecati, već će sudjelovati na samo nekoliko odabranih relija i pripremati se za odlazak u WTCC (World Touring Car Championship).

U idealnom scenariju, Loeb je deveti naslov prvaka potvrdio pobjedom na francuskom reliju, dva natjecanja prije kraja sezone. Posljednji brzinac relija vožen je u njegovom rodnom mjestu pa je imao priliku proslaviti uspjeh s vojskom vlastitih navijača. Sezonu je završio pobjedom u Španjolskoj i barem što se tiče borbe za naslov prvaka otišao u mirovinu. Trajnu ili privremenu? Nikad se ne zna.

Zanimljiva je bila reakcija većine njegovih konkurenata. Iako vrhu poretka nisu mogli ni primirisati dok je vozio, Loebovi suparnici na stazi izrazili su žaljenje zbog njegovog odlaska. Sjajni Francuz svima im je bio uzor i nedostižni cilj. Svi su se trudili pratiti njegov tempo, svima je bio san pobijediti ga i prekinuti njegovu dominaciju. U tome nisu uspjeli, a on odlazi. No, sada će barem imati priliku u ravnopravnijem se okruženju boriti za naslov prvaka.

Stavove Loebovih konkurenata najbolje opisuje sljedeća izjava Malcolma Wilsona, šefa Fordove momčadi: "Naš vječni cilj bio je pobijediti ga i zato ne želim da prestane voziti. Spriječio nas je u vjerojatnom osvajanju osam titula i volio bih ga pobijediti dok se još uvijek natječe."

Iako će u veljači navršiti 39 godina Loeb je u reliju mogao dominirati još godinama, barem se trenutno tako čini. No, da se on osjeća dovoljno mlado potvrđuje i činjenica da se zasitio pobjeđivanja u reliju te da teži novim izazovima. Kako kaže, ne žali zbog odluke koju je donio: "Ne žalim zbog donesene odluke, niti sam tužan. Veselim se novim izazovima za koje se pripremam."

S devet titula može otići mirne duše. Postavio je letvicu vrlo visoko i pitanje je kada će se pojaviti vozač koji će ga nadmašiti. Ova sezona bila je Loebov briljantan oproštaj od WRC-a, njegovo briljantno zbogom.

Pogled u budućnost

Loebov odlazak nije jedina važna promjena uoči iduće sezone. U natjecanju više neće sudjelovati Fordova i Minijeva tvornička momčad. To ne znači da ti automobili neće juriti stazama naredne sezone, već da će sudjelovati kroz privatne momčadi (Ford kroz M-Sport, Mini kroz Prodrive) te da će imati nešto skromnije budžete ne nađu li dobre sponzore.

Citroenova udarna igla postat će Mikko Hirvonen, a Finca očekuje sezona "biti ili ne biti". Ove sezone nije pokazao da je sigurna oklada za naslov prvaka, a Citroen od njega očekuje da nastavi tamo gdje je stao Loeb. Na njemu je da pokaže je li tome dorastao. Za ulogu drugog vozača izborio se Španjolac Dani Sordo, koji će se vratiti u Citroen nakon dvogodišnje avanture u Miniju.

Velika nepoznanica je za sada M-Sport. Teško je prognozirati koliko će ta momčad biti konkurentna bez direktne Fordove pomoći, a nije poznato niti tko će sjediti za upravljačem Fiesta. Solberg je izjavio da bi želio ostati, ali pitanje je želi li to i druga strana. Među kandidatima su još ovogodišnji vozači te momčadi, Tanak i Novikov, možda i Ostberg. Sigurno je da to neće biti Latvala, koji se odlučio za selidbu u Volkswagen.

Nijemci ulaze u WRC s velikim ambicijama. Cijelu godinu su koristili Škode kako bi prikupili što više iskustva i podataka o stazama, a vrijeme će pokazati kako će se u natjecanju snaći Polo. Osim Latvale za VW će voziti Ogier. Natjecanju bi se trebao priključiti i Hyundai sa svojim i20, ispuni li najave.

U idućim tjednima momčadi bi trebale posložiti sve kockice jer nova sezona kreće u Monte Carlu već 17. siječnja. Borba za naslov prvaka u 2013. mogla bi biti vrlo uzbudljiva, a ulaskom novih momčadi ljubitelji relija moći će vidjeti nešto šarenije društvo, umjesto dosadašnjeg dvoboja Forda i Citroena. Sport kao što je reli svakako zaslužuje povratak na stare staze slave, a ostaje nada kako ove promjene donose bolje sutra te da s odlaskom velikog šampiona za reli neće doći još mračnije doba.