Federerov vapaj neće nitko čuti, danas su u modi maratoni

Vrijeme čini svoje i sportovi kao i sve ostalo evoluiraju. Tako je i s tenisom i današnji tenis ima sve manje dodirnih točaka s onim od prije 15 pa čak i deset godina. Ponajviše se to odnosi na raznovrsnost igranja na različitim podlogama jer je s vremenom došlo do različitih promjena tako da sve više izumiru one brze podloge na kojima su prednost imali igrači koji su voljeli odmah nakon servisa otići na mrežu.

Poeni su duži, mečevi su duži, igrači vrlo rijetko izlaze na mrežu, a u Top 30 ih je veliki broj koji će na mrežu izaći samo ako protivnik skrati lopticu, a imaju je izgleda stići.

Roger Federer je nakon završetka sezone progovorio o tome i rekao kako je to vrlo štetno za tenis. Kada takve riječi dođu iz usta velikog igrača kao što je Roger Federer, one imaju posebnu težinu, a koliko je to štetno ili nije ovisi o ukusu promatrača.

Dio pratitelja tenisa voli današnju igru i raznovrsnost udaraca s osnovne linije, međutim postoji i veliki broj onih koji žale za starim vremenima kada su mečevi bili kraći, sve je bilo brže, a igrači su "kampirali" na mreži. Uostalom teniski velikani novijeg doba poput Gorana Ivaniševića, Petea Samprasa, Borisa Beckera, Johna McEnroea, Richarda Krajiceka, Stefana Edberga, Patricka Raftera bili su igrači koji su obožavali izlaske na mrežu i nakon dobrog prvog servisa nisu niti slučajno ostajali iza.

Danas je situacija potpuno drugačija. Vrlo je mali broj onih koji će nakon prvog servisa izaći na mrežu. Klasičan servis-volej igrač danas je Michael Llodra, Radek Štepanek također ne bježi od igre servis-volej, jednako tako niti Ivo Karlović, Feliciano Lopez i Gilles Müller nemaju ništa protiv takvog stila igre.

Međutim, u današnjem tenisu u Top 30 izuzev "vječito ozljeđenog" Mardyja Fisha nema niti jednog igrača koji bi došao u Wimbledon i igrao takav ili barem sličan tenis. Prije je to bilo nezamislivo.

Najveća razlika se osjeti na travnatoj podlozi gdje su prije dominirali igrači jakog servisa i dobrog voleja, a sada je situacija sasvim drugačija. Goran Ivanišević je posljednji tenisač koji je sa servis-volej igrom uzeo Wimbledon i to 2001. godine što je ujedno bio i posljednji vlak za takav tip igrača da nešto naprave.

Sljedeće godine dogodile su se drastične promjene, u All England Clubu su odlučili promijeniti travu, na podlogu je dodana veća količina pijeska i loptice su već 2002. godine drugačije odskakale.

U cijeloj priči je odskok loptice najbitniji, jer izlazna brzina loptice u biti je ostala ista. Loptice puno više odskaču i sada tenisačima dolaze u visinu lakta, a ne u visinu koljena kao nekada u Wimbledonu. Samim time, igrači nemaju potrebu juriti na mrežu i kratiti poen, mogu ostati na osnovnoj liniji i igrati igru koja im najviše odgovara. Prije je odskok bio puno manji, igralo se i sa značajno lakšim lopticama i igra s osnovne linije nije imala nikakvog smisla.

Međutim, ono što Federer uporno naglašava je neravnopravnost. U to vrijeme je još uvijek u Topu 100 bio veliki broj igrača koji su njegovali napadačku igru i takav stil igranja, no usporavanjem podloga oni su gubili tu svoju prednost i sve više su do izražaja dolazili igrači koji preferiraju zemljane terene. Servis-volej igrači su imali sve manje turnira za koje su mogli reći "super, idem na xy turnir, tu imam velike šanse, to je moj turnir". S druge strane igrači koji vole sporije podloge imali su pred sobom cijelu zemljanu sezonu s velikom prednosti u odnosu na "napadače", plus što im je omogućena ravnopravnost i na travi, a s vremenom i na ostalim podlogama.

Sve se to poklopilo s dolaskom jake nove španjolske garniture predvođene Rafaelom Nadalom i Davidom Ferrerom, s jačanjem južnoameričkog, prvenstveno argentinskog tenisa i sa sponzorima koji su dolazili s tim igračima. Dok je prije bilo nezamislivo da igrač koji preferira zemljanu podlogu prođe dalje od trećeg-četvrtog kola Wimbledona, danas takvi igrači i osvajaju Wimbledom. S druge strane onaj koji obožava travnatu podlogu i brze terene, gotovo da nema baš nikakve šanse u Roland Garrosu.

Sve je to evolucija tenisa i koliko god se to nama sviđalo ili ne, moramo to prihvatiti. Federer je istupio, ali mogu li njegove riječi navesti odgovorne na promjene? Teško. U svijetu tenisa ogroman, najveći utjecaj ima marketinška agencija IMG koja je s Federerom raskinula suradnju sredinom ove godine. Samim time Federer je izgubio dosta utjecaja u svijetu tenisa, a to potvrđuje i činjenica da nije pozvan na ekshibiciju u Abu Dhabiju krajem prosinca gdje će biti Novak Đoković, Andy Murray, Rafael Nadal i ostali veliki igrači. Objašnjenje o nepozivanju Federera prilično je tanko jer tvrde kako su zvali bivše osvajače ove ekshibicije. S druge strane, jasno je kako pravi razlog nepozivanja leži u raskidu suradnje Federera i IMG-a.

IMG drži u svom "vlasništvu" većinu ATP turnira i sve što Federer može je lobirati kod ostalih turnira da ipak učine nešto po ubrzavanju podloga, kako servis-volej igrači ne bi postali izumrla vrsta. Koliko je to moguće? Teško ostvariva misija.

Glavni razlog je ponovno novac. Prema tvrdnjama iz ATP-a, sam ATP nema prevelikog utjecaja na to koliko će biti brza koja podloga. Postoje norme o vrstama podloga, a na organizatorima je odluka koliko brzu podlogu žele. ATP je već najavio kako će provesti određeni monitoring nad turnirima i pokušati spriječiti "izjednačavanje podloga" i konstantno usporavanje kojemu se ne vidi kraj. No te najave su stare već gotovo godinu, nekih velikih pomaka nije bilo, a to najviše pogoduje organizatorima, sponzorima i tenisačima kojima odgovara takav tenis.

Novac koji je u tenisu u igri je prilično velik i sponzori i organizatori žele u završnicama turnira gledati one najeksponiranije i najpoznatije svjetske igrače. Danas se u samom vrhu nalaze većinom igrači kojima sadašnja situacija prilično odgovara, igra na mreži im baš i nije posebno zanimljiva jer jednostavno dominiraju s osnovne linije i lakoćom kontroliraju situaciju. S takvom igrom imaju velike šanse na sporijim turnirima doći daleko što veseli i organizatora i sponzore.

"Nerealno je tražiti da vratimo staru podlogu jer je prebrza. Prije smo vikendom imali mečeve po sat vremena, sada imamo mečeve od dva sata i više, jednostavno imamo više tenisa i to na najvišoj razini", otvoreno je priznao predsjednik turnira u Rotterdamu.

Vrlo slično razmišljaju i organizatori ostalih turnira. Računica je jednostavna. Najbolji igrači u završnici + vremenski duži mečevi = više novca. Ravnopravnost? Kakva ravnopravnost? Ako ti najviše uspjeha donosi servis-volej igra, treniraj i nauči igrati s osnovne linije. To je današnja poruka. Umjesto šarenijeg kalendara i turnira za sve, to je jednostavniji put.

Queen's Club će ostati oaza za igrače koji se ne boje mreže, za igrače koji će inercijom nakon prvog servisa istrčati na mrežu završiti poen. Barem još neko vrijeme. Nekada je to bio Wimbledon, međutim današnji Wimbledon to više nije. Šteta što Pippo Volandri ima već 31 godinu, da je desetak godina mlađi možda bi doživio i drugi tjedan Wimbledona, barem kako je krenulo. Dvorana? Zaboravite, 2009. godine je izbačen tepih iz kalendara ATP Toura. Teniski romantičari i ljubitelji brzih i kratkih izmjena mogu zaboraviti tenis kakav je nekada bio. Danas su u modi gemovi od 10-15 minuta, poeni s 15-20 izmjena, mečevi na dva dobivena seta od dva do dva i pol sata.