Räikkönen kralj, Schumacher, Hamilton i Maldonado "luzeri" godine

Nikad uzbudljivija sezona došla je kraju, brazilski Interlagos dao je odgovor na pitanje tko je ukupno najbolji u 2012. godini, a pobjeda Jensona Buttona tako je prošla u sasvim sporednom tonu, gotovo nezamijećena. No, sezona je je donijela i podosta iznenađenja, čak osam različitih imena se našlo na najvišoj stepenici podija, 25 vozača je prodefiliralo startnim gridom, njih 18 je osvajalo bodove, što će reći da sedam vozača nije uspjelo ući u društvo odabranih.

Od nekih se očekivalo više, od nekih manje, a bilo je onih koji su opravdali ono što im se stavilo kao primarni cilj, dok postoje i vozači od kojih nije očekivalo ništa, a upravo toliko su dali, baš kao i njihove momčadi koje definitivno nisu opravdale sredstva uložena razvoj (?) i cjelokupan projekt.

A sada, da vidimo što su radili oni koji se ne zovu Sebastian Vettel ili Fernando Alonso...

Ugodno iznenadili

Kimi Raikkonen (Lotus-Renault | 3. - 207 bodova), Romain Grosjean (Lotus-Renault | 8. - 96 bodova), Sergio Perez (Sauber |10. - 66 bodova),

Uz dužno poštovanje prema već spomenutom dvojcu najbolje plasiranih vozača, ime koje je plijenilo najviše pažnje u netom završenoj sezoni bio je povratnik u svijet Formule 1 Kimi Raikkonen. Finac je od samog početka sezone pokazivao da ne misli biti tek prolaznik, a dobrog Lotusa učinio je vrlo dobrim, čak i odličnim. Tri puta je bio na korak do slavlja, a ono je napokon stiglo u Abu Dhabiju, no isto tako treba spomenuti kako je tek jednu utrku (Kina) završio izvan bodova. Na kraju ukupno treći, što je i više nego odličan plasman, a kako je pisao kolega Borna Rupnik u tematskom tekstu objavljenom u srijedu, da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.

Još jedan koji je svoj posao odradio iznad očekivanja bio je Raikkonenov timski kolega Romain Grosjean, istina nešto manje dobro nego on, ali svejedno je iznad očekivanja "stručnjaka" i javnosti. Francuz je na čak sedam Velikih nagrada bio prisiljen "parkirati" prije kraja, a da je kojim slučajem bolid bolje slušao, sigurno bi na kontu bilo i više od 96 bodova koliko je prikupio. Dva puta bio je na postolju, od čega posebno pamti drugu poziciju u Kanadi.

Sergio Perez ove je sezone odradio sjajan posao u solidnom, i ništa više od toga, bolidu Saubera. Naime, Meksikanac je veći dio sezone vozio na zavidnom nivou, skupio je i tri podija, od čega dva druga mjesta, a tek je završni dio prvenstva odradio ispod svojih mogućnosti, sve to uz čak šest odustajanja zbog kojih je završio nešto slabije plasiran na desetoj poziciji. Također, prikazano na jedinom relevantnom mjestu, stazi, donijelo mu je i transfer u McLaren Mercedes.

Opravdali očekivanja

Jenson Button (McLaren Mercedes | 5. - 188 bodova), Mark Webber (Red Bull | 6. 179 bodova), Felipe Massa (Ferrari | 7. - 122 boda), Nico Rosberg (Mercedes | 9. 93 boda), Nico Hülkenberg (Force India | 11. 63 boda), Kamui Kobayashi (Sauber | 12. 60 bodova), Paul di Resta (Force India | 14. 46 bodova), Bruno Senna (Williams | 16. - 31 bod), Jean-Eric Vergne (STR-Ferrari | 17. 16 bodova), Daniel Ricciardo (STR-Ferrari | 18. 10 bodova)

Ukupno peto mjesto, 188 bodova, tri pobjede i tri druga mjesta, učinak su bivšeg svjetskog prvaka Jensona Buttona, za kojeg se može reći da je svoj posao obavio u skladu s očekivanjima ili možda bolje rečeno mogućnostima. Je li se moglo bolje u McLarenu, sigurno da jest, pogotovo ako se u obzir uzmu četiri plasmana izvan bodova i dva odustajanja, ali realno on je ipak bio drugi vozač, ma koliko to neki pokušavali ne vidjeti.

Po vrlo sličnom obrascu mogao bi se ocijeniti i učinak Marka Webbera, "kralja" četvrtih mjesta kojih je skupio čak šest. Imao je Australac i dvije pobjede, jedno vrijeme je bio i u vrhu poretka, no nije izdržao, stoga se može reći da je ovo bila njegova "klasična" sezona. Zanimljiv je i slučaj Felipea Masse koji je u prvom dijelu sezone naprosto bio negledljiv, da bi u trenutku kada se počeo spominjati u kontekstu bivšeg Ferrariste proradio i počeo nizati vrlo dobre utrke u kojima je bio uz bok svog momčadskog kolege.

Svakako vrijedi spomenuti i učinak Nijemca Nice Rosberga, pobjednika treće utrke u sezoni, one koja se vozila u Kini, a u dobrom ritmu ostao je još nekoliko narednih Velikih nagrada, da bi se s odmakom sezone i on sam utopio u ispodprosječnosti, što je dijelom krivica i njegove momčadi koja se ipak malo prerano počela pripremati za 2013. i dolazak Lewisa Hamiltona. Dobro, možda tada i nisu znali, ali su sigurno slutili, hm, ili su ipak možda znali. Tko bi znao.

Dobra sezona je i iza pilota Force Indije Nice Hülkenberga koji je odvozio nekoliko pamtljivih utrka, za koplje bolje od svog momčadskog kolege Paula Di Reste, no više se od ovog dvojca nije niti očekivalo. Pozitivan komentar ide i na adresu Japanca Kamuija Kobayashija, iako on nije uspio ponoviti prošlu sezonu u kojoj je barem imao Michaela Schumachera uvijek pored sebe i zagarantiran show, dok je ove jednostavno falio taj njegov dodatak da se sezona proglasi savršenom.

Brunu Senni se kao najbolji rezultat sezone piše šesto mjesto iz Malezije, a još je devet puta dolazio do bodova. Šteta tek zbog nešto lošije završnice u kojoj, istina, nije imao ni sreće u nekoliko navrata. Jean-Eric Vergne je svojih 16 bodova skupio u četiri utrke u kojima je svaki put osvajao osmo mjesto, dok je Daniel Ricciardo čak šest puta bio među odabranima, ali vrijedilo mu je to tek deset bodova. Sve u svemu, sezona koja se može nazvati solidnom.

Razočarali

Lewis Hamilton (McLaren Mercedes | 4. - 190 bodova), Michael Schumacher (Mercedes | 13. - 49 bodova), Pastor Maldonado (Williams | 15. 45 bodova)

Sigurno se mnogi pitaju kako je moguće da čovjek koji je osvojio četiri Velike nagrade, tri puta bio treći, dva puta zbog kvara prilikom vodstva bio prisiljen odustati i koji je ukupno došao do 190 bodova, može biti u rubrici razočaranja. Na prvi pogled, uistinu nije baš "knjiški" primjer, no njegov učinak se može pogledati i s druge strane. Naime, uvodni dio sezone McLaren je bio uvjerljivo najbolji bolid na stazi i pravo je čudo da je britanski pilot morao čekati čak sedam utrka da se popne na najviše mjesto na postolju. Nekoliko puta ponovno je imao svoje poznate "trenutke", niz neracionalnih odluka, zbog čega je relativno rano otpao iz konkurencije za naslov prvaka. Za vozača njegova kalibra u bolidu McLaren Mercedesa, ipak premalo.

Što tek reći za sedmerostrukog svjetskog prvaka kojem je ovo (valjda) posljednja sezona u Formuli 1 i navodno drugi i konačni oproštaj. Vjerojatno i on sam žali što se vratio, pogotovo što je prilikom prvog umirovljenja još uvijek bio "netko i nešto" na stazi u konkurentnom bolidu. Istina, Ross Brawn mu nije složio naročito dobar bolid ove sezone, no od ukupno 13. pozicije, 49 prikupljenih bodova i tek jednim postoljem ostvarenim na Velikoj nagradi Europe se moglo i moralo bolje. Čovjek je neupitna legenda koja je, ruku na srce, mogla biti i bez ovog.

Treći "odabrani" je Williamsov Pastor Maldonado, jedan od onih koji se uspio upisati na vječnu listu vozača koji u vlasništvu imaju naslov pobjednika utrke Svjetskog prvenstva Formule 1, a "besmrtnost" mu je donijela vožnja u Španjolskoj. E sad, zašto je razočaranje? Odgovor je vrlo jednostavan, nešto mu fali, ali nisu to niti sreća, niti bolji bolid, nego nekoliko "dasaka u glavi". Popis onih s kojima je imao blizak kontakt na stazi je prilično podugačak, malo tko se mogao pohvaliti da je uspio izbjeći nervoznog Venecuelanca, a to mu pak nisu reference s kojima bi se mogao pohvaliti. Ukupno tek 45 bodova, za jednog pobjednika jedne utrke, uistinu je razočaravajuće.

Zar su i oni vozili...

Vitalij Petrov (Caterham), Heikki Kovalainen (Caterham), Timo Glock (Marussia), Charles Pic (Marussia), Jerome D'Ambrosio (Lotus), Narain Karthikeyan (HRT), Pedro de la Rosa (HRT)

Što reći o veseloj sedmorki, osim da su često smetali na stazi te služili kao ukras i to ne baš lijep. Prvu utrku sezone u Australiji HRT čak nije niti startao zbog katastrofalnih vremena i nemogućnosti da se ugura u 107% vremena najboljeg na stazi. Upravo je njihov Pedro de la Rosa bio i najgori vozač u sezoni, najbolje što je učinio bilo je nekoliko 17. mjesta, što je u jednu ruku također umjetnost.

S druge strane, najbliži "spasu" bio je Vitalij Petrov u Caterhamu i to u posljednjoj utrci sezone gdje je zauzeo 11. mjesto. Treba također spomenuti kako je daleko najmanje prilike za bod(ove) imao Jerome D'Ambrosio koji je mijenjajući kažnjenog Romaina Grosjeana u talijanskoj Monzi završio na 13. mjestu, no to je već njegov problem, jer statistika je ovaj put neumoljiva.

Za kraj, što reći osim - vidimo se 15. ožujka u Melbourneu na stazi Albert Park, za kada su zakazani prvi slobodni treninzi u novoj, nadamo se i jednako zanimljivoj sezoni Svjetskog prvenstva Formule 1.