Utakmica istine za madridske rivale

El derbi madrileno već dugo nije igran u ovakvim okolnostima. I malo tko je očekivao da će se to promijeniti baš ove sezone, kada je Real aktualni prvak koji cilja europski tron i kada je Atletico opterećen dugovima zbog kojih je izvjesna prodaja najboljeg igrača, Radamela Falcaa.

No, po prvi puta nakon 1999. godine, Atletico stiže na Santiago Bernabeu s prednošću na ljestvici, a tada je Ranierijeva momčad uz dva pogotka Jimmyja Floyda Hasselbainka slavila s 3:1. Od tada, Rojiblancos nisu slavili protiv kraljevskog kluba na Bernabeuu, a Real je upisao 17 pobjeda u posljednja 23 gradska derbija.

Ne samo da Atletico stiže s prednošću, već stiže s prednošću od osam bodova. Samo je tri puta Atletico donio takvu prednost kod sjevernog susjeda, i dva puta je uspio slaviti - uključujući sezonu 1995./96. kada je Atletico posljednji puta osvojio španjolski naslov, i kada je veznom linijom ordinirao odlični Diego Simeone.

Što je, naravno, još jedan zgodan pokazatelj za navijače Aletica.

Upravo je Simeone, ovoga puta kao trener, zaslužan za svojevrstan preporod Atletico Madrida. Argentinčevu momčad krase iste vrline koje su njega krasile kao igrača - odlučnost, čvrstina, borbenost, energija, intenzitet, ratnički duh. Iako pored briljantnog Falcaa kvalitetom limitirana, Simeoneova momčad igra na gornjoj granici svojih mogućnosti.

U brojnim elementima, vrlo slično kako su igrale one momčadi Josea Mourinha koje nisu bile kvalitetom bogate kao aktualni Real.

"Simeone je pretvorio Atletico u momčad. Prije njega imali su puno uspona i padova, on im je dao konzistentnost", nahvalio je mladog Atleticovog trenera nitko drugi do Vicente del Bosque, svjetski prvak, prvak Europe i s klubom i s reprezentacijom.

Zaista, nakon što je ovoga siječnja zamijenio Gregorija Manzana, Simeoneov učinak za svaku je pohvalu.

36 pobjeda u 51 utakmici, samo sedam poraza, osvojena Europska liga, osvojen Europski superkup u briljantnoj izvedbi protiv Chelseaja, i sada najbolji start Atletica u klupskoj povijesti, s 11 pobjeda i samo jednim porazom u 13 utakmica - Simeone ne samo da trenutno ima daleko bolji postotak uspješnosti od najvećih Atleticovih trenera poput Aragonesa, Herrere, VIllalonge ili Pentlanda, već apsolutno nadmašuje očekivanja od jedne dobre ekipe, ali ekipe koja igračkom kvalitetom ne bi trebala parirati Realu ili Barceloni.

Ne bi trebala, ali parira.

"Dao nam je drugačiji mentalitet. Znali smo da imamo dobru momčad s odličnim igračima, ali nismo vjerovali u sebe. Šef nam je dao to samopouzdanje, a mi na to reagiramo iz tjedna u tjedan", detektirao je najveći Simeoneov doprinos veznjak Tiago.

Jaku psihološku pripremu Diega Simeonea potvrđuje i to što je uspio misli igrača odagnati od poreznog duga koji opterećuje klub, kao i vrlo izglednu prodaju najboljeg igrača za kojeg su zainteresirani najveći (ili barem najbogatiji) europski klubovi. Simeoneva momčad koncentrirana je samo na sadašnjost i na travnjak, što rezultati zorno dokazuju.

Dakako, pomaže ako u momčadi imate igrača kao što je Falcao. Kolumbijac ima tu malu nesreću da briljira baš u periodu u kojem Lionel Messi i Cristiano Ronaldo ruše razne svjetske i povijesne rekorde, no to ne umanjuje vrijednost njegovih fantastičnih igara. Kolumbijac je neumoljiv pred golom, raznovrstan, moćan, ali i sve bolji u ostalim fazama igre - iako ima 26 godina na leđima, još uvijek napreduje i danas je u najužoj konkurenciji za titulu najboljeg napadača svijeta. 11 golova u 12 ligaških utakmica ove sezone nastavak su odličnih igara iz prošle, kada je srušio i rekord po broju pogodaka u Europskoj ligi, i brojnim golovima opravdao velik novac koji je Atletico u njega uložio. Uskoro će im se i financijski višestruko vratiti.

Međutim, Atletico nije samo Falcao. Simeone je od početka inzistirao na disciplini i koncentraciji - prvotno je sa skepsom dočekana njegova izjava da "želi ekipu koja stvori i realizira jednu prigodu, a ne ekipu koja stvori i promaši 15 prigoda", no danas će se malo tko žaliti na takvu strategiju.

Atletico je dobio 17 od 20 utakmica ove sezone, a činjenica da je u prosjeku imao loptu 48 posto ide u prilog svima koji tvrde kako posjed nije ključna varijabla za uspjeh.

Simeone se s razlogom nada da će do utakmice prehlada proći izvrsnog čuvara mreže, Thibaulta Courtoisa, dok ispred njega obranom koja je primila tek 11 golova u 13 utakmica dirigira Urugvajac Diego Godin.

Argentinski stručnjak prakticira sustav 4-2-3-1 u kojem je, dakako, Falcao istureni napadač, kojem je najveća podrška odlični Turčin Arda Turan, a pored njega se u ofenzivnom dijelu vezne linije najčešće nalaze Koke, Raul Garcia, Diego Costa ili Adrian. Defenzivni blok drže Gabi i Mario Suarez (ili Tiago), a velika snaga Atletica su bokovi Juanfran i posebno Luis Felipe kojem velika ofenzivna uloga ne smeta da bude učinkovit i obrambeno.

"Ne bih bio zadovoljan remijem. Kada igrači izađu na teren, izađu kako bi pobijedili i sa željom da igraju bolje od protivnika. Mi smo vrlo jaki kao momčad, možda smo više ujedinjeni od Reala", najavio je madridski derbi Falcao.

No, uz svu dobru vibraciju oko Atletica, i nimalo zavidnu atmosferu oko Reala, Galacticosi su i dalje favoriti u madridskom derbiju, barem dok Atletico ne dokaže suprotno.

Real je, istina, već izgubio pet utakmica ove sezone (u svim natjecanjima) što je više nego u cijeloj prošloj, šampionskoj, no kod kuće je još uvijek neporažen, uz gol razliku od 20:3 u šest ligaških utakmica. U posljednjih 17 domaćih susreta, Real je zabijao tri pogotka po susretu i Atletico zna da ga čeka daleko najveći gostujući ispit do sada. Najveći u dosadašnjem dijelu sezone Rojiblancosi nisu uspješno položili, u Valenciji su izgubili s 2:0.

Real se nema previše vremena zamarati dobrom formom Atletica, Joseu Mourinhu i njegovoj momčadi nasušno trebaju tri boda kako bi se, za početak, približili Atleticu, a onda i počeli grickati Barceloninu prednost, ako ili kada katalonski rival počne prosipati bodove.

Mourinho više nije nedodirljiv u Madridu, navijači nisu toliko impresionirani njegovim ukupnim učinkom nakon dvije i pol sezone, a još manje igrom momčadi ove sezone. Zvižduci Mourinhu za sada su sporadični, a relativno neuvjerljivi rezultati nude više prostora onim kritičarima kojima Mourinho nije sjeo kao karakter - takvi su morali biti tiho dok je lani Real gazio kroz Primeru.

Mourinhova dosadašnja trenerska karijera pokazala je da kod njega postoji "vijek trajanja", pa ne čudi što se već naveliko kombinira o njegovom mogućem idućem odredištu. City? PSG? Chelsea? Manchester United? Mourinho je u svom stilu odgovorio na naklapanja, kao da njega nitko ništa ne pita u cijeloj priči:

"Ja sam samo zaposlenik koji se trudi najbolje što može, a klub donosi odluke je li sretan s putem na kojem jesmo i hoćemo li smireno doći do kraja sezone. Moguće je da na kraju sezone klub odluči da nije zadovoljan s mojim radom i da se stvari moraju promijeniti."

No, Realova sezona daleko je od izgubljene, iako u Primeri Mourinho više ne ovisi o sebi već mora dočekati seriju neuspjeha Barcelone. Ono što i Mourinho i Real zaista žele jest uspjeh u Ligi prvaka, a usprkos ne posebno uvjerljivim partijama, Real je bez većih ogrebotina prošao kroz skupinu smrti i imat će novu prigodu na proljeće otići do desetog naslova prvaka Europe - ako podigne razinu igre.

Pobjeda protiv Atletica bila bi dobar početak. Falcao će biti pravi izazov za obranu Reala, kao što će Simeoneova disciplinirana momčad biti - ili bi barem trebala biti prema do sada viđenom - tvrđi orah za Real nego proteklih sezona. Ronaldo je samo u lanjska dva susreta zabio pet pogodaka Atleticu, pa će Arda Turan i ostali veznjaci morati malo više paziti na obranu i pomoći Juanfranu u zaustavljanju najboljeg Realovog igrača.

"Ovo je uzbudljiva utakmica koju svi iščekuju. Atletico dolazi u sjajnoj formi, ali za nas je to ključna utakmica. Moramo pobijediti i onda čekati Barcelonu. Moramo pobijediti u svim preostalim utakmicama do kraja godine", jasno je ciljeve Reala postavio Iker Casillas.

Real je još uvijek bez Marcela i Higuaina, a Mourinho i dalje traži idealnu postavu u veznoj liniji gdje je Luka Modrić pokazao dovoljno da poremeti prošlogodišnji trojac Alonso-Khedira- Özil, a opet nedovoljno da zasluži status standardnog prvotimca. Sve do prošlotjednog poraza od Betisa Realu nije bio problem mali pad forme Ronalda (jedan pogodak u šest utakmica), no ta utakmica pokazala je da Realu treba golgeterski raspoloženi Ronaldo da bi Real bio na prošlogodišnjoj razini.

Stoga je subotnji madridski derbi zbog mnogo faktora utakmica istine za oba kluba.

Atletico može dokazati da je ovog trenutka zaista druga momčad u Španjolskoj - i da, štoviše, može ozbiljno konkurirati Barceloni u utrci za prvim mjestom. Simeone ima priliku u relativno ranoj fazi trenerske karijere pokazati da može "nadmourinhati" Mourinha, Falcao, pak, može svoju cijenu podignuti za još koji milijun eura.

Realu, pak, pobjeda treba i kako bi održao kakav-takav korak s Barcelonom, ali i kako bi smanjio pritisak na trenera i na momčad od strane medija i javnosti.

Dovoljno je uloga za najzanimljiviji el derbi madrileno unazad desetak godina. I pomalo ironično, svaki ishod razveselit će - Barcelonu.