Detroit Tigersi otvorili oči New York Yankeesima, sprema li se veliko pospremanje?

New York Yankeesi su najomiljenija, ali i najomraženija momčad u američkom sportu. Kako je baseball izuzetno popularan na sjevernoameričkom kontinentu, a Yankeesi su momčad s uvjerljivo najviše naslova prvaka i najvećim budžetom, jasno je kako je njihova baza navijača najveća, ali i kako s velikim uspjehom imaju i najviše onih koji im zavide, posebno jer troše praktički neograničeno.

Teško je u svijetu baseballa naći igrača koji bi odbio poziv Yankeesa. Vlasnici NYY-a to jako dobro znaju i godinama koriste, međutim došlo je vrijeme za rezove. Iako će navijači Yankeesa to teško prihvatiti, ova i sljedeća zima bit će ključne za budućnost ove velike momčadi, a promjene koje se očekuju bit će drastične.

Luxury tax = New York Yankees

Prema Forbesovoj listi New York Yankeesi su na trećoj poziciji najbogatijih svjetskih klubova, odmah iza Manchester Uniteda i madridskog Reala. Vrijednost Yankeesa je procijenjena na 1.85 milijardi dolara, a tu poziciju dijele s NFL momčadi Dallas Cowboysima. Uvjerljivo su najvrjednija MLB momčad, a uz silnu vrijednost momčadi ide i velika rastrošnost.

Yankeesi su tako u proteklih devet godina u blagajnu lige uplatili čak 206 milijuna dolara poreza što je 91 posto ukupne svote uplaćenog poreza za premašivanje provizornog salary capa.

Obitelj Steinbrenner koja upravlja Yankeesima odlučila je reći dosta i vratiti se u normalne okvire. Što bi to značilo? Za početak rješavanje dobrog dijela igrača s ogromnim ugovorima. U Yankeesima je poveći broj pa i preplaćenih igrača koji su dobili ugovore kakve možda realno i ne zaslužuju, no neće samo oni biti na meti već će biti i pojedine zvijezde momčadi.

Taj novi put kojim se spremaju krenuti je sada aktualan, o njemu se priča otkako je kontroverzni Hank Steinbrenner preko uprave kluba poručio da NYY od zime 2013. godine više neće plaćati niti dolara poreza koji su dosad plaćali zbog ogromnih ugovora igrača. No, to treba uzeti s malom zadrškom jer je i njegov otac koji je do 2006. godine upravljao Yankeesima slično znao govoriti, ali se to i nije događalo.

"Znam da trošimo previše na ugovore i da previše plaćamo igrače, ali svi koji dolaze u Yankeese traže i dobiju koji dolar više. Za ovaj klub malo njih igra iz ljubavi, za ostale je to posao. Ako ste toliko pametni, nađite mi još 40 Jetera ili Rivere. Izbora nemam, ili ću potpisivati mediokritete i biti jadan poput Red Soxa ili ću masno plaćati prave igrače", rekao je Steinbrenner.

Sada je situacija ipak ponešto drugačija jer se već krenulo u slaganje plana za narednih nekoliko godina koji bi održavao Yankeese u nekim platnim limitima.

Iako samo ime NYY-a znači puno i donosi ogroman marketinški prihod, pitanje je procjene koliko će biti zanimljiva momčad bez velikog broja pravih zvijezda. Danas je u rotaciji teško naći igrača koji visoko ne kotira u MLB krugovima i ta popularnost igrača donosi ogroman marketinški prihod, daleko veći od onog dijela koji završi u blagajni lige. Međutim, zbog čega plaćati porez ako možete taj novac ostaviti u svojoj blagajni, a da pritom marketinški prihod ne padne?

To je ono što najviše zanima prve ljude Yankeesa, mogu li zadržati prihode na istoj razini ukoliko smanje plaće. Moći će uz dobre pregovaračke sposobnosti koje dosad baš i nisu imali. Dosad su vrlo često preplaćivali igrače i zato i jesu u situaciji da troše oko 200 milijuna dolara na ugovore, a granica koja im je postavljena je ispod 190 milijuna. Opet s druge strane, Yankeesi su s 27 osvojenih World Series apsolutno rekorderi što će reći da baš i nisu trošili uzalud.

U 2012. godini na plaće su potrošili 196 milijuna dolara dok je druga na listi Philadelphia koja je potrošila "tek" 173 milijuna dolara. Giantsi su primjerice za najveći uspjeh potrošili 118 milijuna dolara, a momčad s najmanjim ugovorima, Oakland, izdvojio je 49 milijuna dolara.

Kako se riješiti Alexa Rodrigueza?

Ono što najviše brine upravu kluba su ogromni ugovori šestorice velikana. Samo Alex Rodriguez, Mark Teixeira, CC Sabathia, Derek Jeter, Robinson Cano i Curtis Granderson u 2013. godini će zaraditi na osnovu ugovora čak 112 milijuna dolara što je daleko više od ukupnih plaća većine MLB momčadi.

Rekorder u cijeloj priči je Alex Rodriguez koji će sljedeće godine zaraditi čak 28 milijuna dolara. Rodriguez je 2007. godine potpisao desetogodišnji ugovor s Yankeesima vrijedan rekordnih 252 milijuna dolara.

S vremenom A-Rodova produktivnost sve više opada, a raste nervoza među čelnicima Yankeesa jer im nije nimalo lako kada vide da Rodriguez ima još pet godina ugovora i da će mu za to vrijeme morati isplatiti čak 114 milijuna dolara. Iako je s 32 godine 2007. godine bio na vrhuncu popularnosti i ponajbolji igrač u tadašnjem baseballu, trebalo je ipak malo više pameti i ne potpisivati tako dugačak ugovor. Danas se to vraća kao bumerang, a još veći problem je što Rodriguez praktički nema velikih šansi za odlazak iz Yankeesa.

Tko bi lud i iz kojeg razloga preuzeo takav ugovor s takvom produktivnošću? "A-Rod više nije superzvijezda, ali je još uvijek iznaprosječan igrač. Nije da baš nema vrijednost na tržištu", tješio se GM Yankeesa Brian Cashman, međutim do današnjeg dana nije bilo nikakvog konkretnog interesa.

Jedini koji je izjavio kako postoji prostor za razgovor bio je menadžer Arizone Kirk Gibson, međutim kako Rodriguez ima no-trade klauzulu, a u Arizonu mu se nikako ne ide, svi razgovori su stali na "prostoru za razgovor".

Rodriguezove potrebe i želje zadovoljili bi tek LA Dodgersi i Angelsi te Miami Marlinsi, međutim teško da će tamo završiti. Angelsi baš nisu zainteresirani, a Dodgersi nakon financijskog fijaska teško da mogu i pomišljati na dovođenje Rodrigueza. S druge strane Marlinsi su bili spremni na razgovor, ali su od Yankeesa tražili da preuzmu neke njihove ugovore i da isplate polovicu ugovora Alexa Rodrigueza.

Iako je Rodriguez zbog svoje sve manje produktivnosti igrač kojeg bi se najradije riješili, Yankeesi će ga vrlo teško uspjeti poslati u neku drugu momčad. Najvjerojatnije će morati istrpjeti njegov ogroman ugovor u budućnosti.

Raspad u doigravanju prelio čašu

Nakon odličnog regularnog dijela sezone, Yankeesi su ušli u doigravanje kao najveći favoriti za osvajanje naslova. Činilo se i da im je put do finala prilično dobar, međutim u ključnom trenutku sezone došlo je do pada forme i velikih problema.

U prvom krugu su se pošteno namučili s Baltimoreom koji je igrao prema vlastitom priznanju gotovo cijelu sezonu na gornjoj granici svojih mogućnosti. Yankeese je odveo u odlučujuću petu utakmicu, ali više nije mogao.

Međutim već tada je bilo očito da dobar dio igrača igra ispod svojih mogućnosti. Posebno se to odnosilo na udarački dio gdje su postoci počeli drastično opadati u odnosu na regularni dio sezone.

Stvar su izvlačili bacači koji su uoči sezone slovili kao najslabija točka Yankeesa. Vrlo brzo se pokazalo kako Freddy Garcia nije kvalitetan starter, Phil Hughes je ionako u problemima s ozljedama svako malo, a Hiroki Kuroda nije onaj Top pitcher kakvom su se nadali. Pokazuje to i vraćanje iz mirovine Andyja Pettittea koji se ubrzo pokazao kao jedan od stabilnih bacača i jedan od pogodaka.

Potpuni raspad je uslijedio u drugom krugu doigravanja protiv Detroita. Činjenica je da su bacači Tigersa imali seriju iz snova, seriju kakvu je malo tko očekivao, ali u tome su im pomogli i potpuno neefikasni udarači Yankeesa. Nakon ozljede Jetera koji je bio jedan od najkonstantnijih igrača tijekom cijele sezone, Yankeesi su ostali bez odličnog shortstopa, ali i udarača koji može pokrenuti momčad.

Rodriguez nije mogao ništa pogoditi, isto vrijedi i za Grandersona, Swishera, Cana i ostale udarače koji su donosili veliki broj bodova što kroz home-run, a što kroz hit. Njihovi postoci su postali alarmantni i da nije bilo veterana Iichira Suzukija i Raula Ibaneza, serija bi bila još poraznija.

Tu je definitivno puklo i odlučeno je kako je vrijeme za rezanje troškova. Krajnji rok je 2014. godina kada Yankeesi moraju spustiti ugovore u granicu od 189 milijuna dolara kako bi izbjegli novo "kažnjavanje" lige.

Slijedi rekonstrukcija

Kako bi se situacija s ugovorima dovela u normalu, ove zime su u modi "jednogodišnji ugovori". Čelnici New Yorka tako su već postigli dogovor s Marianom Riverom koji je pristao na jednogodišnji ugovor vrijedan deset milijuna dolara te s Andyjem Pettitteom koji je dobio jednogodišnji ugovor na 12 milijuna dolara.

Postignut je dogovor i s bacačem Hirokijem Kurodom koji je pristao na ponuđene uvjete iako su se prema informacijama preko bare Yankeesi u sebi molili da Kuroda ne pristane na iste. I on je dobio ugovor na iznad deset milijuna (15 milijuna) i to također jednogodišnji ugovor što znači da će sljedeće zime doći do već drastičnijeg smanjenja potrošnje na plaće.

Neizvjesna je situacija oko Ichira Suzukija, veterana koji je u potpunosti isplatio svoj visoki ugovor konstantnim i dobrim igrama kroz cijelu sezonu. Iako neke glasine govore kako je Suzuki već prihvatio ponudu Yankeesa, druge govore da neće prihvatiti ponuđeno i razmotrit će odlazak u neku drugu momčad. Zainteresiranih ne nedostaje posebno jer Suzuki igra cijenjenu poziciju u desnom polju.

Definitivno je otišao catcher Russell Martin koji je stavio potpis na ugovor s Pittsburghom i ostavio tu poziciju jako tankom. Tu su ostali na Chrisu Stewartu koji nije opravdao povjerenje u prošloj sezoni i na poziciji catchera će definitivno morati u kupovinu.

Martinovim stopama će i veliko razočaranje Nick Swisher koji je odrađivao dobar posao u obrani, međutim udarački je dosta pao, Yankeesi su s njim prilično razočarani i nakon tri sezone u New Yorku napustit će klub. Ponuda jednogodišnjeg ugovora vrijednog 13.3 milijuna dolara mu se nije svidjela i odlučio je izaći na tržište.

Casey McGehee, Andruw Jones, Pedro Feliciano, Freddy Garcia, Derek Lowe i Eric Chavez su također prošlost, a mogao bi to postati i Raul Ibanez. Ibanez najavljuje kako se nada ponudi Yankeesa koju će bespogovorno prihvatiti, no još uvijek nema ništa konkretno.

Pred odlaskom je i Rafael Soriano kojem se ne sviđa uloga relief pitchera i definitivno želi nastaviti karijeru u ulozi closera i s ugovorom kakav takva uloga nosi. Kako su Yankeesi tu već potpisali klupsku legendu Riveru, Soriano će se teško vratiti.

S druge strane po prvi puta u novije doba Yankeesi odbacuju bilo kakve priče o dovođenju najboljih slobodnih igrača. Tako se odbacuju priče o ulasku u igru za dovođenjem Zacka Greinkea, Josha Hamiltona, Michaela Bourna, Kylea Lochsea, Dana Harena ili Edwyna Jacksona, tek se nešto nagađa da bi mogli krenuti po Anibala Sancheza na poziciji startnog bacača te A.J. Pierzynskog, i to ukoliko na poziciji catchera ne uspiju pronaći jeftinije rješenje.

Dobar dio igrača je tako već sada napustio klub, dio troškova je smanjen, međutim roster je dosta tanak. Ovo će biti presudno razdoblje, hoće li Yankeesi izdržati i ove zime nastaviti trend jednogodišnjih ugovora i očistiti si situaciju za sljedeću godinu ili ipak neće izdržati i "puknuti pod pritiskom" te dovesti zvijezde i ponovno premašiti granicu od 200 milijuna.

Dosad nisu uspjeli izdržati, svaki put se dogodila ista stvar i krenulo se po jaka imena. 2013. i 2014. godina su označene kao prekretnice, hoće li uistinu i biti? Giantsi i Tigersi su jasno pokazali kako se s puno jeftinijim rosterom može napraviti puno. Sada je red na Yankeesima.

Foto: Keith Allison, Wikipedia.