Uz osječku mladost brige ne bi trebalo biti, ali proljeće nosi mnoge nepoznanice

Naravno, kada pričamo o treneru radi se o Stanku Mršiću, koji bez obzira na neke rezultate te ispadanje iz Kupa od 'mrskog neprijatelja' i vječnog rivala Cibalije, ove godine u nemogućim uvjetima, uz već standardne financijske i probleme s ozljedama igrača ipak radi fantastičan posao.

Na ulasku u novu sezonu pred Mršića s postavljeni ciljevi - razvoj mladih igrača, stasanje ekipe i izbjegavanje borbe za opstanak. Dobre predstave u pretkolima Europske lige, kao i nastupu u Kupu trebali su biti bonus za perspektivnu ekipu - što se napravi dobro se napravi. No, neki zadovoljavajući rezultat je izostao. Momčad je na početku sezone odlično reagirala, jako dugo vremena bila pri vrhu poretka, s najboljom obranom MAXtv Prve lige, ali konstantni problemi s ozljedama igrača stigli su na naplatu u kasnu jesen.

Naravno da je Osijek mogao bolje, ali rezultat koji je ostvaren i više je nego objektivan i realan. Forsiranje mladih igrača uz istovremeno ostvarivanje dobrih rezultata jednostavno na duge staze ne stane u istu rečenicu. Bijelo-plavi su zaista jedan od rijetkih svijetlih primjera gdje su juniori objeručke zgrabili ponuđenu priliku i kroz čitavu polusezonu još jednom pokazali kako je slavonski kraj nepresušan izvor nogometnih talenata.

"Osjećam da sam za neke tu u Osijeku već predugo, ne znam koliko će oni imati strpljenja dok struka stvara novu, mladu, momčad. No, otvoreno mogu reći da sve što radim, radim od srca i ne dopuštam uplive sa strane," naglasio je osječki strateg u nedavnom razgovoru za Sportnet i potvrdio jedinu istinu, kako će do kraja inzistirati na svojoj nogometnoj filozofiji.

Pod njegovim vodstvom toliko osporavani Vargić postao je jedan od najpouzdanijih vratara lige, uz iskusnog kapetana Smoju i Vrgoču je bilo lakše brže odrasti, a Ibriks se na desnom beku pokazao kao jedan od boljih igrača lige na toj poziciji. Na lijevoj strani obrambene linije mladi hrvatski reprezentativac Ivan Aleksić pokazao je svoj potencijal, a priliku je u nekoliko navrata dobio i još mlađi Antonio Pavić, koji na terenu nije pokazao kako ima samo 18 godina. Kao nagrada stigao je i profesionalni ugovor.

Marko Lešković bio je ključan igrača Osijeka ove jeseni. Polivalentno je po potrebi pokrivao i poziciju lijevog, ali i desnog beka. Često je bio koristan i u veznoj liniji, a čak je i protivničku mrežu tresao pet puta. Da igra u Hajduku ili Dinamu, već bi davno bio pred vratima hrvatske reprezentacije, a ovako će sigurno morati još malo pričekati. Zoran Kvržić bio je motor ove ekipe, kad je on bio raspoložen, Osijek je lakše stizao do bodova, dok se Saša Novaković u nuždi zbog velikog broja izostanaka, potvrdio kao iznimno koristan igrača za ekipu.

Priliku su još dobili i golobradi mladići poput Glavaša, Lukića, Josipa Mišića, dok je i njegov mrvicu stariji brat Matija odigrao svoju ulogu.

I to sve bez pomoći prošlosezonskog najboljeg igrača Osijeka i jednog od najkorisnijih igrača čitave MAXtv Prve lige - Tomislava Šorše, koji je svojim prodorima, ubačajima, asistencijama i golovima bio prošle sezone konstantna opasnost za suparničke obrane, dok ove sezone zbog ozljede nije odigrao niti jedne jedine minute.

Veliki problem ove ekipe bila je realizacija, nije se profilirao niti jedan egzekutor koji bi iskočio iz prosjeka, a nije pomogla niti ozljeda Antonija Peroševića, jednog od najperspektivnijih mladih napadača u Hrvatskoj. Odlično je otvorio sezonu, ali je previše vremena proveo u liječničkim ordinacijama.

Međutim, baš kao i solidan broj osječkih igrača i možda bi se u Gradskom vrtu trebali zapitati radi li zdravstvena služba dobro svoj posao. Šorša je izgubio čitavu polusezonu, dobar dio vremena nije bilo niti već spomenutog Peroševića, a problema s ozljedom imao je još jedan napadač Miličević. Veznom redu određeni period nedostajali su Petrović pa Pušić, Jugović, Kurtović, dok Mršić nije mogao računati niti na mlade Pongračića i Dugandžića.

Kako onda stvoriti ekipu za vrh hrvatskog Prvenstva? Postepeno! Potrebno je vrijeme i mukotrpan rad.

Mršić se u rujnu upisao u povijest Prve lige, upisao je 400. nastup ne klupi kao trener nekog od klubova iz najvišeg ranga hrvatskog nogometa, od Cibalije i Šibenika do Marsonije, Varteksa, Međimurja i Osijeka. Njegovo iskustvo je neprocjenjivo i ako netko može posložiti i afirmirati ovu osječku mladost u jednu solidnu ekipu koja će narednih godina stvarati rezultat, onda je to upravo Mršić.

Ispunjeni ciljevi

Glavni cilj ove sezone u kojoj dolazi do novog smanjenja MAXtv Prve lige na deset klubova bio je izbjegnuti grčevitu borbu za opstanak. Osijek je uspješno odradio taj posao, a iako je jedno vrijeme bio čak u poziciji boriti se za drugo mjesto, realno mjesto za ovu ekipu je točno u sredini poretka, gdje se trenutno i nalazi. Osječani predvode drugu polovicu tablice, sa sedmog mjesta, a iako su od opasne zone odmaknuti šest bodova, mogu se nadati kako će to ipak biti dovoljna zaliha da uz bolju igru na proljeće bez nekih dodatnih trzavica sačuvaju svoj prvoligaški status.

Neispunjeni ciljevi

Veliko razočaranje U Osijeku donijelo je ispadanje u Kupu od Cibalije, čime je propuštena prilika da se obrani prošlosezonsko mjesto u finalu, gdje su propustili osvojiti trofej u posljednjim minutama uzvratnog maksimirskog dvoboja protiv Dinama. Natjecanje u Kupu činila se kao idealna prilika da se ponovno na 'lakši način' pokuša osigurati Europa, nije vinkovački sastav čak niti izgledao kao nepremostiva prepreka, ali jedna od najgorih utakmica u posljednjih godinu dana bila je baš ta uzvratna u Gradskom vrtu protiv Cibalije. Poraz je zabolio prvenstveno vjerne navijače, ali i trenera, koji nije skrivao tugu. Gotovo je taj trenutak utjecao na Mršićevu trenersku sudbinu u Gradu na Dravi, ali ipak je prevladao razum i misao kako kadar kojim se raspolaže i sve ostale objektivne okolnosti oko kluba nisu optimalni za nešto više od onog gdje se Osijek trenutno nalazi.

Najbolja/Najgora utakmica

Odigrao je Osijek u ovoj polusezoni nekoliko odličnih utakmica, a zanimljivo kako u sva tri dvoboja s trenutno prve dvije ekipe prvenstva nije poražen. Uz remi na Maksimiru, što je bila predstava za svaku pohvalu, još je u dva navrata uspio uzeti po bod i splitskom Hajduku. U par prvenstvenih utakmica nije Osijek bio na potrebnoj razini, a posebno je neugodan i iznenađujući bio poraz od fenjeraša Zagreba. No, ako se treba izdvojiti najgora, bila je to partija i poraz u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Kupa od Cibalije. Slavonski derbi uvijek nosi posebne emocije, a predstava igrača iz tog dvoboja bila je za zaborav.

Igrač polusezone

Iako je mladi 21-godišnji Marko Lešković jedan od najperspektivnijih hrvatskih igrača, što je i dokazao svojim predstavama ovog ljeta i jeseni za Osijek, titulu najboljeg igrača polusezone ponijet će Zoran Kvržić, 24-godišnji veznjak, koji je gospodario sredinom terena i s pet pogodaka i tri asistencije bio glavni pokretač igre Bijelo-plavih.

Pogled u proljeće

Skoro sve se vrti oko financija.

Dugovi su prisutni u većini hrvatskih nogometnih prvoligaša, ali u Osijeku je situacija posebno teška. Uefa ne želi isplatiti novac osvojen kroz ovosezonske europske nastupe dok se ne srede svoje financijsko poslovanje i obveze.

Ključan bi u cijeloj priči trebao biti proces preoblikovanja Osijeka u športsko dioničko društvo. Upisuju se dionice, čeka se potvrda iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i novi ustroj trebao bi biti temelj na kojem će se izgrađivati budućnost kluba.

No, treba biti realan i svjestan kako samo preoblikovanje neće biti dovoljno ako se misli nastaviti poslovati po starom i ugovarati primanja igračima koja se ne mogu isplaćivati.

Ogroman problem je i činjenica kako velikoj većini igrača na ljeto istječe ugovorna obveza. Naravno, to ne znači kako će se svi oni pokupiti iz Gradskog vrta, ali je i dalje jedan veliki kamen oko vrata za aktualnu Upravu kluba. Prvi na listi je i kapetan Smoje, ali tu su još i Šorša, Miličević, Kvržić, Jugović, Vrgoč, Ibriks, Zulim, Zubak, Kurtović, Mikulić, Leko, Pušić. Prodajom nekog od njih u zimskoj pauzi, sigurno bi se riješio i veći dio dugovanja te je i to jedno od mogućih rješenja sadašnje Uprave.

Rezultatski, ispadanjem iz Kupa, Osijek će svu svoju koncentraciju na terenu trebati posvetiti mirnom čuvanju prvoligaškog statusa i kako sada stvari stoje, taj cilj bi će ostvaren. U Gradskom vrtu nadaju se bez previše uzbuđenja u završnici sezone.

Problem Osijeka je i publika, odnosno njen nedostatak na tribinama, koja je uvijek bila uz klub, no, pred kraj polusezone osjetio se gubitak podrške. Jesen je obilježio i lagani bojkot Kohorte, kojoj nije dobro sjela 'prijateljska' utakmica iz listopada protiv Vojvodine.

Dolazak reprezentacije u Gradski vrt pokazao je koliko ovaj grad živi za nogomet, vrijeme je da se klupska Uprava potrudi i napravi sve kako bi se Osječani na proljeće vratili na stadion, jer ova mlada ekipa i njihov trener zaslužuju podršku.