Pod euroligaškim povećalom: Žalgiris i Armani - iz krajnosti u krajnost

Poznati su sudionici Topa 16 Eurolige, poznati su i sastavi skupina, no još uvijek se vode rasprave o tek završenoj prvoj fazi natjecanja. Nisu svi na kraju bili zadovoljni, bilo je onih koji su pod utjecajem loših rezultata već sada krenuli u osvježavanje momčadi, međutim bilo je i onih koji su mogli biti itekako zadovoljni svojim predstavama.

Što se Hrvata tiče, na pojedinačnom planu pokazali su se kao važne karike svojih klubova i šteta je što i hrvatski predstavnik Cedevita nije uspio dohvatiti Top 16.

Klubovi koji su impresionirali

Vjerojatno najugodnije iznenađenje prvog dijela Eurolige je Žalgiris. Momčad iz Kaunasa je zauzela prvo mjesto u vjerojatno najtežoj skupini prvog kruga i to zahvaljujući impresivnim igrama i serijom impresivnih pobjeda. Svladati u gostima Caju Laboral, Olympiakos, Anadolu Efes, doma razbiti Caju 82:45 - nije mala stvar. Sve to su napravili s manjim budžetom od navedenih momčadi. U projekcijama uoči početka sezone Žalgiris je bio među momčadima koje će se boriti za prolaz, ali malo tko ih je vidio na vrhu skupine i s osiguranim Topom 16 prvim od svih momčadi u skupini.

Ubilježiti devet pobjeda u deset utakmica je samo po sebi velika stvar, bez obzira na imena protivnika u skupini. Uspjelo je to Barceloni i moskovskom CSKA koji su uvjerljivim igrama pokorili skupinu D, a poraze su upisali samo u međusobnim dvobojima. Barcelona se mučila najviše s beogradskim Partizanom koji je na kraju zauzeo posljednje mjesto u skupini dok je ostale protivnike bez većih problema otjerala u poraz.

Moskovljani su i ove sezone, kao i Barcelona, jedan od glavnih kandidata za osvajanje Eurolige. Vrlo skupa i kvalitetna momčad pokazala je i u prvom dijelu Eurolige zašto je u tom krugu. U nekim susretima se očekivao lakši posao, međutim CSKA je i ranije kada je možda imao i jače rostere igrao "onoliko koliko je bilo potrebno", bez nekog velikog razbijanja protivnika.

U ovaj krug klubova treba dodati i Olympiakos koji je do posljednjeg kola vodio mrtvu borbu sa Žalgirisom za prvo mjesto u skupini. Iako je značajno skresao budžet, doveo novog i jeftinijeg trenera, ušao vrlo loše u sezonu, Olympiakos se oporavio i do kraja prve faze natjecanja upisao čak sedam uzastopnih pobjeda. Od tih sedam pobjeda, četiri su upisane na gostovanjima.

Klubovi koji su razočarali

Najveće razočaranje prve faze natjecanja je bez dvojbe EA7 Emporio Armani. Milanska momčad nije uspjela dohvatiti Top 16 iako je računala na prolaz i to ne samo na ulazak među 16 najboljih, već je imala ambicije i za veće stvari. Na kraju je ostala dva koraka prekratka sa sedam poraza u deset utakmica. Momčad koja u svojim redovima ima Ioannisa Bourousisa, Keitha Langforda, Antonisa Fotsisa, Omara Cooka, Richarda Hendrixa može velikim podbačajem proglasiti neulazak u Top 16 bez obzira na prilično tešku skupinu.

Fenerbahče je također razočarao iako je uspio proći u Top 16. Očekivalo se da će momčad s ogromnim budžetom i prepuna zvijezda voditi borbu za prvo mjesto u skupini, no na kraju su u posljednjem kolu spašavali prolaz među 16 najboljih. Katastrofalan poraz u Cantuu, glatki porazi od Reala i u gostima kod Panathinaikosa, nisu rezultati koji mogu zadovoljiti vodstvo kluba. U Topu 16 će se očekivati daleko bolje igre i daleko bolji rezultati, Turci najavljuju borbu za naslov prvaka Europe, a s ovakvom igrom to će biti teško moguće.

Očekivalo se više i od Lietuvos Rytasa bez obzira na smanjenje budžeta, pomlađivanje ekipe i brojne promjene. Skupina nije bila neprolazna, za glavne konkurente su imali neiskusni Partizan i njemački Brose, protivnike s kojima Lietuvos može igrati. No to su ujedno bili i jedini protivnici koje su Litavci uspjeli svladati i to samo na svom parketu. Protiv Brosea su u posljednjim sekundama propustili priliku slaviti sa sedam razlike i tako biti bolji u međusobnom omjeru, a u posljednjem kolu u Istanbulu ponovno su ostali kratki za koš i ispali iz igre za prolaz.

Više se očekivalo i od Montepaschija, ako ništa više, onda barem više konstantnosti u igri. Činjenica je da Talijani više nemaju onako jaku momčad kao proteklih nekoliko sezona, ali još uvijek su dovoljno skupi i jaki da lakše prolaze skupinu. Jedine uvjerljive pobjede zabilježili su na gostovanju kod Prokoma i doma protiv Unicaje, u ostalim susretima su se dosta mučili pa čak i bilježili neočekivane i neshvatljive poraze. Posebno se to odnosi na domaći susret s Prokomom u kojem su uspjeli ispustiti čak 28 poena prednosti iz treće četvrtine.

Igrači koji su impresionirali

Ioannis Bourousis je odigrao svoju najbolju euroligašku sezonu, ali to nije pomoglo Armaniju da prođe u Top 16. Da su ostali igrači bili na njegovoj razini, rezultat bi sigurno bio bolji. Grk praktički nije imao loš dan, odigrao je ispodprosječno tek na gostovanju kod Žalgirisa dok je u ostalim susretima bio moćan i kvalitetan te je u čak četiri od devet susreta bio na double-double učinku. Na kraju prve faze natjecanja proglašen je MVP-em, a u prosjeku je ubacivao 14.0 poena i hvatao 8.3 skokova po susretu.

Montepaschijev branič Bobby Brown potvrdio je reputaciju sjajnog braniča i odličnog strijelca te je uvjerljivo najzaslužniji za prolazak Talijana u sljedeću fazu natjecanja. Nekoliko uistinu impresivnih predstava, posebno one protiv Chalona (prva utakmica 34 poena, druga 26 uz deset dodavanja), dale su potvrdu o njegovoj kvaliteti i dobro pogođenoj investiciji momčadi iz Siene. Brown je prvu fazu natjecanja završio kao prvi strijelac s visokim prosjekom od 19.5 poena po susretu, a osim toga je dodao i 5.7 asistencija.

Vrlo dobar Top 16 nastup imao je i Vasilis Spanoulis koji je vukao Olympiakos u borbi za prvo mjesto. Spanoulis je bio peti strijelac i drugi asistent prve faze natjecanja, a mrlja na njegovom nastupu su izgubljene lopte kojih je imao najviše. No kroz cijelu karijeru Spanoulis ima taj problem, ali to ne umanjuje sve ono dobro što čini za momčad. Nakon problematičnog ulaska u sezonu Grka, Spanoulis je igrao glavnu ulogu u stvaranju pobjedničke serije i povukao je svoju momčad u Top 16 s prosjekom od 16.0 poena i 5.9 asistencija po susretu.

Hrvat koji je odradio na najvišoj razini prvu fazu natjecanja je Zoran Planinić. 30-godišnji razigravač, igrač u najboljim godinama bio je najbolji pojedinac Himkija u ovoj fazi natjecanja i nije imao slabe utakmice. Planinić je pokazao svu svoju svestranost, davao je važan doprinos momčadi i kao strijelac i asistent, sudjelovao je aktivno i u zatvaranju skoka te je s 13.4 poena, 5.3 asistencije i 3.8 skokova po susretu bio najbolji pojedinac jake ruske momčadi u prvoj fazi natjecanja.

Igrači koji su razočarali

Poveći broj je onih od kojih su se očekivali puno bolji nastupi. Neki su dovedeni da budu nositelji igre, od nekih se očekivao veliki doprinos u pojedinim fazama, a zajedničko im je da nisu ispunili očekivanja.

Prokom je puno nade uložio u dolazak Alexa Ackera, iskusnog igrača iza kojeg je i bogato euroligaško iskustvo. Međutim, Acker nije igrao na očekivanoj razini i više susreta je bio među najlošijim pojedincima na terenu nego što je bilo onih u kojima je zadovoljio. Pokazao se kao priličan potrošač lopti, šut za dva mu je bio vrlo loših 12/40 i što se tiče Europe, promašena je investicija za Prokom. Nezadovoljni njegovim igrama, Poljaci se spremaju otpustiti ga.

Vladimir Dašić se nije uspio izboriti za minutažu u Bešiktašu iako je u klub stigao kao igrač od kojeg su očekivali značajno veći doprinos. Crnogorski reprezentativac se nije najbolje snašao, nije uspio natjerati trenera da mu ukaže pravu priliku i nakon nezadovoljavajućih predstava početkom ovog mjeseca je dobio raskid ugovora.

Ne treba kriti niti kako Cedevita ima svoj promašaj i to na vrlo osjetljivoj poziciji u momčadi. Marques Green je razočarao, nije igrao onako kako se od njega očekivalo i on je također sve bliže odlasku. Najniži euroligaški igrač nije uspio pokrenuti Cedevitu i razigrati momčad te predstavlja jedno od razočaranja. Isprike o kasnom priključenju pripremama, ne treba uzimati zdravo za gotovo, ipak je imao dovoljno vremena da uhvati formu, no to nije učinio. Barem ne onu visoku.

Richard Hendrix je još jedan igrač koji je doveden kako bi bio pojačanje, a na kraju se pokazao kao marginalac. U Maccabiju je naznačio kvalitetu i bio vrlo važan igrač u tamošnjoj koncepciji, međutim u Armaniju se potpuno izgubio i nije pružio doprinos kakav se očekivao. Slično vrijedi i za Mikea Batistea, veterana koji je preselio iz Panathinaikosa u Fenerbahče, ali zasad nije pokazao one odlične igre iz Grčke.

Top 10 euroligaških "gluposti"

Da nije sve baš savršeno kao što se prikazuje u euroligaškim izborima deset najboljih poteza kola, pokazuje i izbor deset najvećih gluposti regularnog dijela sezone. Prvo mjesto zauzeo je Drew Gordon "sjajnom" glumom prekršaja u napadu. U izboru se našao i Zoran Planinić koji se malo "zaboravio" i popričao sa suigračem u nezgodnom trenutku.

Hrvatski predstavnici

Klupski hrvatski predstavnik bila je Cedevita koja se morala zadovoljiti sa svega dvije pobjede. Možemo pričati o tome kako je ovo Cedeviti prva euroligaška sezona, no bilo je tu i dovoljno igrača koji su prošli sasvim dovoljno jakih utakmica na klupskom i reprezentativnom planu. Olakotna okolnost je vrlo teška skupina, ali ostaje dojam kako je Cedevita morala prikazati nešto bolje igre.

Upisane su pobjede protiv Caje Laboral i Žalgirisa što će ostati zapisano u klupskoj povijesti, no bilo je tu i vrlo visokih poraza, ispodprosječnih nastupa nekih igrača, ali led je probijen i Cedevita je odradila svoju prvu euroligašku sezonu, a u klubu se nadaju kako nije i posljednja.

Pojedinačno gledano od hrvatskih igrača najviše se istaknuo Zoran Planinić koji je bio prvo ime Himkija i jedan od najzaslužnijih za dobru sezonu ruskog kluba.

Ante Tomić je također pokazao kako se vrlo brzo prilagodio na zahtjeve Barcelone i da ga se Real prelako odrekao. Tomić je među važnijim igračima u koncepciji Barcelone što se osjetilo i u Euroligi.

Jasmin Repeša je s Unicajom napravio odličan posao, uhvatio osam pobjeda, a u njegovoj momčadi istaknuti članovi bili su i Kruno Simon i Luka Žorić. Žan Tabak je svojim dolaskom preporodio Caju Laboral i spasio ju iz vrlo teške pozicije te na kraju izborio plasman u Top 16.

Svakako treba istaknuti i odlične igre litavskog dvojca Leon Radošević - Marko Popović koji su također bili među najvažnijim pojedincima u svojim momčadima. Roko Ukić se vrlo brzo izborio za status u Panathinaikosu dok visok rejting od ranije ima Bojan Bogdanović u Fenerbahčeu.

Kako je sezona odmicala sve bolje je igrao Damir Markota u Bešiktašu, a uz Planinića doprinos uspjesima Himkija davao je Krešo Lončar.

Hrvatski internacionalci su se potvrdili i pokazali kao važne karike svojih momčadi u Euroligi, bilježili su dobre nastupe u prvoj fazi natjecanja, a oni koji su dohvatili Top 16, nadamo se, s tim predstavama će i nastaviti.