Deset pitanja na koja će nam 2013. godina dati odgovore

1. Koliko još može dati Rafael Nadal?

Hoće li se Rafael Nadal vratiti na razinu na kojoj je nekada bio? Može li? Je li motiviran? Dobro, znamo da je motiviran. To je ipak Rafael Nadal. No, može li ponovno dominirati na zemljanoj podlozi? Može li se vratiti u borbu za prvo mjesto ATP ljestvice i osvajati Grand Slamove? Kako će njegova koljena reagirati na ekstremne napore koje iziskuje natjecanje na najvišoj razini? Hoće li ga se konkurencija preplašiti ili će protiv njega zaigrati s više samopouzdanja, računajući da je Španjolac "pročitana knjiga"?

Voljeli ga ili mrzili, ako ste istinski zaljubljenik u tenis, onda vam je Nadal sigurno nedostajao. Daleko od toga da Novak Đoković, Roger Federer, Andy Murray i ostali tenisači iz samog svjetskog vrha nisu pružili dovoljno uzbuđenja u drugom dijelu sezone 2012., u kojemu je Španjolac izbivao, no Rafa ipak donosi ono nešto "ekstra" u te "zahuktale" međusobne okršaje onih najboljih. Čak je i Federer priznao da mu nedostaje njegov vječiti rival.

Još tamo sredinom 2009. godine (nakon šokantnog poraza od Söderlinga na Roland Garrosu) Nadal je imao gotovo jednako ozbiljnih problema s koljenima. Tada su ga mnogi bili otpisivali, a Španjolac je kritičarima uzvratio na najbolji mogući način. Nakon što se terenima vratio u kolovozu, do kraja 2009. još je tražio formu, a onda je u 2010. osvojio tri Grand Slama i još četiri turnira. Povrh svega, vratio se na broj jedan svjetske ljestvice.

Neuništivi momak s Mallorce poslije svake se duže pauze vraćao bolji, jači, brži, kompletniji. Međutim, godine ipak čine svoje. Nadal u 2013. ipak će biti fizički ranjiviji nego onaj Nadal iz 2010. godine. U njegovu volju, želju i motiv ne treba sumnjati, no nešto će se pitati i njegovo tijelo. Iako je od Đokovića i Murraya stariji samo jednu godinu, dojam je da će karijera ove dvojice trajati puno duže od Nadalove. Barem na onoj vrhunskoj razini.

Početkom ovog mjeseca Nadal je priznao da vrlo vjerojatno neće biti spreman za nastup na Australian Openu, a u utorak je otkazao svoj nastup na ekshibicijskom turniru u Abu Dhabiju koncem ovog mjeseca. Nakon svake pauze trebalo mu je nekoliko mjeseci "uhodavanja" da bi ponovno dosegao onu pravu, vrhunsku razinu potrebnu za osvajanje Grand Slamova. Isto će vrijediti i u 2013. godini. Uostalom, i sam Nadal najavio je da očekuje da će se na staru razinu vratiti tek u ožujku. Pila naopako ili ne, ostaje nam vidjeti.

2. Može li Novak Đoković i treću uzastopnu godinu završiti kao broj jedan?

Iako mu 2012. godina nije bila tako uspješna kao fenomenalna, nestvarna 2011., Novak Đoković drugu je sezonu zaredom završio kao vodeći tenisač svijeta. Ako bi i 2013. završio na vrhu, ušao bi u birano društvo onih koji su tri ili više puta u nizu bili najbolje rangirani na kraju sezone. Društvo je to u kojemu se nalaze Ivan Lendl (3), Federer, John McEnroe (obojica po 4), Jimmy Connors (5) i Pete Sampras (čak 6 u nizu).

Sjajnim završetkom 2012. Đoković je dokazao da je trenutno zaista najbolji tenisač svijeta i da će upravo on biti glavna "meta" u novoj sezoni. Osvajanjem Pekinga, Šangaja i na koncu Londona odvojio se od drugoplasiranog Federera na gotovo 2700 bodova, što će mu dati određenog prostora za "disanje". Murray zaostaje gotovo 5000 bodova, a Nadal preko 6000. Imajući na umu da je Beograđanin u naponu igračke i fizičke snage, a i da je u finišu 2012. vratio izgubljeno samopouzdanje, bilo bi veliko iznenađenje da i 2013. ne završi na "jedinici".

3. Može li Andy Murray osvajati Grand Slamove u kontinuitetu?

Mnogo kasnije nego što se predviđalo Andy Murray osvojio je svoj prvi Grand Slam (US Open), no za njega pravi posao tek počinje. Sada kada je napokon probio tu barijeru, prvenstveno psihičku, na njemu je da pokaže da može napraviti daljnji iskorak i osvajati Grand Slamove u kontinuitetu. Ne samo to, već i zaprijetiti Novaku Đokoviću i njegovoj vodećoj poziciji na ljestvici.

Murray i njegov trener Ivan Lendl očito su "kliknuli" pa i ne čudi što je Škot izrazio želju da s bivšim proslavljenim tenisačem surađuje još barem pet godina. "Na kraju prošle sezone dogovorili smo se da će suradnja biti kratkoga vijeka, da prvo vidimo kako će to ići. Međutim, razvili smo jako dobar odnos, koji je iskren i otvoren. Iz tog razloga dobro funkcioniramo i sada razmišljamo dugoročnije", kazao je Murray.

4. Koliko još Roger Federer može na vrhunskoj razini?

Iako je u svojoj karijeri osvojio praktički sve što se osvojiti može i premda mu nitko ne bi imao što zamjeriti da se danas odluči povući, čudesni Švicarac ni ne pomišlja na odlazak u mirovinu. To je za svijet tenisa odlična vijest. Federer je još uvijek glavni "mamac" za navijače diljem svijeta, ali i za izdašne sponzore koji "pokrivaju" turnire. 31-godišnjak je ove sezone pokazao da još uvijek ima što za reći na vrhunskoj razini osvojivši Wimbledon i ponovno preuzevši broj jedan na ljestvici.

Međutim, do kraja sezone osvojio je još "samo" Cincinnati. Na US Openu je izgubio od Tomaša Berdycha (četvrtfinale), u Šangaju od Murraya (polufinale), u Baselu od Juana Martina Del Potra, a u Londonu od Đokovića i još jednom Del Potra. Slijedom tih rezultata izgubio je "jedinicu", no odlučan je u namjeri da ju u 2013. vrati u svoj "posjed".

"Nije uvijek jednostavno probuditi se svakoga jutra i otići na još jedan put oko svijeta, još jedan trening...Zato vam je potrebna inspiracija, nešto što će vas motivirati. Trebaju vam pravi razlozi da to nastavite raditi. Ja sam ih uvijek uspijevao pronaći i zaista uživam na terenu", rekao je Federer, koji je u 2012. osvojio šest turnira, što mu je najviše u jednoj godini od 2007.

Fizički je Švicarac još uvijek na vrlo visokoj razini, no ipak će morati pažljivo birati turnire na kojima će nastupati. U 2013. trebat će pokazati da se još uvijek na duge staze može nositi s Đokovićem i Murrayem, koji su u naponu snage, ali i ostalim mlađim tenisačima koji su "gladni" velikih rezultata i Grand Slam naslova. Što se psihe tiče, Federer nikada nije bio slab, a sve dok su volja i motivacija prisutne, na svakom će turniru biti u krugu favorita i na njega će se uvijek morati računati.

5. Može li netko poremetiti poredak prve četvorice?

Dominacija Đokovića, Federera, Murraya i Nadala posljednjih nekoliko godina toliko je izražena da uopće nije čudno što su svi njihovi konkurenti u debeloj sjeni. David Ferrer iza sebe ima najbolju sezonu karijere i približio se četvrtoplasiranom Nadalu na samo 185 bodova zaostatka. S obzirom na to da je Nadalov povratak na teren u siječnju još uvijek dvojben, lako je moguće da Ferrer pretekne svog sunarodnjaka. No dugoročno gledano, u ovom trenutku ni jedan od ostalih tenisača iz Topa 10 nije dovoljno kvalitetan da bi ugrozio vodeću četvorku. Osim, eto, u ovoj situaciji u kojoj je Nadal pola godine neaktivan.

Berdych, Del Potro i Jo-Wilfried Tsonga sjajni su igrači. Ponekad im se može otvoriti ždrijeb pa da izbore finale Grand Slama, čak da ga i osvoje, no trenutno su ipak jako daleko od pozicije među onim najboljima. Svojom konstantom svakako zaslužuju mjesta na kojima se nalaze, ali za nešto više od toga morat će pokazati značajno poboljšanje u svim aspektima svoje igre. Možda ponajviše u psihičkom. U pojedinim mečevima znali su pobjeđivati one najbolje, ali to im ipak nije polazilo za rukom u kontinuitetu.

6. Može li Serena Williams preuzeti "jedinicu"?

Renking to ne pokazuje, no objektivno gledajući Serena Williams najbolja je tenisačica svijeta. Kada je potpuno zdrava i motivirana, malo tko joj se može suprotstaviti. Pokazala je to Amerikanka u 2012., osvojivši Wimbledon, Olimpijske igre, US Open, WTA završnicu u Istanbulu, Charleston, Madrid i Stanford, pritom se nekoliko puta prilično lako obračunavši s Viktorijom Azarenkom i Marijom Šarapovom, dvjema glavnim konkurenticama.

Williams je u 32. godini svog života, no fizički kao da nikada nije bila moćnija. Zbog manjeg zahvata na objema nožnim palčevima morala je otkazati svoj nastup na ekshibiciji u Tajlandu, no do početka Australian Opena trebala bi se u potpunosti oporaviti. Nebrojeno puta mlađa sestra Williams isticala je kako joj renking ne znači puno te da je ona svjesna da je u stvarnosti najbolja. U prvom dijelu sezone Amerikanka nema toliko bodova za obranu koliko ih imaju Azarenka i Šarapova. Stoga, ukoliko nastavi s igrama koje je prikazivala u završnici 2012., teško je ne očekivati njezin proboj do pozicije broj jedan.

7. Imaju li Azarenka i Šarapova protuigru za S. Williams?

Premda su obje ispred Serene Williams po renkingu, Viktorija Azarenka i Marija Šarapova sigurno su svjesne da će u 2013. morati dokazati da te pozicije zaslužuju. U prijevodu, morat će pokazati i dokazati da su sposobne pobjeđivati Williams.

Azarenka je Serenu pobijedila samo jednom u 12 međusobnih susreta (2009. godine u Miamiju). Amerikanka je slavila u svih pet susreta u 2012., u mnogima od njih vrlo uvjerljivim rezultatom, no u finalu US Opena Bjeloruskinja je ipak došla blizu. Izgubila je tek sa 7:5 u trećem setu i ta bi joj izvedba trebala dati samopouzdanja uoči nove sezone.

Šarapova ima tek nešto bolji omjer, 2-10. Obje svoje pobjede Ruskinja je ostvarila još davne 2004. godine, dok je u tri ovogodišnja susreta osvojila ukupno samo 12 gemova. Posljednji put je set uzela u Charlestonu 2008.

Svojim igrama u 2012. godini Azarenka i Šarapova apsolutno su zaslužile poziciju jedan i dva, no epitet "najbolja" morat će dokazati upravo u susretima s onom koju mnogi s razlogom smatraju najboljom. Prva prilika vjerojatno će im se ukazati već na Australian Openu.

8. Mogu li Radwanska i Kerber do Grand Slam titule?

O Azarenki, Šarapovoj i Williams sve je već rečeno, no što je s ostalima iz svjetskog vrha? Kolike su njihove šanse da se "oslade" na jednom od Grand Slamova? U "prikrajku" vrebaju, između ostalih, Agnieszka Radwanska i Angelique Kerber, trenutno četvrta i peta tenisačica svijeta.

Radwanska je u 2012. napravila željeni iskorak - po prvi put se plasirala u finale Grand Slama. Bilo je to u Wimbledonu kada je odvela Serenu Williams u treći set. Međutim, ždrijeb joj se na tom turniru prilično otvorio pa se na putu do finala susrela sa samo dvjema nositeljicama. Poljakinja redovito nema previše problema dok dođe do četvrtfinala ili polufinala, no u tim fazama turnira uglavnom gubi od bolje rangiranih suparnica.

Iznimka je ove godine bio turnir u Miamiju, u kojemu je u finalu porazila Šarapovu. Na ostalim Grand Slamovima nije briljirala. Na Australian Openu ispala je u četvrtfinalu, na Roland Garrosu u 3. kolu, a na US Openu u 4. kolu. Upravo će se na tim najjačim turnirima morati drastično poboljšati jer prije Wimbledona nije slavila ni u jednom od prethodnih pet Grand Slam četvrtfinala.

Što se Kerber tiče, ona je svoj streloviti uspon započela koncem 2010. godine kada je dogurala do polufinala US Opena, što je do danas ostao njezin najbolji rezultat na Grand Slamu. U 2012. izjednačila je taj domet u Wimbledonu (izgubila od Radwanske), dok je na Roland Garrosu ispala u četvrtfinalu.

Ljevoruka Njemica uvijek je tu negdje, ali i njoj nedostaje bolja završnica turnira. Do sada je u karijeri osvojila samo dva turnira (oba ove godine). U polufinalima je u 2012. gubila čak sedam puta, a u četvrtfinalima četiri puta. Ima konstantu i kvalitetu za mjesto na kojemu se trenutno nalazi, a pobjedama nad S. Williams i Šarapovom pokazala je da može i protiv onih najboljih. Njemica je svakako jako opasna, u nekim segmentima čak i opasnija od Radwanske, i spada u krug onih koje iz drugog plana mogu do Grand Slam naslova.

9. Mogu li se Kvitova i Wozniacki vratiti u vrh?

Otkako je osvojila Wimbledon 2011. godine, Petra Kvitova kao da stagnira. Iste godine "bljesnula" je osvojivši završni turnir u Istanbulu, ali nakon toga osvojila je još samo dva turnira i to oba ljetos (Montreal, New Haven). Igrala je polufinala Australian Opena i Roland Garrosa, no generalno bila je to skromna sezona s obzirom na ono što se očekivalo od nje.

Posljednjeg dana listopada 2011. bila je broj dva na svijetu, no u međuvremenu pala je na aktualnu osmu poziciju. U završnici ove sezone imala je problema s bolešću pa je u Istanbulu odigrala (i izgubila) samo jedan meč u skupini. Čehinja ima jako moćnu igru, no u novoj sezoni morat će smanjiti svoje oscilacije. Nerijetko su njezine izvedbe u mečevima išle iz jedne krajnosti u drugu. U predsezoni Kvitova posebnu pažnju pridaje i fizičkoj pripremi, koja će morati biti na vrlo visokoj razini.

Još jedna tenisačica prepuna motiva traži povratak među najbolje. To je Caroline Wozniacki. Dankinja je sigurno već zaboravila 2012. godinu, u kojoj je na najjačim turnirima bila neprepoznatljiva. Na Australian Openu igrala je četvrtfinale, dok na trima ostalim Grand Slamovima nije prošla ni 3. kolo (u Londonu i New Yorku čak je ispala u 1. kolu).

Sezonu je započela kao vodeća na ljestvici, no loši rezultati u jednom su je trenutku "bacili" na 11. mjesto. Sredinom sezone započela je suradnju s bivšim švedskim tenisačem Thomasom Johanssonom, no to nije dugo trajalo. Ipak, u završnici sezone Wozniacki je vidljivo pokušavala igrati s više ofenzive. Takav pristup donio joj je naslove u Seoulu i Moskvi i ipak je napunio određenim samopouzdanjem uoči nove sezone. Unatoč tome, trenutna "postava" na vrhu za koplje je ispred nje.

10. Ima li Venus Williams snage za još jedan pohod na Grand Slamove?

I konačno, stigosmo do Venus Williams. S 32 godine na leđima prilično je sigurno reći da je zenit njezine karijere prošao, ponajviše zbog Sjögrenova sindroma, koji joj je bio dijagnosticiran za vrijeme US Opena 2011. godine i koji ju je znatno oslabio. Izbivanjem s terena "nastradao" je njezin renking, pa je u jednom trenutku bila tek 135. na WTA ljestvici.

Natjecanju se vratila u Miamiju ove godine i do kraja sezone ostvarila nekoliko zapaženih pobjeda i rezultata. "Dozirala" je svoje nastupe, a u svom posljednjem, sredinom listopada, otišla je do kraja u Luxembourgu. Tijekom sezone pobijedila je primjerice Stosur, Errani, Kvitovu te Ivanović. Venus se, baš kao ni Serenu, nikada ne smije otpisati. Ukoliko ostane u potpunosti zdrava, i ako se uspije koncentrirati samo na tenis, onda se ima pravo nadati još ponekom velikom naslovu.